Papa s američkom putovnicom, ali evanđeoskim naglaskom

Novi papa, Lav XIV., dolazi iz Amerike, ali ne nosi njezine simbole – dolazi iz njezine sjene, da bi progovorio u ime onih koje ona često prešućuje.

Sjedinjene Američke Države prvi su put u povijesti Katoličke crkve dale – papu. No povijesna ironija je u tome što novi papa – Lav XIV. – ni po čemu ne izgleda kao čovjek iz Amerike koju sada poznajemo. Nije produkt moći, ne maše dolarima, ne izgovara populističke floskule i ne želi osvajati tuđe teritorije.

U trenutku kad američka Administracija zatvara granice, papa s američkom putovnicom ih otvara. Dok Washington podiže zidove prema globalnom Jugu, Lav XIV. dolazi upravo s toga Juga, i to ne da ga zaustavi, već da bude njegov glas.

Rođen u Chicagu, oblikovan u Peruu, posvećen tišini misije i nelagodi siromaštva, Papa sa Sjevera nije izabran zbog svog porijekla, nego usprkos njemu. Njegov izbor nije trijumf Zapada, niti nagrada Americi. To je, prije svega, znak Crkve koja u vremenu buke, galame i floskula još uvijek umije čuti Božji glas.

Lav XIV. nije čovjek slogana. U svom prvom obraćanju Crkvi i svijetu nije ponudio program. Nije govorio o reformama, ni o povratku korijenima. Umjesto toga rekao je: „Bog vas sve ljubi.” Bez dodataka. Bez zagrada. Bez uvjeta. To je ona iskonska poruka Evanđelja; sve ostalo smo mi naknadno dodali.

U svijetu u kojem ljubav postaje ideološki alat, a milosrđe i empatija politička optužba, ta rečenica zvuči kao najsubverzivnija moguća izjava. Ne zato što je nova, već zato što se danas izgovara s hrabrošću. Jer i u Crkvi je sve teže izreći jednostavne stvari bez da ih odmah objasnimo, ograničimo, steriliziramo.

Lav XIV. ne dolazi iz Hollywooda. Desetljećima je bio misionar, zatim biskup u Peruu. Potom prefekt vatikanskog dikasterija za biskupe – ured u kojem se ne gledaju klikovi, već karakteri. Tu nije birao spektakl, birao je ljude. I ne, iako je bio jedan od onih Franjina povjerenja, nije bio u užem krugu favorita za nasljednika. Možda je upravo zato i izabran.

Njegova nenametljivost nije slabost. Ona je odbijanje sudjelovanja u igre dominacije, u kojoj svaki glas mora nadvikati prethodni da bi bio primijećen. Kada je on u veljači ove godine kao kardinal Prevost javno osporio stavove potpredsjednika SAD-a JD Vancea o “rangiranju ljubavi”, to nije bio samo teološki ispravak. Bio je to etički čin. Suprotstavljanje duhu vremena koji ljudske živote mjeri u dolarima. U tom kontekstu, ovo će biti pontifikat kontinuiteta. Neće promijeniti ritam Crkve u naslovnicama, ali bi mogao promijeniti njezino lice u svakodnevici.

Stoga izbor imena Lav ovdje ne govori o snazi koja grmi, već o snazi koja ne bježi. Lav koji ne viče da bi pokazao da postoji. Lav koji ne dijeli svijet na naše i njihove. Lav koji podsjeća da Božja ljubav ne poznaje granice ni podjele.

U svijetu u kojem američki predsjednik i njegovi jataci promoviraju političko kršćanstvo zarobljenog boga, Lav XIV. dolazi kao podsjetnik da je Evanđelje uvijek na strani siromašnih i marginaliziranih. I zato se ovog Lava doista treba plašiti. Ne zato što će im uzeti moć. Već zato što će im pokazati da je nikad nisu ni imali.

Večernji list (11.05.2025)