Smrt pripada kršćanskom životu. Iznova se moramo opraštati, gubiti, puštati. Upravo o tome govori Velika subota, piše pustinjakinja Maria Anna Leenen. No može li se uopće slaviti dan koji stoji pod znakom šutnje, praznine i odsutnosti? I ako može, kako?

Veliki petak za protestante, Uskrs za katolike. Tako se dugo, gotovo podrazumijevajući, govorilo o razlikama između dviju velikih kršćanskih tradicija. No je li za evangeličke kršćane Veliki petak doista najvažniji blagdan? Odgovor na to pitanje vodi nas kroz teologiju, povijest i različite duhovne naglaske koji su stoljećima oblikovali i vjeru i društvo.

Veliki petak dan je tišine, tuge i sabranosti. Dan kada Crkva uranja u otajstvo Kristove muke, raspeća i smrti. Jedini dan u godini bez mise. Dan koji ne traži objašnjenja. Traži prisutnost.

Većina vjernika brka post i nemrs. Jedno je količina, drugo je meso. Jednostavno objašnjenje i zašto smisao nije u jelovniku nego u obraćenju.

Velikim četvrtkom započinju Sveta tri dana – Triduum – kroz koja Crkva ulazi u otajstvo Kristove muke, smrti i uskrsnuća.