Svetac dana: Jeronim

Bio je pustinjak, osnivao je samostane i stvorio znameniti prijevod Biblije na latinski – Vulgatu. Sveti Jeronim ubraja se među četvoricu velikih latinskih crkvenih otaca. Njegov se blagdan slavi 30. rujna.

Sveti Jeronim smatra se najučenijim od latinskih crkvenih otaca i jednim od najvažnijih teologa i pisaca u povijesti kršćanstva. Njegovo najpoznatije djelo je prijevod Biblije na latinski jezik, tzv. Vulgata.

Rođen je oko 347. godine u Stridonu, današnjoj Štrigovi u Hrvatskoj. Roditelji kršćani poslali su ga na studij u Rim, gdje je kasnije i kršten. Vrlo rano pokazao je iznimne sposobnosti, osobito u filozofiji. Proučavao je Cicerona i Platona, imao izvrsno pamćenje, bio darovit za jezike i nenadmašan govornik. Privlačio ga je i raskošni život u Rimu.

No mučila ga je napetost između poganske filozofije i kršćanske vjere. U jednom pismu opisuje san iz vremena teške bolesti: našao se pred nebeskim Sucem koji ga je upitao za vjeru. Kad je odgovorio da je kršćanin, Sudac mu je rekao: „Nisi kršćanin, ti si Ciceronovac. Jer gdje ti je blago, ondje ti je i srce.“ Potresen tim riječima, Jeronim je odlučio posvetiti se Svetom pismu, uvjeren da ga je Bog na to pozvao.

Godine askeze i učenosti

Nakon toga odlazi u Trier, gdje upoznaje asketske monahe čiji ga je način života nadahnuo. Oko 370. godine seli u Akvileju, gdje se ponovno susreo s prijateljem Rufinom i priključio asketskoj zajednici koju su činili i klerici i laici.

Godine 373., u dobi od 26 godina, odlazi na hodočašće na Istok. U Antiohiji uči grčki i intenzivno proučava Origena. Povlači se u pustinju kod Alepa, gdje u pećini živi u strogom odricanju. Za mladića koji je donedavno uživao u rimskom životu to je bilo teško razdoblje, ali ga je podnosio iz ljubavi prema Kristu.

Sve se više posvećivao teološkom radu: prepisivao je rukopise, pisao pisma i učio hebrejski. Nakon nekoliko godina vratio se u Antiohiju, gdje je 379. zaređen za svećenika. Zbog bolesti je ostao ondje dulje nego što je planirao. Godine 382. odlazi u Rim, nakon kratkog boravka u Carigradu gdje je upoznao svetog Grgura Nazijanskog. U Rimu ga papa Damaz I. imenuje svojim tajnikom i povjerava mu prijevod Biblije na latinski. Tako nastaje Vulgata, tekst koji i danas ostaje temelj za Katoličku crkvu, premda u revidiranoj verziji Nova Vulgata.

Nakon smrti pape Damaza Jeronim se nadao da će biti izabran za papu, no na Petrovu stolicu dolazi Siricije. Tada Jeronim napušta Rim i odlazi u Betlehem – svoj posljednji životni i duhovni dom.

Zaštitnik učenjaka

Uz njega su u Rimu bile okupljene ugledne žene, koje su ga pratile i u Betlehem. Tamo su, zajedno sa svetom Paulom, osnovale tri velika ženska samostana. Jeronim je vodio manji muški samostan, a brinuo se i za hodočasničke svratišta i školu u kojoj je predavao. Ondje je dovršio prijevod Biblije. U Betlehemu je proveo 35 godina, posvećen teološkom radu, pisanju i tumačenju Svetog pisma. Umro je 30. rujna 420., u 73. godini života.

Premda je, prema svjedočanstvima, znao biti nagle naravi i polemičan, cijenili su ga mnogi uglednici njegova vremena. Njegove relikvije čuvaju se u rimskoj bazilici Santa Maria Maggiore. Narod ga je od srednjega vijeka štovao kao sveca.

Legenda o lavu

Jedna od najpoznatijih predaja o svetom Jeronimu jest legenda o lavu, zbog koje ga umjetnici često prikazuju s tim životinjskim pratiteljem. Prema predaji, dok je boravio kao pustinjak, u njegovu je pećinu ušao šepavi lav. Svi su se monasi uplašeno razbježali, no Jeronim ga je smireno upitao zašto je došao. Tada je lav podigao šapu iz koje je curila krv. Jeronim je zamolio braću da donesu vode i očiste ranu. Izvadili su trn, previli lavu šapu i njegovano ga liječili dok se nije oporavio. Lav je potom ostao s njima, čuvao stado dok su monasi odlazili po drva, a u zajednici je postao gotovo kao pripitomljen.

Jednom prilikom, dok je lav čuvao magarca, zadrijemao je i karavana trgovaca ukrala životinju. Monasi su isprva mislili da je lav pojeo magarca. No kada je lav otkrio karavanu, podigao je takvu riku da su trgovci prestravljeni vratili magarca Jeronimu. Osim toga, darovali su mu i veliku svotu novca iz grižnje savjesti, a Jeronim ju je predao samostanu.

Ikonografija

Sveti Jeronim zaštitnik je učenjaka, studenata, prevoditelja, teologa i biblijskih društava. Najčešće se prikazuje kao pustinjak s križem, uz lava, ili kao starac za pisaćim stolom, s dugom bijelom bradom.