Vjera, nada i otpor Alekseja Navaljnog

U svojoj autobiografiji ubijeni oporbeni vođa otvara i iznenađujuće iskren pogled u vlastitu vjeru.

„Glasovi nestaju i posljednje što čujem jest ženski glas: ‘Ne, ostanite budni, ostanite budni.’ Onda umirem. Spoiler: naravno da nisam umro.“ Tom napetom scenom, prožetom crnim humorom, počinje impresivna, na svih 540 stranica izuzetno čitljiva autobiografija ruskog oporbenog vođe Alekseja Navaljnog. Riječ je o opisu trovanja nervnim otrovom novičokom tijekom leta u Sibir 2020. godine. Četiri godine kasnije, u veljači 2024., Putinov režim dovršit će ono što tada nije uspio: Navaljni umire u kaznenoj koloniji iza Polarnog kruga, najvjerojatnije ponovno od trovanja. Njegova nedavno objavljena knjiga Patriot zato nije tek još jedna autobiografija. Ona je svojevrsna politička i osobna oporuka, tekst koji osigurava da njegov otpor protiv korumpiranog i kriminalnog Putinova sustava nastavi živjeti i djelovati. Uz to, Patriot je i literarno fascinantna mješavina različitih žanrova.

Prvi dio, naslovljen „Blizu smrti“, u kojem Navaljni opisuje kolaps i borbu za život u avionu, čita se kao napeti triler. Drugi dio, „Odrastanje“, posvećen djetinjstvu i mladosti, otvara osobito zapadnim čitateljima rijetko viđen pogled u svakodnevicu Sovjetskog Saveza, njegov raspad i tranziciju prema novim, jednako korumpiranim strukturama moći. Te nove vladare Navaljni bez okolišanja naziva „gomilom licemjernih lopova i nesposobnjakovića“. Središte knjige čini treći dio, „Rad“, koji u klasično autobiografskom obliku prati njegov put od blogera i aktivista do najpoznatijeg ruskog borca protiv korupcije i glavnog oporbenog lica. Što je bio uspješniji u razotkrivanju režima, to su represivne mjere postajale brutalnije, od montiranih procesa i zatvorskih kazni do pokušaja atentata.

Ipak, najpotresniji i najhumaniji dio knjige jest završni segment pod naslovom „Zatvor“. Tu Navaljni više nije samo simbol otpora, nego čovjek koji u neljudskim uvjetima tvrdoglavo čuva vlastitu ljudskost. On bez uljepšavanja opisuje svakodnevno šikaniranje: uskraćivanje sna, odbijanje medicinske pomoći, ponavljana izolacija u samici, u „betonskoj psećoj kućici“, kako ironično naziva svoju ćeliju. Unatoč svemu, ostaje neslomljen. Drži se ljubavi prema nevjerojatno postojanoj supruzi, knjigama, nadi u političku promjenu i – svojoj vjeri.

Upravo su kratki, nenametljivi odlomci o njegovim duhovnim iskustvima među najdirljivijim stranicama knjige. Navaljni inače vrlo štedljivo govori o religiji, ali upravo u najtežim trenucima priznaje da mu se ponovno otvara snaga Isusova Govora na gori. Posebno se ističe epizoda u kojoj mu tajanstveni supatnik kriomice pruža malu ikonu. Navaljni je od tada stalno nosi uz sebe i crpi iz nje tihu snagu: „Došlo mi je da priđem nadzornoj kameri, stavim ikonu ravno pred leću i zaurlam: Vidite, nisam sam! Ali to baš ne bi bilo kršćanski i vjerojatno bi razočaralo arkanđela u mom džepu.“

Patriot je zato mnogo više od političkog dokumenta ili još jednog opozicijskog manifesta. To je ohrabrujuće, nadahnjujuće i mjestimice gotovo poetsko svjedočanstvo čovjeka kojega je Putin pokušao ušutkati ubojstvom. Paradoksalno, upravo tom šutnjom njegove riječi sada odjekuju još glasnije, i u ruskom i u globalnom javnom prostoru.

Preporuka: posebno vrijedno čitanja.