Carolyn Boyd Tomasović: “I dalje svjedočim isključivanju žena iz odlučivanja na svim razinama društva.”

Lana Bobić

06.07.2024

Carolyn Boyd Tomasović: “I dalje svjedočim isključivanju žena iz odlučivanja na svim razinama društva.”

Paun Paunovic / CROPIX

Lana Bobić je razgovarala s Carolyn Boyd Tomasović iz Ekumenske inicijative žena (EIŽ) iz Omiša.

Carolyn Boyd Tomasović izvršna je direktorica Ekumenske inicijative žena, organizacije čije je opsežno djelovanje teško ukratko sažeti. Kada bih morala opisati EIŽ u jednoj rečenici, rekla bih da se radi o organizaciji koja osnažuje ženske organizacije, grupe i inicijative, ali i pojedinke u cijeloj regiji. EIŽ-ovke, smještene u Omišu, provode svoje programe, ali i financiraju programe, projekte i rad mnogih organizacija, kao i istraživački rad pojedinki na području Hrvatske, Sjeverne Makedonije i Kosova, Srbije, Crne Gore i BiH. Fokusirane su na teme ženskih prava, ekumenske i međureligijske suradnje te izgradnje mira i pomirenja. Osnažuju, podržavaju, educiraju i povezuju. Za svoj su rad godine 2020. nagrađene i mirovnom nagradom “Miroslav Sukić”. Stoga smo odlučile razgovarati s Carolyn Boyd Tomasović, izvršnom direktoricom EIŽ-a.

Carolyn, ti si godine 1989. došla iz Glasgowa u Hrvatsku odnosno u Zagreb, kako bi godinu dana studirala na Likovnoj akademiji u Zagrebu. No tridesetak godina kasnije još si u Hrvatskoj, tu živiš, zasnovala si obitelj i radiš. Svoju kreativnost nisi usmjerila primarno u likovnu umjetnost, već u rad u civilnom društvu s vjerskim predznakom. Kako je došlo do toga?  

Rođena sam u Glasgowu na zapadnoj obali Škotske, u gradu koji je poznat po snažnoj društvenoj savjesti, svojoj industrijskoj prošlosti i raznolikom stanovništvu. Svi su ti elementi zajedno doprinijeli oblikovanju izrazito kreativnog i politički svjesnog i aktivnog okruženja u kojem sam odrasla. U okviru protestantskog odgoja oduvijek me se poticalo na društveni angažman pa sam od najranijih godina sudjelovala u aktivnostima prikupljanja sredstava za dobrotvorne svrhe, a kasnije i volontirala u dobrotvornim organizacijama. Ovo spominjem zato što je sve to dio moga genetskog koda i nešto što sam donijela sa sobom u Hrvatsku. Moja kršćanska vjera u svemu tome odigrala je ključnu ulogu. „Otvaraj usta svoja za nijemoga i za pravo sviju nesretnika što propadaju“ – citat je iz Mudrih izreka koji možda ponajbolje odražava dio onoga što me motivira i oblikuje moj moralni kompas.

Umjetnička akademija u Glasgowu pružila mi je predivno obrazovanje, ne samo u području slikarstva i likovne umjetnosti. Naučila me, prije svega, promatrati svijet koji me okružuje, opažati sve ono što je preda mnom te mi je usadila kreativni jezik kojim mogu komunicirati.

Ključna poruka uvijek je bila propitivati pravila i razmišljati izvan okvira.

Imajući to na umu, nakon diplome željela sam proširiti svoje umjetničko iskustvo i uroniti u druge kulture i društvena iskustva. Godine 1989. ponuđena mi je stipendija British Councila za akademsku godinu na zagrebačkoj Akademiji likovnih umjetnosti i to je zapravo bila moja prva veza s Hrvatskom.

Kada sam davne 1991. godine ponovno doputovala u Hrvatsku u posjet prijateljima, moj se povratni let za Glasgow poklopio s bombardiranjem Banskih dvora. Let mi je otkazan, a ostalo je povijest, kako kažu.

Volontirala sam u Kršćanskoj informativnoj službi, ekumenskoj novinskoj agenciji u Zagrebu za koju sam prevodila apele crkava s hrvatskoga na engleski jezik, dok je moj sadašnji suprug Miroslav, koji je također umjetnik, prevodio s hrvatskoga na francuski jezik. Zarađivala sam za život radeći kao umjetnica za britanske jedinice UNPROFOR-a, bilježeći njihove aktivnosti u Hrvatskoj, od izgradnje cesta do razminiranja. To mi je dalo jedinstven uvid u svijet s kojim se inače nikada ne bih susrela – sa svim njegovim manama – i bespovratno me navelo na put antimilitarizma! Također sam pratila i brojna crkvena izaslanstva i međunarodne humanitarne organizacije koje su u to vrijeme pristizale u zemlju. Kada sam se jednom prilikom našla u pratnji izaslanstva od pet žena iz Svjetskog vijeća crkava koje su se u tadašnjem tranzitnom centru UNHCR-a u Karlovcu trebale susresti sa ženama koje su stizale iz BiH u okviru razmjene zarobljenika, moj se život zauvijek promijenio.

Kako je, kada i zašto došlo do osnivanja Ekumenske inicijative žena?

EIŽ se razvio iz Ekumenskog fonda ženske solidarnosti, programa Svjetskog vijeća crkava utemeljenog 1992. godine kao odgovor na objavu izvješća o ratnim silovanjima žena na području bivše Jugoslavije.  Izvješće je objavio Odjel za ženska pitanja Svjetskog vijeća crkava, a napisalo ga je onih pet žena koje sam pratila u Karlovac. Svrha programa bila je osigurati novčane potpore projektima pod vodstvom žena, koji su bili usmjereni pružanju pomoći ženama žrtvama rata na području bivše Jugoslavije. Poziv koji sam prije toliko godina dobila – da, uz početni šestomjesečni ugovor, preuzmem upravljanje tim novim i jedinstvenim programom – pretvorio se u putovanje dugo punih sedamnaest godina tijekom kojeg sam naučila neopisivo mnogo. Nakon pozitivne ocjene postignuća fonda 2007. godine, na temelju preporuka korisnica potpora kojih je bilo preko 450,  prepoznata je potreba za osnivanjem lokalnog ženskog fonda u regiji u čijem fokusu više neće biti žene kao žrtve rata, već žene kao nositeljice društvenih promjena. Tako je – u procesu u koji sam bila duboko uključena – skupina aktivistica i bivših korisnica potpora Ekumenskog fonda ženske solidarnosti utemeljila hrvatsku neprofitnu organizaciju – Ekumensku inicijativu žena, koja je svoj prvi program dodjele potpora pokrenula 2008. godine.

Koja su primarna područja vašeg rada i koliko se teme, ciljevi i aktivnosti EIŽ-a razlikuju u počecima rada organizacije i danas?

EIŽ je osnovan s ciljem jačanja uloge žena u lokalnim i regionalnim procesima izgradnje mira i pomirenja kroz promicanje, razvoj i unapređenje ženskih ljudskih prava, nenasilja i međuvjerskog/kulturnog dijaloga u Hrvatskoj te u Bosni i Hercegovini, na Kosovu, u Sjevernoj Makedoniji, Crnoj Gori i Srbiji. To činimo prvenstveno kroz dodjelu potpora, a fokus naše strategije je biti dostupan izvor financiranja za žene u regiji. Međutim, donatorsko okruženje znatno se promijenilo od našeg osnutka te danas svjedočimo smanjenom prostoru civilnog društva u kojemu je konkurencija za dobivanje financijskih potpora jako velika, a male se lokalne organizacije, koje nemaju pristup mnogima od vodećih donatora, jednostavno financijski iscrpljuju i gase. Istraživanje koje je provelo Udruženje žena u razvoju, AWID, pokazalo je da samo 1% ukupnih vladinih potpora usmjerenih na postizanje rodne jednakosti u konačnici dolazi do ženskih organizacija. Kao odgovor na to, samostalno i u suradnji s drugim ženskim fondovima u Europi i svijetu, u okviru šire donatorske zajednice aktivno nastojimo utjecati na donatore s ciljem da prvenstveno bazičnim ženskim organizacijama na lokalnoj razini omogućimo bolji pristup prikladnim izvorima financiranja. U skladu s potrebama na terenu koje se neprestano mijenjaju i sa smjerom razvoja civilnog društva, u posljednjih nekoliko godina otvorili smo nove oblike potpora za koje se ženske organizacije mogu prijaviti. Za razliku od tradicionalnih donatora koji daju financijske potpore za točno određene projektne aktivnosti i često utječu na program rada korisnica potpora, EIŽ vjeruje u iskustvo i mudrost žena da iznađu najprikladnija rješenja za izazove s kojima se suočavaju ovisno o vlastitom okruženju i potrebama i tako potiče žene koje predstavljaju svoje zajednice da osmisle i provode vlastite inicijative i samostalno upravljaju istima. Također brinemo i o dobrobiti aktivistica i njihovih organizacija te nudimo programe usmjerene rješavanju problema tzv. sagorijevanja na poslu (burn-out) i stresa. U tehničkom smislu, trudimo se da naši postupci prijave i izvješćivanja budu jednostavni, dostupni i da ne opterećuju one koje nastojimo podržati.

Kroz vaš rad financirate projekte različitih organizacija, ali raspisujete natječaje i za organizacijske potpore, organizirate razne edukacije u cilju osnaživanja i dugoročnog razvoja organizacija i njihovih kapaciteta. Niste orijentirane na kratkoročne projektne aktivnosti i ciljeve nego na procese i razvoj organizacija, pa i zajednica?

Iako postoji i mogućnost financiranja kratkoročnih projekata, hitnijim smatramo rješavanje problema ranjivosti lokalnih ženskih organizacija, posebno u okolnostima nakon pandemije, kada je došlo do promjena u pogledu mnogih tradicionalnih izvora financiranja na lokalnoj razini. Značajan dio našeg programa usmjeren je održavanju i izgradnji otpornosti takvih organizacija koje su zbog svoje veličine i profila suočene s velikim izazovima u smislu pristupa alternativnim izvorima financiranja. Smatramo da je od iznimne važnosti da te organizacije budu prisutne u svojim zajednicama u kojima im se vjeruje i  gdje imaju vjerodostojnost u očima onih kojima služe, koje podupiru i za koje se zalažu. Mnoge od tih organizacija nude usluge koje su od životne važnosti za žene, dok druge štite prava najranjivijih i marginaliziranih društvenih skupina. Nudimo fleksibilne potpore kako bismo zadovoljili potrebe tih ženskih organizacija u skladu s njihovim prioritetima. Takve potpore mogu se upotrijebiti npr. za osnovne tekuće troškove, za rješavanje problema sagorijevanja na poslu, za troškove team buildinga, za kupnju osnovne opreme i slično. Druge vrste potpora nude mogućnosti posjeta srodnim organizacijama u regiji gdje korisnice imaju priliku razmijeniti najbolje prakse, učiti o novim pristupima rješavanju problema, upoznati se s novim idejama i graditi saveze i partnerstva u različite svrhe. Važno je da lokalne organizacije, osobito one u ruralnim zajednicama, znaju i da su iskustveno svjesne činjenice da su povezane, da čine dio šire slike  i igraju suštinsku i važnu ulogu u širem ženskom pokretu. Osim dodjele potpora, organiziramo susrete i događaje umrežavanja te nudimo edukacije usmjerene izgradnji vještina i uvođenju novih koncepata kao što je on-line škola Feminizma i religije (FER) koju smo pokrenuli krajem 2021. godine u bliskoj suradnji s TPO fondacijom iz Sarajeva.

Pored organizacija, financirate i pojedinke odnosno istraživački rad pojedinki u okviru tema kojima se bavite, ženskih ljudskih prava, ekumenske i međureligijske suradnje i mirovnog rada. Takvih programa nema puno, a čini mi se da vam je to poprilično važno?

Prvi od tri strateška stupa, na kojima se temelji pristup EIŽ-a, su ljudska prava žena kroz koja nastojimo podržati i promicati žene kao nositeljice društvenih promjena, osnažujući ih da se zalažu za svoje interese i ciljeve te da, uz bok muškarcima, utječu na razvoj zajednice, definiranje strateških prioriteta i donošenje političkih odluka. Također nastojimo podupirati i promicati praktično djelovanje protiv nasilja i nepravde prema ženama, a ono po čemu se u tom pogledu možda razlikujemo od drugih ženskih fondova je da koristimo vlastite vjerske tradicije kao argument protiv patrijarhalne dominacije muškaraca nad ženama jer smatramo da je protivna našim vjerskim tradicijama, vrijednostima i istinskoj praksi.

Drugi stup je izgradnja mira i pomirenja koja predstavlja našu posvećenost ostvarenju društvenih promjena unutar okvira mirnog rješavanja sukoba. Taj okvir uključuje rad na pomirenju i izradi javnih politika kojima se sprječava ponovno izbijanje nasilnih sukoba. Nenasilje je, prema shvaćanju EIŽ-a, usmjereno na otpor pasivnom prihvaćanju socijalne nepravde, kao i na suprotstavljanje militarizmu kao nasilnom načinu rješavanja sukoba. Kao ekumenska organizacija prepoznajemo izgradnju mira kao sastavnicu vjerskog i osobnog identiteta: radeći na održivom miru, svjedočimo o vlastitom odnosu s ljudima i Bogom.

Treći stup koji bi se mogao smatrati apstraktnijim čini ekumenski i međuvjerski dijalog. Ovdje poseban fokus stavljamo na vjernice i teologinje koje iz vlastitog vjerskog identiteta crpe snagu i nadahnuće za rad za opće dobro u suradnji s pripadnicama/pripadnicima drugih vjerskih tradicija. Cilj je takve suradnje postizanje zajedništva u različitosti te promicanje uloge vjere kao poveznice koja podupire miran suživot.

Budući da su sve tradicionalne religije opterećene patrijarhatom, vidimo priliku za otvaranje vjerskih zajednica i prostora prema punoj afirmaciji žena.

Ako želimo doprinijeti pozitivnim promjenama, onda moramo stalno postavljati pitanja kako bismo razumjeli kontekst i okruženje, a posebno utjecaj tog okruženja na živote žena, djevojaka i djevojčica. U okviru našeg pristupa tim pitanjima dodanu vrijednost prepoznajemo u radu s teologinjama koje vidimo kao jedinstvene posrednice u područjima u kojima se isprepliću religija i feminizam, što obuhvaća sva naša tri strateška stupa. Pokazalo se da se tim ženama vrlo često uskraćuje prostor ili pravo glasa u vlastitim vjerskim institucijama, a istovremeno osjećaju da nisu u potpunosti prihvaćene ni od strane civilnog društva. Uvažavamo njihova gledišta i smatramo ih iznimno vrijednim, ali podcijenjenim resursom, kako za ženski pokret tako i za civilno društvo. Neformalnu mrežu teologinja s kojima surađujemo danas čini 26 teologinja, čije smo djelovanje podržali bilo potporama za znanstveno-istraživački rad ili potporama za aktivnosti u zajednici.

Vjerujem da je ovako opsežan, a opet izrazito strukturiran rad nemoguć bez jednog kvalitetnog, snažnog i dobro uigranog kolektiva. Tko je tko u EIŽ-u? Rade li svi sve ili ste jasno podijelile područja rada? Kako donosite odluke?

Stalno osoblje EIŽ-a trenutno čini tim od pet žena zaposlenih u uredu u  Omišu. Tri žene čine programski tim EIŽ-a i odgovorne su za naš opsežan program dodjele potpora  (samo prošle godine dodijeli smo 78 potpora – 51 organizaciji pod vodstvom žena i 11 feminističkih znanstvenica), kao i za naše programe izgradnje kapaciteta i umrežavanja. Tu smo još voditeljica financija i ja kao direktorica.  Podršku nam pruža i regionalna sedmeročlana skupština koja je odgovorna za definiranje strateškog smjera te za odobravanje projektnih potpora, o čemu odlučuje konsenzusom.  Osim toga, surađujemo s nizom vanjskih stručnjakinja/stručnjaka iz cijele regije s kojima se savjetujemo o određenim temama te ih angažiramo za potrebe treninga i edukacija, procjene projektnih prijedloga i aktivnosti umrežavanja.


Carolyn, imala sam prilike surađivati s EIŽ-om i tobom pa moram otkriti da postoji jedna izrazito važna komponenta vašeg rada koja najčešće ostaje nevidljiva: poprilično si vješta u zagovaranju i umrežavanju na međunarodnoj razini. Koliko je i zašto taj dio rada važan?

EIŽ postoji zbog žena i ženskih organizacija koje podržavamo. To je nešto što shvaćam ozbiljno i vrlo sam svjesna odgovornosti koju ta činjenica nosi. Međutim, ako želimo nastaviti usmjeravati resurse ka ženama u regiji, moramo blisko surađivati i s onima na vrhu lanca. Pod time mislim na globalnu filantropsku zajednicu, donositelje odluka i one koji utječu na društveni razvoj. Zbog toga je značajan dio mog vremena posvećen zagovaračkom djelovanju u Bruxellesu i u drugim okruženjima kojima možemo doprinijeti stručnim znanjima žena iz regije, osobito u pitanjima u kojima se isprepliću feminizam, religija i izgradnja mira.  Takvi razgovori, posebno u neočekivanim i tradicionalno zatvorenim sredinama, imaju potencijal da promijene gledišta, razbiju stereotipe, potaknu promjenu politika, povećaju dotok resursa u regiju i, što je najvažnije, da dovedu žene za pregovarački stol.

Pratim EIŽ godinama i čini mi se da vi, što bi se kolokvijalno reklo, ostajete iste, ali zato se krugovi podrške koju pružate znatno i osjetno šire. Hoću reći, vaš rast je najvidljiviji upravo kroz osnažene druge, neovisno je li riječ o organizacijama, inicijativama ili pojedinkama. Je li to zapravo vaša motivacija? Što tebe najviše motivira? 

Iz perspektive lokalnih organizacija, ostvarivanje promjena prvenstveno podrazumijeva samoosnaživanje, a zatim i mobilizaciju drugih koji dijele isti problem i strastveni su po pitanju svojih uvjerenja. Međutim, ukoliko nitko od uključenih nije na poziciji moći ili utjecaja, može biti teško postići da se glasovi tih građana čuju ili da se vidi opipljiv stvarni napredak prema traženoj promjeni. Stoga je ključno da se glasovi iz lokalne zajednice čuju u političkoj i javnoj areni. To zahtijeva promjenu postojećih praksi i pristupa dijalogu. Međureligijski dijalog prvenstveno treba postati horizontalan i uključiti različite glasove, druge perspektive, stvarna iskustva i potrebe, a time i nove pristupe. Daljnjim isključivanjem vjernica – kako teologinja, tako i  praktičnih vjernica – propušta se ogromna prilika.

EIŽ ima prepoznatljiv identitet i specifičnu nišu djelovanja koje smo oblikovali i održavamo s namjerom. Što me motivira? Vidjela sam koliko moćan može biti  utjecaj organiziranog djelovanja žena i u ratu i u miru. Svjedočila sam radikalnim pozitivnim promjenama koje su vjernice različitih vjerskih zajednica uspjele postići u veoma izazovnim kontekstima, motivirane temeljnim vrijednostima vlastite vjere. Svjedočila sam kreativnosti žena u rješavanju problema i vidjela hrabrost koju pokazuju u izgradnji mostova u razjedinjenim zajednicama, njihovu snagu u traženju prava za one koji su najviše marginalizirani i odlučnost da se suprotstave predrasudama i da se bore protiv kulturne i vjerske netolerancije bez obzira na moguće negativne reakcije i otpor.

Kao aktivna kršćanka, u tome prepoznajem ono na što nas Krist sve poziva i što stoga predstavlja naš zajednički put. Osjećam duboko poštovanje i poniznost prema žena koje podržavamo i čast mi je što sam imala priliku proći s njima dio toga puta.

Međutim, i dalje svjedočim isključivanju žena iz odlučivanja na svim razinama društva, a ponajviše u vjerskim institucijama.

To je takva izgubljena prilika i možda je jedan od mojih osnovnih motiva zagovaranje potpunog uključivanja žena i djevojaka u odlučivanje o vlastitoj budućnosti. Jako mi se sviđa stara kineska poslovica „Žene drže pola neba“ koja tako lijepo ilustrira koncept jednakosti, solidarnosti, povezanosti i zajedničkog svijeta u kojem smo svi upravitelji Božjeg stvaranja.

Za kraj, kamo ide EIŽ? Imate li neke planove koje možete otkriti? Gdje vidiš EIŽ za pet godina u scenariju, u kojem je samo nebo granica?

Ako želimo „držati pola neba“, onda moramo nastaviti graditi na onome što smo već započeli. Kao direktorica EIŽ-a, želim se nadovezati na razdoblje rasta koje EIŽ trenutno doživljava, što bi proširilo naš doseg i omogućilo nam da povećamo visinu financiranja koja možemo usmjeriti ka ženskim organizacijama u regiji. U drugoj polovici godine objavit ćemo nove pozive za podnošenje projektnih prijedloga, kao i nove mogućnosti edukacije i umrežavanja, što je uvijek dobra vijest.

Naša je vizija dugoročna, ali nadam se da ćemo u bliskoj budućnosti vidjeti vidljive korake prema postizanju pravednog i mirnog društva u kojem različitost predstavlja snagu i izvor kreativnosti. Budućnost u kojoj žene zauzimaju dostojanstveno mjesto i ulogu u privatnom i javnom životu te žive u skladu sa svojim sposobnostima i osobnim izborom, u društvu u kojem religija promiče i potiče postizanje potpune ravnopravnosti, jamčeći ženama dostojanstvo i jednake mogućnosti.

Za pet godina? Budimo veći, bolji i odvažniji!