{"id":163,"date":"2024-04-15T01:00:45","date_gmt":"2024-04-14T23:00:45","guid":{"rendered":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/?p=163"},"modified":"2024-04-14T20:08:50","modified_gmt":"2024-04-14T18:08:50","slug":"branko-sbutega-ljubav-u-new-yorku","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/branko-sbutega-ljubav-u-new-yorku\/","title":{"rendered":"Branko Sbutega: Ljubav u New Yorku"},"content":{"rendered":"

Moj prvi susret s New Yorkom bio je leden. Nezapam\u0107ena zima u Americi te godine paralizirala je \u017eivot megapolisa. <\/span><\/span><\/p>\n

Stigav\u0161i u vedro predve\u010derje na aerodrom\u00a0Kennedy<\/em>, taksijem sam se pribli\u017eavao Manhatanu, \u010dija se poznata silueta ucrtavala na zagasitocrvenom nebu.<\/p>\n

I sada se sje\u0107am uzbu\u0111enja i \u010du\u0111enje koje je prizor u meni budio. Sve je bilo kao na jeftinim razglednicama koje mi je baka slala jo\u0161 davnih pedesetih i \u0161ezdesetih godina. Nisam im vjerovao, govorilo se da Amerikanci vole pretjerivanja i ki\u010derski ugo\u0111aj. Bile su istinite, te iste boje s razglednica, pastozne, pretjerane i uzbu\u0111uju\u0107e, i moja nevjerica da sam se zaista uselio u davno vi\u0111enu ansichtkartu. Onda sve \u0161to slijedi, zaprepa\u0161\u0107uju\u0107e uske avenije, zadivljuju\u0107e visine, zbunjuju\u0107e \u0161arenilo, ljupka \u017eivost. Da, ba\u0161 sve kako zami\u0161lja\u0161, kako pri\u010daju, kako filmovi svjedo\u010de, sve je zaista bio dio jednog mita, sna ili pretpostavke za koje sumnja\u0161 da su istiniti i sklon si pretpostavci jedne kolektivne zavjere pretjerivanja, poput mnogih drugih koje je \u017eivot raskrinkao. Ovo je bilo istinito i istinito do kraja. Ni zaista velika stud nije mi mogla ohladiti razgaljeno srce. Sve je, zaista sve, djelovalo \u010darobno, nestvarno i poznato. Izgledao sam sebi poput odraslog Petera Pana u posjetu prostorima svoje dje\u010dje bajke. Metropolitan, Frickova kolekcija, Gaugenheim, Sveti Patrick, Broadway, Greenwich Village, Kineska \u010detvrt, Radio City, koji je upravo toga dana proslavljao valjda pedeset godina ustanovljenja i pored mene su prolazile sve holivudske i druge veli\u010dine na veliko gala primanje. I tako \u010detiri divna, nestvarna dana, u ozra\u010dju nestvarnog i bajkovitog. Petog dana, sve do predve\u010der, po planu i neumorno obilazio sam moj prvi New York, opijen, zadivljen, uzbu\u0111en. Valjda nisam stigao ni jesti onako lebde\u0107i kroz avenije, Lincoln i druge centre.<\/p>\n

Ljude sam tek tu i tamo zamje\u0107ivao, vi\u0161e kao \u0161arena bi\u0107a nevjerojatne razlikovitosti, kao neotu\u0111ive \u010destice jedne rijeke koja te\u010de danono\u0107no, iz dekorativnih razloga, da bi mogla dati osje\u0107aj \u017eivota kristalnom \u010dudu \u0161to stremi put neba. Ali u kasno predve\u010derje spopala me glad, postojana i otre\u017enjuju\u0107a. Nalazio sam se negdje na visini Tridesete i Pete avenije, Empire State bija\u0161e mi nad glavom.<\/p>\n

Osjetih se sam me\u0111u svim tim \u010dudima, sam do boli, do besvijesti, sam potpuno bespomo\u0107no. Bio sam gladan i \u017eelio sam dijeliti stol u restoranu s nekim, bilo s kim. Nisam imao koga pozvati.<\/p><\/blockquote>\n

Bespomo\u0107no sam gledao u \u0161arenu masu, drhtav od gladi, studi i samo\u0107e. Oni su tekli pored mene, curili s osvijetljenih prozora, isparavali put visina, bilo ih je posvuda, samo ne pored mene. U meni je bio o\u010daj i stra\u0161no osje\u0107anje da me nitko ne voli, da sam idiferentan, nepostoje\u0107i, osim kao kap rijeke koja te\u010de tek tako, da bi izlizala asfaltne avenije. Zaboravio sam Rembrandta u Meropolitanu, srebro kod Tiffanyja, bilo mi je svejedno za Turnerova ulja kod Fricka i za kliza\u010de na platou Rockefeller centra. Ja sam bio sam i nevoljan od o\u010daja. Onda se sjetih jednog davno odslu\u0161anog seminara o drogama i meskalinu, svetom kaktusu vra\u010deva Maja i Azteka. Uzme\u0161 malo meskalina i otplovi\u0161 u najljep\u0161e snove podsvijesti, da, to je ono sposonosno \u0161to \u0107e me vratiti \u010detvorodnevnoj pri\u010di. Kona\u010dno sve\u0107eni\u010dko pi\u0107e. Bog \u0107e oprostiti, vidi koliko sam bolan i sam do nepodno\u0161ljivosti, smilovat \u0107e se gladnome, promrzlom sluzi svojemu koji \u017eeli bar malo sna kad mu nije dano nimalo ljubavi. Sjetih se u magnovenju Washington Squarea i crnih spodoba ispod ogoljelih stabala. Krenuh nizbrdo. Petom avenijom naciljan, odlu\u010dan, ve\u0107 opravdan i isplaniran.<\/p>\n

Uvukoh sve\u0107eni\u010dki kolar, omotah \u0161al, ucvilih se onako ucviljen, i ne bez stida, bolje re\u0107i stanovitog snebivanja, ubrzah korak. I danas se sje\u0107am trga, pustog, uokvirenog zgradama koje su podsje\u0107ale na bo\u017ei\u0107ne jelke s tisu\u0107ama \u017earulja, sve bijele i blje\u0161tave. Hodao sam unaokolo oko Squarea neodlu\u010dan kako da pristupim crncima koji su stajali ispod drve\u0107a i pocupkivali od hladno\u0107e, sa \u0161arenim pletenim kapicama i rukavicama s ispletenim prstima kao na Djedu Mrazu. Primijetih pored jedne ru\u017ene prizemne ku\u0107ice od crvenih cigli jednu \u017eenu, crnkinju. Okura\u017eih se, pri\u0111oh i prili\u010dno nesigurno upitah za meskalin. Ona me upita tiho, imala je velika mesnata usta i \u0161irok nos, \u017eelim li mo\u017eda ne\u0161to drugo. Ne, rekoh kako \u017eelim samo meskalin i ni\u0161ta drugo. Ne pogledav\u0161i me, izvadi neku bijelu papirnatu kesicu i promrmlja tiho: Pet dolara, molim. Izvadih nov\u010danicu i onda se sjetih da zapravo ne znam kako se uzima meskalin. Pru\u017eaju\u0107i joj novac, to je i upitah. Tek me tada pogledala. Ne\u0107u zaboraviti do kraja \u017eivota te o\u010di, onako otvorene, prijateljske i s mrvicom sa\u017ealjenja. Zar nisi probao nikada prije, upita i nasmije\u0161i se. Stidljivo rekoh da nisam. Kao da se znamo odavno, nekak intimno, obiteljski i savr\u0161en jednostavno uze me za ruku, izvadi iz nje kesicu s drogom, gurnu natrag nov\u010danicu od pet dolara, zaklopi mi svojom rukom \u0161aku i gotovo sve\u0107eni\u010dki prijekorno i maj\u010dinski blago pro\u0161apta: “Nemoj probati kad ve\u0107 nisi. Nije to zdravo za \u010dovjeka, \u0161teta se tim trovati. Ima u \u017eivotu pametnijih stvari. Nemoj, molim te!”<\/p>\n

\n

Kao malo dijete uhva\u0107eno u kra\u0111i okrenuh se bez rije\u010di, isko\u010dih iz tame, uklju\u010dih se u rijeku ljudi i po\u010deh se vra\u0107ati gore prema hotelu i Pedeset osmoj. Odjednom grunu\u0161e suze stida, radosti, nevjerice.<\/span><\/p>\n<\/blockquote>\n

Potresene du\u0161e plakao sam hodaju\u0107i uz blokove nebodera, ni gladan ni promrzao, bez misli i bez \u017eelje, onako mehani\u010dki kora\u010daju\u0107i. I plakao sam sve dok ne stigoh i mrzio sam sebe zbog glupave reakcije i vra\u0107enog novca koji mehani\u010dki primih. Jer mo\u017eda me nikada nitko toliko bezrazlo\u017eno i istinito nije volio u \u017eivotu, i ne\u0107e, mene budalastu \u010dest ljudske rijeke u njujor\u0161koj zimskoj ve\u010deri. Mene sumnji\u010davog i nepovjerljivog, ne samo prema ljudima nego i prema Bogu u tom trenutku. Bio sam ka\u017enjen i pou\u010den od nje, prezrene anonimne crnkinje, koja tamo prodava\u0161e drogu, mo\u017eda da bi mogla zaraditi za vlastitu porodicu ili za koru kruha gladnom \u017eelucu. Ona me je voljela vi\u0161e nego ja sam sebe, ona je bila povjerljivija \u017eivotu nego ja, posve\u0107enik administrator njegovih tajni. Ni za ime je ne upitah, ni pet mizernih dolara joj ne ostavih, ali jedno odlu\u010dih \u2013 da je ponesem u srcu i zbog nje povjerljivo vjerujem ljudskoj ljubavi.<\/p>\n

\u010cak i kad se zavije u ogrta\u010d najgore samo\u0107e i sje\u0107aja napu\u0161tenosti, nikada ne re\u0107i: Sam sam! I nikada ne pobje\u0107i od ljudi, ne ostavljaju\u0107i ni sebi ni njima mogu\u0107nost voljenja.<\/p><\/blockquote>\n

To me ona, anonimna crnkinja s Washington Squarea, pou\u010dila i uvjerila zauvijek i ovo objelodanjujem i vas i nje radi, kao svjedo\u010danstvo i kao primjer. Hvala joj i u va\u0161e ime, ako je preko mene i vas uvjerila i vama posvjedo\u010dila. (1992)<\/p>\n

\n

Branko Sbutega<\/strong> (Kotor, 1952. \u2013 Kotor, 2006.) katoli\u010dki sve\u0107enik iz Boke Kotorske, autor i koautor zna\u010dajnih knji\u017eevnih djela, 1990-ih utjecajni pripadnik pokreta za neovisnost Crne Gore, humanist i borac za manjinska prava Hrvata Boke Kotorske.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"

Moj prvi susret s New Yorkom bio je leden. Nezapam\u0107ena zima u Americi te godine paralizirala je \u017eivot megapolisa.<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":668,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[18],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=163"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/163\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/668"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=163"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=163"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=163"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}