Europa više ne diše s oba plućna krila. Blijedi epoha Ivana Pavla II.

Smrt rumunjskog velikog nadbiskupa Luciana Mureșana baca novo svjetlo na stanje Crkve: s odlaskom tih karizmatičnih likova blijedi i cijela epoha Ivana Pavla II. Srednja i Istočna Europa ponovno se povlače u pozadinu.

Bila je to vizionarska slika pape iz Poljske: „Europa mora disati s oba plućna krila.“ Na jednom je rimskolatinski, na drugom slavensko-bizantski svijet. Ta metafora bila je više od poetske geste jer je preispitala tada dominantnu shemu o „temeljima Europe“: antici, kršćanstvu i germanstvu.

Pad komunizma 1989./90., papin ideološki trijumf, bio je istodobno i „nulta točka“ za mjesne Crkve. Počela je iscrpljujuća obnova u vjeri, u kadrovima i u materijalnim strukturama.

Europa koja diše

Ivan Pavao II. taj je proces snažno pogurao. Proglasio je slavenske apostole Ćirila i Metoda suzaštitnicima Europe, podsjećajući da su oni kršćansku poruku učinili razumljivom slavenskom uhu, oblikovali ćirilicu i proširili vjeru sve do Kijevske Rusi i današnje Rusije. Njihovo uvođenje slavenskog jezika u liturgiju učvrstilo je i trajnu vezanost mnogih naroda uz Rim.

Papa iz Wadowica podizao je biskupije, progonjene vjernike uzdizao na čast oltara, a u kardinalski zbor uvodio zemlje koje dotad nikada nisu imale predstavnika. Europa je tada doista disala „s oba plućna krila“.

No tri desetljeća kasnije to disanje postaje škripavo. Smrt 94-godišnjeg Mureșana, jedinog rumunjskog kardinala, simbol je kraja jedne ere. Srednja i Istočna Europa, nekoć papina velika nada, sada ponovno nestaju s pozornice.

Rumunjska, Ukrajina, Slovačka, Bjelorusija, bez kardinala. Latvija, Slovenija, Albanija, Češka, BiH, pa i Austrija, zemlje u kojima je posljednji kardinal već prešao dobnu granicu za izbor pape. Najstariji od njih, Latvijac, broji gotovo 95 godina; Albanac, bivši prisilni radnik, ide prema 97. Litavci su bliži devedesetoj nego osamdesetoj. Ostaje tek šačica kardinala-birača: trojica iz Poljske te po jedan iz Mađarske, Hrvatske, Srbije i Litve.

Kardinali iz vremena rata

U srpnju se iz kruga birača povukao Stanislaw Rylko, u rujnu i Vinko Puljić. Obojica ljudi Ivana Pavla II., obojica veterani više konklava. Puljić je, usred bosanskog rata, 1994. postao prvi kardinal u povijesti BiH i tada najmlađi kardinal svijeta.

Nasljednici pape iz Poljske, Benedikt, Franjo i sada Lav XIV., svjesni su da Crkva u regiji i dalje traži posebnu pažnju i solidarnost. Jer rat u Ukrajini traje, nacionalizam i populizam nagrizaju društva, a ruski utjecaj sve snažnije prodire.

Nekadašnji „Istočni blok“ više nije čvrsto usmjeren prema Zapadu. Rascijepljen je između Bruxellesa i Moskve, između demokracije i autoritarnog populizma Orbána, Fica ili Nawrockog.

Pisati po vodi

Ni u Crkvi početni zamah obnove ne traje vječno. Entuzijazam se spotiče o goleme društvene i kulturne izazove. Kardinal Péter Erdö iz Budimpešte bez uvijanja kaže da je komunizam „izbrisao građansku pristojnost“.

Današnji misionari moraju, poput Ćirila i Metoda, iznova pronaći jezik, pisati po vodi i tražiti riječi koje će dotaknuti ljude bez ikakvih religijskih temelja. To je težak zadatak, a prijeti i „lijevom plućnom krilu“ Europe.

Mnogi, izranjavani socijalizmom, više nisu spremni svoju teško stečenu slobodu ponovno položiti pod autoritet kršćanske vrijednosne matrice. Neka izvanjska bujanja vjere, poput eksplozivnog širenja unijatske Crkve u istočnoj Slovačkoj, mogla bi se na duži rok pokazati tek suhim cvjetanjem.

Ivan Pavao II., vizionar iz Wadowica, više ne može pokretati kotače. Njegova epoha blijedi.

Alexander Brüggemann (KNA)