Lav XIV. – novi papa iz reda sv. Augustina

Red koji je oblikovao Luthera i Mendela, nakon osam stoljeća dao je i papu. No Lav XIV. ne dolazi s naslovnica – dolazi iz tišine, obrazovanja i služenja.

Riječ je o jednoj od najstarijih redovničkih zajednica zapadne Crkve – Ordo Fratrum Sancti Augustini (OSA) – koja se oslanja na duhovnu ostavštinu sv. Augustina iz Hipona (354.–430.), crkvenog oca čije je redovničko pravilo oblikovalo generacije vjernika. Utemeljen 1256. godine papinskom bulom Licet Ecclesiae, red je nastao objedinjenjem više pustinjačkih bratovština koje su već živjele po Augustinovu pravilu.

Članovi reda – isprva nazvani “augustinci eremiti”, a kasnije jednostavno “augustinci” – nosili su crni habit, kožni pojas i crnu kukuljicu. Pravila su bila blaža od onih u nekim drugim redovima, dopuštajući, primjerice, nošenje cipela umjesto sandala. No, upravo je u toj jednostavnosti bila njihova snaga: život u gradovima, blizina ljudima, propovijedanje, obrazovanje i rad u znanosti i umjetnosti postali su njihovo poslanje.

Za razliku od mnogih drugih redova, kod augustinaca nije bilo hijerarhije između svećenika i laika – svi su imali pravo glasa i pristup službama unutar zajednice.

Takva struktura već je tada nosila u sebi duh sinodalnosti i suodgovornosti.

Red se ubrzano širio Europom: već krajem 13. stoljeća bio je prisutan u 24 provincije, s brojnim samostanima od Irske do Cipra. Gradovi poput Erfurta, Kölna, Beča i Pariza postali su važna središta njihova duhovnog i intelektualnog djelovanja.

Uspon, krize i tiha obnova

Šesnaesto stoljeće bilo je zlatno doba reda. Augustinci su tada imali oko 2.000 muških i 300 ženskih samostana s približno 35.000 članova. Posebno su bili zastupljeni u njemačkom govornom području, gdje je krajem 13. stoljeća djelovalo oko 80 samostana. Najpoznatiji član reda bio je, dakako, Martin Luther – koji je 1505. ušao u samostan u Erfurtu. Njegov put, koji je doveo do reformacije, kasnije je rezultirao zatvaranjem brojnih augustinskih samostana.

Među poznatim pripadnicima reda bili su i mistik Nikola iz Tolentina, teolog Egidije iz Rima, barokni propovjednik Abraham a Sancta Clara te znanstvenik Gregor Mendel – utemeljitelj moderne genetike.

Red je, poput mnogih drugih, prošao kroz teška razdoblja: reformacija, prosvjetiteljstvo, sekularizacija i ukidanja samostana duboko su ga uzdrmali. No od kraja 19. stoljeća započinje njegova tiha obnova, ponajprije u Španjolskoj, Belgiji i Njemačkoj. Danas je red prisutan u pedesetak provincija i delegatura diljem svijeta, s oko 2.600 članova koji djeluju u pastoralu, obrazovanju, misijama i znanstvenom radu.

Među važnim akademskim ustanovama reda su Institutum Patristicum Augustinianum u Rimu, Augustinus-Institut u Würzburgu te sveučilište Villanova u SAD-u.

Dar Crkvi iz srca reda

Generalni prior augustinaca, Alejandro Moral Anton, istaknuo je da je izbor Roberta Francisa Prevosta za papu “dar Crkvi”. Za Vatican News je rekao:

“Mi augustinci smo presretni i nadamo se da će Lav XIV. biti istinski sluga Crkve. On je uravnotežen, duhovan čovjek, blizak ljudima.”

Prevost je, zanimljivo, od 2001. do 2013. bio upravo Moralov prethodnik na čelu cijelog reda.

U svojoj prvoj poruci kao papa, Lav XIV. otvorio je teme pravde, mira, dijaloga i sinodalnosti. Posebno je odjeknula rečenica iz Augustinove duhovnosti koju je citirao:

“Mi smo hodočasnici na putu prema pravome domu.”

U vremenu prepunom buke i polarizacija, Crkvu sada predvodi papa koji dolazi iz reda tihih, obrazovanih i predanih. Reda čija je tradicija duboka, ali čija snaga nije u dominaciji, već u služenju.

Johannes Pernsteiner i Christoph Arens (KNA)