Malo je ljudi u povijesti kršćanstva koji su se toliko uporno pokušavali odreći moći, položaja i prava na prvenstvo, a nakon smrti dobili toliko mnogo njihovih simbola kao Franjo Asiški.

Prije nego što je postao apostol i evanđelist, Matej je pripadao ljudima koje pristojno društvo nije željelo za svojim stolom. Isus je u njemu vidio nešto što drugi nisu: čovjeka čija prošlost ne mora biti njegova posljednja riječ.

Isusova prispodoba o radnicima u vinogradu govori i o ljudima koje nitko nije pozvao, ali i o nama koji vrlo brzo počnemo brojati tuđe sate i vlastite godine.

Više nam je oprošteno nego što možemo vratiti. Pitanje je što ćemo učiniti sa životom koji nam je ponovno darovan.

Istina vrijedi tek kada drugoga ne pretvori u metu, nego mu ostavi prostor da ponovno bude viđen kao čovjek.