Ljudi stoljećima grade granice od prezimena, nacije, religije i uvjerenja da Bog ipak najprije pripada njima. Žena iz Kanaana pokazuje koliko je Božji stol veći od njegovih čuvara.

Vjera se ne dokazuje time što nikada ne tonemo. Ponekad se najjasnije pokaže u trenutku kada nam voda dođe do grla i napokon priznamo da nam je potrebna ruka.

Lako je tuđu glad prepustiti institucijama, stručnjacima i nekome drugom. Isus učenicima vraća mnogo neugodniju odgovornost: “Dajte im vi jesti.”

Mislimo da posjedujemo svoja blaga, a često ona oblikuju i posjeduju nas. Isusova prispodoba postavlja još dublje pitanje: što ako čovjek nije samo tragač za blagom, već i blago koje Bog ne prestaje tražiti?