Tomáš Halík: Crkvi je potrebna „nova reformacija“

Europa se nalazi usred duboke političke, gospodarske, kulturne i religijske preobrazbe, a Crkva u takvim okolnostima mora pronaći novi način prisutnosti u društvu, smatra češki teolog i filozof religije Tomáš Halík. Posebno upozorava na gubitak vjerodostojnosti nakon skandala povezanih sa zlostavljanjem te poziva na promjene u razumijevanju moći, autoriteta i komunikacije u Crkvi.

Halík smatra da je Crkvi potrebna „nova reformacija“. Skandali povezani sa zlostavljanjem ozbiljno su narušili njezinu vjerodostojnost i pokazali koliko su nužne promjene u razumijevanju moći, autoriteta i komunikacije, rekao je češki svećenik u utorak na međunarodnom simpoziju „Shaping Synodality in Europe“ u dvorcu Puchberg u Welsu, u Gornjoj Austriji.

Sinodalna reforma, naglasio je, mora voditi prema periferijama, među ljude koji su izgubili vezu s institucionalnom Crkvom ili je nikada nisu ni uspostavili. Cilj je, poručio je, postati Crkva za sve.

Prema Halíku, Europu pritom treba promatrati kao „laboratorij prisutnosti kršćanstva u sekularnom okruženju“. Kontinent može učiti iz vlastitoga iskustva kršćanstva, sekularizacije i crkvene obnove.

Europa „više nije učitelj svijeta“, istaknuo je, nego mora biti spremna slušati i Crkve na drugim kontinentima. Sinodalnost pritom treba razumjeti kao „kulturu odnosa“.

U svijetu koji je sve više fragmentiran Crkva bi trebala ponuditi drukčiju viziju ljudskoga suživota. Jedinstvo se, prema Halíku, ne stvara uklanjanjem razlika, nego onda kada različiti ljudi stvaraju prostor „u kojemu mogu jedni druge preobražavati, a da jedni druge pritom ne prisvajaju“.

Riječ je, dodao je, o hrabrosti da jedni druge slušamo, zajedno razlučujemo i zajedno se nadamo.

Tradicija nije „muzej unaprijed pripremljenih odgovora“

„Slušati Europu prije svega znači slušati dugo, dramatično i ambivalentno iskustvo promjena kršćanstva tijekom povijesti“, rekao je Halík.

Drugi vatikanski sabor (1962. – 1965.) svojim je pozivom na tumačenje „znakova vremena“ formulirao trajnu metodu teološkog rada, naglasio je. Tradicija zato nije „muzej unaprijed pripremljenih odgovora“ niti puko ponavljanje, nego „rast u razumijevanju“.

Europa se, upozorio je, nalazi usred duboke političke, gospodarske, kulturne i religijske preobrazbe, u čijoj je pozadini „kriza zajedničkog smisla“. Uz nedostatak političkog konsenzusa, kontinent pati i od manjka duhovne povezanosti.

Sekularizaciju, smatra Halík, ne treba promatrati samo kao gubitak. Ona je istodobno i povijest emancipacije ljudske savjesti te razdvajanja religijske i političke moći. Za Crkvu može predstavljati svojevrsnu katarzu i, gubitkom društvenih privilegija, učiniti je „slobodnijom, poniznijom i vjerodostojnijom“.

Nakon razdoblja masovnog ateizma, međutim, nastupilo je „doba masovne apatije“. Ljudi danas često više ni ne odbacuju kršćanske odgovore, upozorava Halík, nego „prestaju postavljati pitanja na koja Crkva odgovara“.

(KNA)