Propovijedaju vodu, piju vino: optužbe protiv utemeljitelja “Marijinih ratnika”

Optužbe protiv utemeljitelja “Marijinih ratnika” pokazuju koliko je tanka linija između pobožne retorike i zloporabe duhovnog autoriteta.

Državno odvjetništvo u poljskom gradu Słupca pokrenulo je istragu protiv poznatog salezijanca, p. Dominika Chmielewskog, utemeljitelja katoličke muške zajednice „Wojownicy Maryi“, u hrvatskom prostoru poznate kao „Marijini ratnici“. Svećenika se tereti da je zloporabio svoj duhovni autoritet kao ispovjednik i voditelj duhovnih vježbi kako bi uspostavio intimnu vezu s jednom sudionicom svojih susreta.

Do svoga razrješenja Chmielewski je bio jedna od vidljivijih figura u poljskoj Crkvi, a i šire. Njegovu Facebook stranicu prati oko 70.000 ljudi, a „Marijini ratnici“ broje više tisuća članova. Zajednica organizira javna moljenja krunice, procesije, hodočašća i „muške“ duhovne programe, često uz militariziranu simboliku i retoriku duhovne borbe. U javnom nastupu taj se projekt predstavlja kao strogo pobožan, odan Mariji, usmjeren na čistoću, disciplinu i povratak „pravom“ muškom katoličanstvu.

Upravo zato optužbe protiv Chmielewskog ne odjekuju samo kao još jedan u nizu skandala, nego poput testa vjerodostojnosti čitavog jednog vjerskog imaginarija. Religijske zajednice uvijek šalju poruku ne samo riječima nego i pozama, simbolima, scenografijom. Kada se „tekst“ jedne duhovne zajednice gradi na jeziku čistoće, poniznosti i molitve, a u pozadini se pojave priče o manipulaciji, seksualnim odnosima i luksuznom stilu života, onda to više nije samo privatni moralni pad. To postaje priča o licemjerju onih koji javno propovijedaju vodu, a privatno piju vino.

Prema pisanju poljskog dnevnika Gazeta Wyborcza, Chmielewski je 2024. godine navodno zlorabio svoj svećenički položaj kako bi zavodio tridesetogodišnju ženu koja mu se obratila tražeći duhovnu podršku. Svećenik je s njom najprije stupio u kontakt preko društvenih mreža, a zatim ju je više puta pozvao u salezijanski samostan u mjestu Ląd. U razdoblju od otprilike šest mjeseci tijekom 2024. godine, prema navodima, došlo je do više seksualnih kontakata.

Žena, koja se u medijskim izvještajima pojavljuje pod pseudonimom „Agata“, opisala je kako ju je Chmielewski emocionalno manipulirao porukama poput: „Isus i ja te jako volimo.“ Navodi i da joj je slao fotografije i videozapise na kojima pozira gol do pasa ili puši skupe cigare, te da joj je predložio korištenje šifrirane aplikacije Signal za njihovu privatnu komunikaciju.

Te poruke i slike nisu samo „nespretna komunikacija“, nego govore jezikom moći. Svećenik koji se predstavlja kao duhovni ratnik, zaštitnik Marijine čistoće i katoličkog morala, istodobno koristi duhovni rječnik („Isus i ja…“) kao dekor za izrazito osobnu, erotski nabijenu komunikaciju s osobom koja mu dolazi iz pozicije ranjivosti i potrage za smislom. U takvom odnosu teško je govoriti o dvoje ravnopravnih odraslih. Jedna strana stoji na poziciji autoriteta, predstavnika Boga, glasnika „istinskog nauka“. Druga dolazi s povjerenjem, često usred krize, bez teološkog i psihološkog arsenala kojim bi se zaštitila.

Prema priopćenju nadležne salezijanske provincije, protiv karizmatičnog propovjednika već su 2022. i 2023. pristigle i druge pritužbe. Interna crkvena istraga još je 2021. u njegovim propovijedima utvrdila „brojne dogmatske pogreške“, osobito na području mariologije, učenja o Trojstvu, kristologije i ekleziologije. Drugim riječima, problem nije pao s neba 2024. godine. Upozorenja su postojala, no sve dok je duhovni spektakl funkcionirao, dok su se punili prostori i brojali „ratnici“, činilo se da se na te signale gleda kao na sporednu smetnju.

Salezijanska provincija reagirala je na nove optužbe službenim priopćenjem u kojem priznaje da su „moralne i kanonske norme“ povrijeđene i prekršene. Istodobno je glasnogovornik provincije naglasio da nisu u pitanju maloljetne osobe nego odrasla žena te da je riječ o odnosu koji je bio “rezultat svjesne i dobrovoljne odluke dvoje odraslih”. Ta formulacija možda zvuči u kontekstu građanskog prava, ali u duhovnom prostoru previđa ključnu stvar: asimetriju moći. Svećenik nije bilo tko. On govori u Božje ime, nastupa kao onaj koji tumači istinu, dijeli oproštenje, određuje što je grijeh, a što milost. Kada takva figura ulazi u „dobrovoljne“ odnose s osobama koje traže duhovnu pomoć, pitanje slobode postaje vrlo relativno i ulazi u sivu zonu duhovnog zlostavljanja.

Još jedan sloj priče je estetika ovakvih pokreta. „Marijini ratnici“ ne nastupaju kao tiha, anonimna pobožnost, nego kao brend. Uniformirani stil, snažne poruke, dramatizacija duhovne borbe, naglašavanje muške snage i discipliniranosti: sve to tvori privlačnu scenu na kojoj se vjera miješa s identitetom, nacionalnim osjećajem, duhovnim adrenalinom i osjećajem pripadnosti. No kada iza takve scenografije izbiju priče o zloporabi povjerenja, manipulaciji i dvostrukim standardima, tada ne trpi samo ugled jednoga svećenika. Biva kompromitirana sama poruka koju je navodno branio.

U pozadini ovog slučaja ne stoji samo pitanje osobnog morala, nego pitanje vjerodostojnosti Crkve koja takve „ratnike“ rado promiče sve dok pune prostore i društvene mreže. Kada se pojave žrtve, retorika odjednom postaje suzdržana, naglašava se „dobrovoljnost“, umanjuje se asimetrija moći, relativiziraju se posljedice. Propovijed o čistoći i poniznosti tada zvuči šuplje, a vjernici s pravom postavljaju pitanje: tko ovdje koga čuva? Svećenik ženu od grijeha ili zajednica vjernika sebe od još jedne neugodne istine?

Ovakvi slučajevi nisu napad na Crkvu, kako se često rado ponavlja, nego test njezine sposobnosti za istinu. Ako Crkva hoće biti išta više od religijskog teatra, morat će naučiti razlikovati autentičnu duhovnost od religijskog spektakla, evanđeosku poniznost od spiritualnog macho brendiranja, pastire od onih koji vlastiti autoritet koriste kao kartu za ulazak u tuđe živote, tijela i savjesti.

Kada oni koji najglasnije propovijedaju vodu iznova bivaju uhvaćeni kako piju vino, problem nije u vodi. Problem je u tome tko stoji za ambonom i kakvu cijenu za tu predstavu plaćaju najranjiviji.

Izvor vijesti: Zamiast do Jezusa zaprowadził ją do łóżka. Co skrywa znany ksiądz Dominik Chmielewski