Kada sam ga na samom po\u010detku razgovora upitao kako \u017eeli da ga oslovljavam, kao da mu je bilo malo neugodno. Iako mi je ponudio vi\u0161e opcija bez velikog tituliranja, iz po\u0161tovanja prema njegovoj slu\u017ebi odlu\u010dio sam se na ono: “Nadbiskupe Mate!”.<\/p>\n
Mate Uzini\u0107 je ro\u0111en 1967. u Dubravi kod Omi\u0161a. U Splitu je zavr\u0161io Nadbiskupsku gimnaziju (i sjemeni\u0161te) i filozofsko-teolo\u0161ki fakultet. Za sve\u0107enika Splitsko-makarske nadbiskupije zare\u0111en je 1993. u Rimu. Na Papinskom lateranskom sveu\u010dili\u0161tu u Rimu 2000. postigao je licencijat iz crkvenog i gra\u0111anskog prava. Papa Benedikt XVI ga je 2011. imenovao biskupom u Gradu svetog Vlaha. Kada je Uzini\u0107 imenovan dubrova\u010dkim biskupom bilo je te\u0161ko ne uo\u010diti njegovu otvorenost kako u onoj svakodnevnoj komunikaciji, tako i u odnosu s javno\u0161\u0107u. U svibnju 2015. Uzini\u0107 je objavom financijskog izvje\u0161\u0107a svoje biskupije u Dubrovniku napravio presedan u Crkvi u Hrvatskoj, \u010dime je postao prvi doma\u0107i biskup koji je to u\u010dinio. No, ova \u0107e mu otvorenost donijeti i brojne kritike onog katoli\u010dkog dijela javnosti koje nerijetko prelaze i u degutantno vrije\u0111anje, \u0161to se najsna\u017enije moglo osjetiti za vrijeme borbe s pandemijom. Biskupsku slu\u017ebu u Dubrovniku obavljao je do studenog 2020., kada ga je papa Franjo imenovao nadbiskupom koadjutorom Rije\u010dke nadbiskupije. Uz to je ostao apostolski upravitelj Dubrova\u010dke nadbiskupije sve do 22. sije\u010dnja 2022. Dana 11. listopada 2022. papa Franjo imenovao ga je rije\u010dkim nadbiskupom i metropolitom. Nadbiskup Mate je prepoznat u Hrvatskoj kao “pastir i teolog koncilskog duha, otvoren suradnji vjernika laika, graditelj dijalo\u0161ki, ekumenski i mirotvorno usmjerene Crkve, odgovoran za zajedni\u010dki svijet i za bratstvo u pokretu”.<\/em><\/p>\n Nije mi bilo lako oti\u0107i iz Dubrovnika. Sigurno mi je bilo lak\u0161e ostati dolje, odnosno ostati u zoni komfora. Slu\u017eba rije\u010dkog nadbiskupa predstavljena mi je kao izazovna i bilo mi je jasno da mi ne\u0107e biti lako u toj ulozi. Prijelaz u Rijeku, u tom smislu, doista je zahtijevao odricanje od sebe. Osjetio sam to kao poziv unutar samog poziva. Kada sam oti\u0161ao iz Splita u Dubrovnik nije to bilo zato \u0161to sam to ne\u010dime zaslu\u017eio ili zato \u0161to sam to htio, nego zato \u0161to me je netko tamo poslao i taj netko \u2013 sada je to dodu\u0161e bio jedan drugi papa \u2013 me je potom poslao drugdje. S tom svije\u0161\u0107u sam to poslanje i prihvatio.<\/p>\n Dubrova\u010dku biskupiju sam upoznao kao jednu posebno va\u017enu biskupiju bogatu vjerskom i kulturnom ba\u0161tinom, s dosta specifi\u010dnih tradicija. No u Dubrovniku sam tako\u0111er primijetio da sna\u017ena vezanost na tradiciju, na ono kako je nekad bilo, ponekad mo\u017ee i gu\u0161iti vjeru u dana\u0161njem svijetu. U Rijeci pak imamo jednu biskupiju s vrlo malom vezano\u0161\u0107u na tradiciju. Iako u Rije\u010dkoj nadbiskupiji ima skupina koje bismo mogli nazvati tradicionalnima, Rijeka je jedna pluralna i sekularna sredina, u kojoj je vjera uglavnom plod osobnog izbora. Jedan od izazova s kojima se danas suo\u010davamo, ne samo ovdje u Rije\u010dkoj nadbiskupiji nego i u Dubrovniku, je to \u0161to imamo sve manje mladih. Pro\u0161lo je vrijeme onog biv\u0161eg sustava kada su preno\u0161enju vjere pomagali tradicija i inat. Vi\u0161e to nije tako.<\/p>\n \nDanas se ne mo\u017ee vjerovati iz nekog inata nego je potrebno tra\u017eiti nove putove kojima bismo poku\u0161ali posvjedo\u010diti Boga koji nas voli i kojem je stalo do nas.<\/p>\n<\/blockquote>\n \u010cini mi se da se u Rijeci, vi\u0161e nego u drugim dijelovima Hrvatske, suo\u010davamo s okolnostima koje su u zapadnoj Europi ve\u0107 du\u017ee na sceni i u kojima se mi kao Crkva moramo nau\u010diti \u017eivjeti. U Rijeci sve ovisi o nama i o tome kako \u0107emo \u017eivjeti svoju pripadnost Katoli\u010dkoj crkvi i vr\u0161iti svoje poslanje. Ako to budemo \u010dinili onako kako to od nas tra\u017ei i papa Franjo odnosno ako uspijemo postati misionarska Crkva, onda je Rijeka pravi prostor za takvu preobrazbu.<\/p>\n Mislim da mi je u mojoj slu\u017ebi milosno to \u0161to ne znam govoriti ono \u0161to ne mislim i \u0161to uvijek nastojim biti iskren. To \u010desto nije ugodno i time se lako zamjerim drugoj strani. Imenovan sam biskupom na blagdan svetog Franje Sale\u0161kog (op. za\u0161titnik medija), \u0161to sam osjetio kao sna\u017enu simboliku i poticaj. Kao da se u meni dogodio neki klik. U tom sam trenutku shvatio da po prirodi svoje slu\u017ebe nemam pravo povla\u010diti se, nego da jednostavno moram iznositi ono iza \u010dega stojim i da trebam i uz pomo\u0107 medija prenositi evan\u0111elje i komunicirati s onim ljudima do kojih ina\u010de ne bih mogao doprijeti.<\/p>\n Kada je rije\u010d o komentarima na dru\u0161tvenim mre\u017eama, smatram da se na takve komentare ne treba previ\u0161e osvrtati. \u010cesto su anonimni, ili su pisani iz osobne gor\u010dine, ili razli\u010ditih taborskih ideolo\u0161kih zavedenosti. U njima nema \u017eelje za susretom i upoznavanjem s drugim. Puno puta se \u010ditaju samo naslovi ili se neke stvari znaju izvu\u0107i iz konteksta, pa onda neki bez prevelika razmi\u0161ljanja zaklju\u010de ono \u0161to u samom tekstu ili razgovoru nikad nije ni bilo izre\u010deno. Jedan od razloga \u010destih napada na mene od strane onih koji se deklariraju kao vjernici je moja kriti\u010dnost usmjerena prvenstveno prema nama unutra nego li prema onima van Crkve.<\/p>\n Uvijek me puno vi\u0161e bole grijesi i slabosti unutar moje zajednice nego kod drugih. Takav govor lako izaziva tenzije jer se je lak\u0161e baviti drugima, puno je lak\u0161e kritizirati i ispravljati druge nego samog sebe.<\/p>\n<\/blockquote>\n \u017divimo u vremenu sna\u017ene polarizacije ne samo u dru\u0161tvenom ve\u0107 i u crkvenom podru\u010dju, \u0161to je dovelo do toga da se svi mi lak\u0161e utaborimo me\u0111u svojim istomi\u0161ljenicima i da onda na sve druge gledamo s predrasudama, umjesto spremnosti da saslu\u0161amo i druga\u010dije mi\u0161ljenje.<\/p>\n Treba, naravno, imati na umu da i ja s vremenom sazrijevam. Iza nekih stvari koje sam kao mladi sve\u0107enik ili biskup govorio danas ne bih mogao stati. To je proces kojeg bismo zapravo svi mi trebali prolaziti. Ako mi netko uspije pokazati da s nekim svojim stavovima nisam u pravu, rado \u0107u korigirati svoja stajali\u0161ta.<\/p>\n Ne mogu komentirati katoli\u010dke fakultete i u\u010dili\u0161ta, jer ne poznajem dovoljno njihovu situaciju. Sla\u017eem se da bi ovakvih susreta trebalo biti puno vi\u0161e, jer je rije\u010d o dijalo\u0161kim susretima na teolo\u0161ko-znanstvenoj razini razli\u010ditih kr\u0161\u0107anskih Crkava i konfesija. Zanimljivo je, \u0161to se mo\u017ee i\u0161\u010ditati iz tih reakcija, da smo mi zapravo puno otvoreniji kada je rije\u010d o ekumenskom dijalogu nego li o na\u0161em unutarcrkvenom dijalogu.<\/p>\n Kao da zaboravljamo da su se i razli\u010dite Crkve i vjeroispovijesti dogodile upravo zato \u0161to nije bilo spremnosti na unutarcrkveni dijalog. Ako nismo spremni na dijalog me\u0111u nama, prijete nam jo\u0161 ve\u0107e podjele. Zato je va\u017eno razgovarati, susretati se, slu\u0161ati.<\/p>\n<\/blockquote>\n Nakon ve\u0107 tri takva susreta mislim da smo i u Dubrovniku i u Lovranu pokrenuli jednu lijepu pri\u010du i da s tim treba nastaviti. Mene svaki put zadivi kako tih nekoliko dana promijeni ljude koji tu do\u0111u svatko sa svojim predrasudama. Kroz predavanja, ali pogotovo kroz one obi\u010dne susrete i razgovore studenata i profesora osjeti se jedna pozitivna atmosfera i ona preobra\u017eavaju\u0107a snaga iskrenog dijaloga.<\/p>\n S bra\u0107om biskupima redovito se susre\u0107em i zajedni\u010dki radimo. Svi oni, svaki na svoj na\u010din, trude se \u0161to vjernije vr\u0161iti svoje slu\u017ebe propovijedanja, nau\u010davanja i upravljanja, iako to \u010desto i nije toliko medijski vidljivo. Naravno da izme\u0111u nas ima razlika i ne mislimo svi isto, ali to ne bi trebao biti problem. Svi mi imamo svoje putove, prednosti i nedostatke. Svjestan sam da moja bra\u0107a u episkopatu imaju razne svoje prednosti koje ja nemam.<\/p>\n Ono \u0161to smatram prisutnim u na\u0161oj Crkvi i \u0161to se osjeti i u Va\u0161em pitanju je to \u0161to smo nastavili djelovati onako kako smo se pona\u0161ali u onom starom sustavu. Nakon \u0161to smo dobili vi\u0161e prostora za djelovanje, nastavili smo tra\u017eiti nekakve neprijatelje. Kao da nismo shvatili da \u017eivimo u dru\u0161tvu koje nije na\u0161 neprijatelj, kao \u0161to nije ni dru\u0161tvo za koje bismo mogli re\u0107i da je katoli\u010dko, nego pluralno dru\u0161tvo u kojem je na\u0161a ponuda jedna od mnogih. U tom duhu bismo se trebali vi\u0161e truditi da ono \u0161to vjerujemo, a mi doista vjerujemo da je ponuda evan\u0111elja najbolja mogu\u0107a za ljude na\u0161eg vremena, poka\u017eemo vlastitim primjerom. U duhu pape Franje i Evangelii Gaudium<\/em> trebali bismo znati bolje \u010ditati znakove vremena i nuditi na\u0161em dru\u0161tvu evan\u0111eoske odgovore, kako nas je na to pozvao i poslao Drugi vatikanski koncil.<\/p>\n Iza ovakvih inicijativa ne stoje ni biskupi ni sve\u0107enici pa je neutemeljeno govoriti o klerofa\u0161izaciji. Sama ta kovanica je neobi\u010dna i \u017eao mi je \u0161to je se \u010desto u javnom prostoru koristi nepromi\u0161ljeno i neadekvatno.<\/p>\n \u017divimo u demokratskom pluralnom dru\u0161tvu i dok se nikoga ne ugro\u017eava i ne vrije\u0111a svatko ima pravo iznositi svoje stavove, pa i ovakvim javnim molitvenim manifestacijama. Zbog toga smatram neprimjerenim i \u0161tetnim ismijavanje i vrije\u0111anje kojem smo putem medija ili u\u017eivo svjedo\u010dili od strane onih koji se s takvim manifestacijama ne sla\u017eu.<\/p>\n Osobno nisam sklon takvom na\u010dinu manifestiranja vlastitih vjerskih uvjerenja i smatram da bi anga\u017eman vjernika u dru\u0161tvu trebao biti druga\u010diji. Nakon svih prosvjeda koje smo imali zadnjih godina na istim mjestima, ovi skupovi vi\u0161e mi izgledaju politi\u010dki ili aktivisti\u010dki, negoli vjerski. Vjerska obilje\u017eja, stavovi i molitve, koji imaju svoje prirodno mjesto i u domovima i u crkvama, ali i u javnom prostoru, poput razli\u010ditih procesija i slavlja, ipak mi u ovim manifestacijama izgledaju instrumentalizirani. Puno bi mi, s vjerskog gledi\u0161ta, izgledalo uvjerljivije da smo prije dva mjeseca \u010ditali o takvim skupinama mu\u0161karaca na listopadskim krunicama u crkvama ili kada bi se radilo na tome da u na\u0161im obiteljima ponovno za\u017eivi zajedni\u010dka obiteljska molitva.<\/p>\n U Hrvatskoj imamo i druga\u010dije primjere anga\u017emana vjernika laika. Primjerice anga\u017eman vjernika u Rijeci, gdje zajedno s ljudima drugih konfesija i svjetonazora poma\u017eu migrantima koji prolaze kroz Rijeku. Briga za te ljude nas je ujedinila i pridonijela razbijanju predrasuda me\u0111u nama. Na takav anga\u017eman nas poti\u010de i papina enciklika \u201eFratelli tutti\u201c koja nas evan\u0111eoski upu\u0107uje na to kako djelovati u dru\u0161tvu te pogotovo kako djelovati po primjeru \u201emilosrdnih Samarijanaca\u201c koji ne pitaju strance imaju li krsni list i putovnicu nego u drugima prepoznaju brata i sestru i poma\u017eu im. Ovih dana je bio i prosvjed osoba s invaliditetom. Mislim da bismo se mi vjernici op\u0107enito trebali vi\u0161e anga\u017eirati oko socijalnih pitanja, a manje oko ideolo\u0161kih i svjetonazorskih pitanja.<\/p>\n Mo\u017eda smo mi kao dio dru\u0161tva mogli biti oni koji poma\u017eu smanjenju tih podjela. Bojim se da se nismo dovoljno trudili, a bilo je situacija kada smo i sami sudjelovali u svemu tome. No, mo\u017eda se od Crkve i previ\u0161e o\u010dekuje\u2026 \u010cesto se danas Crkvu iskori\u0161tava i instrumentalizira u politi\u010dko-ideolo\u0161ke svrhe. Ovo se posebno mo\u017ee primijetiti kod promjena vlasti.<\/p>\n Mi se ne smijemo svrstavati ni na jednu stranu, jer to kompromitira na\u0161e poslanje. Budu\u0107i da smo poslani svima, mi bismo se trebali izdignuti iznad politi\u010dkih igara. I biti dovoljno sna\u017eni da mo\u017eemo biti proro\u010dki glas u dru\u0161tvu.<\/p><\/blockquote>\n A proro\u010dki glas mo\u017eemo biti samo ako upozoravamo na konkretne probleme ljudi na\u0161eg vremena i eventualne zloupotrebe mo\u0107i koje su sveprisutne, te stajemo na stranu onih koji zbog toga trpe.<\/p>\n Proroci nisu ljudi koji prori\u010du budu\u0107nost, ve\u0107 oni koji analiziraju stvarnost i u skladu s tom analizom opominju i usmjeravaju narod. Uvjeren sam da i danas imamo proroke. Jedan od njih je po mom mi\u0161ljenju i papa Franjo. No samo ukoliko obratimo sami sebe, onda \u0107emo mo\u0107i preobraziti i na\u0161u Crkvu te biti i proroci u na\u0161em dru\u0161tvu. Smatram da na toj razini moramo puno vi\u0161e raditi nego samo biti glas koji \u0107e se uklju\u010divati u neke politi\u010dke borbe.<\/p>\n \u010cesto nemam dovoljno informacija da bih to napravio. U nekoliko navrata kada sam imao konkretne dokaze, podigao sam svoj glas. No ne mogu i ne \u017eelim se upu\u0161tati u strana\u010dke sva\u0111e. Ali mogu se na\u010delno slo\u017eiti da na\u0161e dru\u0161tvo nije onakvo kakvo smo \u017eeljeli. Svjesni smo i korupcije i zloupotreba polo\u017eaja i ostalih negativnih pojava koje su svojstvene dru\u0161tvima koja se jo\u0161 uvijek nisu do kraja razvila. I o tome mogu na\u010delno govoriti, ali ne mogu konkretno.<\/p>\n Uvijek poku\u0161avam krenuti od samog sebe. \u0160to ja mogu napraviti? Mogu mijenjati samo sebe i stalno se pitati: kako biti prorok u svojoj sredini? Proroci trebaju biti hrabri, ali i razboriti, jer nekad svojim istupima mo\u017eemo napraviti vi\u0161e \u0161tete nego koristi.<\/p>\n Sinoda je koncilsko doga\u0111anje i nastavak Drugog vatikanskog koncila, koji je bio vi\u0161e hijerarhijski koncil akademskih teologa. Ovo je sada jedna \u0161ira razina, u kojoj se pokazuje razumijevanje Crkve kao zajednice svih ljudi. Crkve koja je znak i sredstvo spasenja. Naglasci su ovaj put ne\u0161to druga\u010diji. U prvom redu o\u010dekujem da \u0107emo uspjeti naglasiti stvarnost koja se nalazi iza samog gesla: zajedni\u0161tvo, sudjelovanje i poslanje. Svakako o\u010dekujem da nam ovi procesi posvijeste da su neke stvari u Crkvi manje bitne i da su dio onoga \u0161to smo kroz povijest natalo\u017eili, dok postoje i one bitne koje trebamo vi\u0161e naglasiti i zato su nam potrebne odre\u0111ene reforme. Ovdje konkretno mislim na one pastoralne, ali isto tako i na neke strukturalne reforme. No ono \u0161to je najva\u017enije jest da po\u010dnemo razgovarati jedni s drugima.<\/p>\n \n Ono \u0161to je za Njema\u010dku specifi\u010dno je ve\u0107a uklju\u010denost laika nego \u0161to je to slu\u010daj u ostalim zajednicama. Tako\u0111er, \u010desto su i dobro upu\u0107eni u pitanja o kojima se vode rasprave. Zato su njihove rasprave i dublje i kompleksnije nego \u0161to se to mo\u017ee o\u010dekivati negdje drugdje. Unutar sinodalnih procesa ne bi trebalo biti cenzure ili pitanja o kojima ne bismo trebali i mogli raspravljati. Naravno, odgovore \u0107emo uvijek morati prona\u0107i zajedni\u010dki i po\u0161tuju\u0107i crkveno u\u010diteljstvo.<\/p>\n Kada se u sinodi vidi opasnost \u010desto se radi o strahu od promjena. Strahu od toga da \u0107emo izgubiti svoj identitet. Zaboravljamo da su promjene sastavni dio \u017eivota. Sli\u010dno se doga\u0111alo i s Crkvom kroz povijest. Ovo \u0161to se doga\u0111a je samo jedan od povijesnih procesa koji su normalni i potrebni. Ne zaboravimo da glavni cilj sinode nije promjena nauka ili crkvene prakse nego da svi postanemo svjesniji svoje odgovornosti i pomognemo drugima da postanu svjesniji vlastite odgovornosti u Crkvi.<\/p>\n \n To ne da nisu na\u0161i najve\u0107i problemi nego meni nisu uop\u0107e problemi. Na\u0161 najve\u0107i problem je \u0161to slavimo Bo\u017ei\u0107, a ne primje\u0107ujemo da i u ovom na\u0161em Bo\u017ei\u0107u ima djece koja se ra\u0111aju u jaslama jer za njih \u201cnema mjesta u svrati\u0161tu\u201d. I danas mnogi moraju bje\u017eati od opasnosti kako bi spasili svoj \u017eivot kao \u0161to je Isus morao bje\u017eati jer ga je Herod htio ubiti.<\/p>\n \nNa\u0161 problem je \u0161to slavimo Bo\u017ei\u0107 kao blagdan mira, a i dalje ratujemo.<\/p><\/blockquote>\n Bog je u Bo\u017ei\u0107u poslao svoju Rije\u010d kako bi se ponovno uspostavio dijalog, a mi se katkad oko ni\u010dega ne mo\u017eemo dogovoriti. \u010cesto ne znamo razgovarati. Ni u Crkvi, a jo\u0161 manje u svijetu. To su ona pitanja i problemi o kojima bismo trebali razmi\u0161ljati ovog Bo\u017ei\u0107a.<\/p>\n Bo\u017ei\u0107 bi trebao biti blagdan ljubavi; blagdan u kojem smo svi otvoreni dobru te sami \u010dinimo dobro. To bi trebao biti blagdan darivanja sebe, odnosno ugra\u0111ivanja sebe u slu\u017eenje kao \u0161to se sam Bog darovao nama. Svi bismo trebali biti zagledani u primjer Boga koji nam se darovao u Bo\u017ei\u0107u te sami postati dar jedni drugima. Biti bra\u0107a i sestre jedni drugima. Osobito onima koji su najpotrebniji.<\/p>\n Razgovarao: Dado Milas\u00a0<\/em> Kada sam ga na samom po\u010detku razgovora upitao kako \u017eeli da ga oslovljavam, kao da mu je bilo malo neugodno. Iako mi je ponudio vi\u0161e opcija bez velikog tituliranja, iz po\u0161tovanja prema njegovoj slu\u017ebi odlu\u010dio sam se na ono: “Nadbiskupe Mate!”.<\/p>\n","protected":false},"author":4,"featured_media":175,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[20,19],"tags":[],"acf":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/174"}],"collection":[{"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/users\/4"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=174"}],"version-history":[{"count":0,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/174\/revisions"}],"wp:featuredmedia":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media\/175"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=174"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=174"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/www.tockazarez.hr\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=174"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}Nadbiskupe Mate, kako Vam je sjeo biskupski transfer iz Dubrovnika u Rijeku? Je li to za Vas bio onaj famozni izlaz iz zone komfora ili dio svakodnevice?<\/h2>\n
Koja je to razlika izme\u0111u upravljanja Crkvom u Dubrovniku i Crkvom u Rijeci?<\/h2>\n
\n
Vi se ne pla\u0161ite javnosti. Zanimljivo je primijetiti da skoro svaki Va\u0161 javni istup izaziva kontroverze i neugodne reakcije jednog dijela i to ne onog militantno-ateisti\u010dkog, ve\u0107 onog katoli\u010dkog dijela javnosti. Analizirao sam Va\u0161e nastupe u posljednjih 10 godina. Vi se niste nijednom udaljili od Evan\u0111elja i crkvenog nauka. Kako je do\u0161lo do toga da ste se Vi preko no\u0107i u o\u010dima spomenutog dijela Hrvatske pretvorili u \u201emasona\u201c, \u201eizdajnika\u201c i \u201ecrvenog biskupa\u201c? Ovo su neki epiteti koje sam pro\u010ditao u komentarima ispod Va\u0161ih objava na Facebooku. Zar ne biste lak\u0161e i mirnije spavali da ste se kao i ostali doma\u0107i biskupi povukli u svoje odaje i izbjegavali kontakt s javno\u0161\u0107u?<\/h2>\n
\n
Sli\u010dne reakcije su zapravo pratile i Ljetnu \u0161kolu teologije u Dubrovniku pa sada i Mediteranske teolo\u0161ke susrete u Lovranu. \u0160to misle odakle toliki revolt prema takvim projektima od strane pojedinih katoli\u010dkih krugova? Pogotovo ako uzmemo u obzir da nam teolo\u0161ki fakulteti u Hrvatskoj i nisu na\u017ealost na nekoj sjajnoj razini. Zar ne bi teolo\u0161ki forumi takvog formata doprinijeli ne samo kvaliteti studija nego i razvoju kr\u0161\u0107anske misli u Hrvatskoj?<\/h2>\n
\n
Zar ovaj fenomen hrvatskog preglasnog katolicizma, koji se ve\u0107 desetlje\u0107ima gradi na otporu prema svima onima koji su druga\u010diji od mainstreama, ne govori vi\u0161e o Va\u0161im kolegama biskupima nego o Vama samima? Ako ste Vi kao \u010dovjek dijaloga i onaj umjereni glas Crkve u Hrvatskoj u o\u010dima tog dijela javnosti prepoznati kao liberal, ru\u0161itelj tradicionalnog i globalist, kakvi su tek onda ostali biskupi?<\/h2>\n
Prizor skupine mu\u0161karaca koji svake prve subote u mjesecu kle\u010de na glavnim trgovima nije vi\u0161e neka novost. Dok su oni uvjereni da tako spa\u0161avaju odnosno osvajaju Hrvatsku, drugi neutemeljeno govore o “klerofa\u0161izaciji” javnog prostora. Kakvo je Va\u0161e mi\u0161ljenje o takvim inicijativama?<\/h2>\n
Te\u0161ko se oteti dojmu da se hrvatsko dru\u0161tvo politi\u010dki podijelilo na dva tabora koja se gledaju preko ni\u0161ana. I nije to ni\u0161ta novo, no je li se Crkva u Hrvatskoj predvo\u0111ena vama, biskupima, mogla druga\u010dije postaviti i djelovati ljekovitije?<\/h2>\n
\n
Kada i kako se izgubila proro\u010dka dimenzija Crkve u Hrvatskoj? \u010cega se Crkva boji?<\/h2>\n
Pretpostavio sam ovakav odgovor. Ono \u0161to meni ponekad smeta kod nas katolika je upravo ovaj prevelik fokus na nas same i na potrebu da prvo radimo na sebi. Sve je to dobro, ali nekada definitivno treba i glasno re\u0107i da neke stvari u dru\u0161tvu nisu dobre. Nekad ne treba \u010dekati presude, pogotovo ako se uzme u obzir da se na neke presude u RH mora \u010dekati godinama. Uostalom, ni Isus ni Izaija nisu \u010dekali pravomo\u0107ne presude da bi upozorili na neke stvari.<\/h2>\n
Nisam mislio na Vas osobno, ve\u0107 na nas katolike u Hrvatskoj op\u0107enito.<\/h2>\n
Godina 2023. \u0107e za Crkvu na globalnoj razini prote\u0107i u duhu Svjetske sinode te op\u0107enito izra\u017eenije sinodalnosti. Je li ovdje rije\u010d o novom Koncilu? Koja su Va\u0161a o\u010dekivanja od cijelog procesa?<\/h2>\n
Za\u0161to se u doma\u0107im tzv. katoli\u010dkim medijima sinodalni proces u primjerice Njema\u010dkoj predstavlja kao opasnost i propast Crkve?<\/h2>\n
Pred nama je Bo\u017ei\u0107. Svetkovina (povijesnog) ra\u0111anja jedne nove nade usred napa\u0107enog i izmu\u010denog svijeta. Kako smo do\u0161li do toga da doma\u0107im katolicima danas najvi\u0161e smetaju “Ora\u0161ar” ili to \u0161to se prigodno, umjesto Bo\u017ei\u0107a, \u010destitaju “blagdani”? Jesu li to doista na\u0161i najve\u0107i problemi?<\/h2>\n
\nFotografija: Goran Kova\u010di\u0107\/PIXSELL<\/em><\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"