Božić u Svetoj zemlji: Svjetlo rođeno u krhkosti

Božić je više od blagdana: on je Božja odluka za blizinu u ranjenom svijetu. Kustod Svete zemlje, Francesco Ielpo OFM, u svom tekstu za katholisch.de piše kako svjetlo Betlehema upravo u vremenima sukoba, straha i podjela daruje nadu.

Za nas kršćane Božić je daleko više od datuma u kalendaru: on je živo sjećanje na događaj koji je promijenio povijest čovječanstva. Božić je blagdan u kojem slavimo rođenje Isusa, vječne Riječi koja je tijelom postala i nastanila se među nama (usp. Iv 1,14). To je dan u kojem se Bog nije htio očitovati u veličini moćnih, nego u poniznom i jednostavnom prostoru betlehemske špilje.

Betlehem, mali judejski grad, mjesto je gdje je Sin Božji u krajnjoj krhkosti uzeo ljudski lik. Ondje nije bilo svjetala ni kraljevskih palača: tek improvizirano ležište, slama i drvo, miris staje i plač djeteta. I upravo u toj malenosti otkriva se iznenađujuća istina: Bog odlučuje sići do najdublje točke naše ljudskosti kako bi nam vratio nadu.

Prepoznati Božju prisutnost u siromašnima

U godinama obilježenima sukobima, patnjom i podjelama, pogled na to Dijete znači gledati u svjetlo koje se ne gasi ni onda kada se čini da je sve oko nas obavijeno tamom. Svjetlo Betlehema poziva nas da ne kliznemo u rezignaciju, nego da Božju prisutnost prepoznamo u siromašnima, u isključenima, u ranjenima životom i u svima koji hodaju u tmini. To je svjetlo koje se rađa iz krhkosti i postaje vidljivo ondje gdje ne presuđuje moć, nego dostojanstvo svakog pojedinca.

Betlehem nije samo geografsko mjesto, nego simbol ljudske egzistencije. Ovdje postaje jasno da Bog ne bježi od naše patnje, ne okreće se od rana svijeta, nego ih prima i preobražava. Bog se rađa u krhkosti jer upravo ondje želi da procvjeta nada: ondje gdje se čini da je sve zagušeno zlom i strahom.

U ovom Božiću pozvani smo to svjetlo unijeti u svakodnevicu i posvjedočiti ga gestama mira, otvorenosti, dijaloga i međusobnog razumijevanja. Moliti za mir u Svetoj zemlji znači također moliti da se svako srce otvori pomirenju, da nadvlada zidove i podjele te gradi mostove bratstva.

Radost nije bijeg od stvarnosti

Božić koji se ovdje slavi, između Jeruzalema i Betlehema, podsjeća nas da radost nije bijeg od stvarnosti, nego Božja prisutnost usred teškoća. Isus se ne rađa da bi nas udaljio od problema svijeta, nego da bi nas prati(o) unutar stvarnosti: s novim pogledom koji zna primiti nadu i svaku ranu pretvoriti u klicu života.

Neka to svjetlo, rođeno u krhkosti jedne špilje, obasja naša srca i naše zajednice te daruje mir, hrabrost i obnovljeno pouzdanje u budućnost. Neka otajstvo utjelovljenja u svakome od nas ukorijeni sigurnost da Bog i dalje hodi uz nas, te da je u svakom kutku svijeta Kristova prisutnost izvor istinske nade.

Fra Francesco Ielpo OFM (rođ. 1970.) od lipnja 2025. kustod je Svete zemlje i čuvar brda Sion. Kao kustod Svete zemlje, po nalogu pape, zadužen je za skrb nad svetim mjestima. Time je, uz latinskog patrijarha Pierbattistu Pizzaballu, najviši predstavnik katolika u Izraelu, Palestini, Jordanu i na Cipru, ujedno i njihovo najprepoznatljivije lice.

Ielpo je rođen u Lauriji, u južnotalijanskoj pokrajini Potenza. Svoje doživotne zavjete u Franjevačkom redu položio je 1998., a za svećenika je zaređen 2000. Istodobno je imenovan rektorom Instituta Franciscanum Luzzago u Bresciji. Među ostalim, od 2013. do 2016. bio je komesar Svete zemlje za Lombardiju, a tu je službu od 2016. do 2023. nastavio obnašati za Provinciju sjeverne Italije.