Francuska kao usidjelica Katoličke crkve

Šećete li ulicama nekog francuskog grada, bio to Dijon, Lyon, Pariz, Orléans ili  Bourges, teško će vam promaknuti mnoštvo naziva ulica, trgova, restorana itd. koji svoje ime mogu zahvaliti nekom svecu ili, najčešće, „našoj Gospi“ (Notre Dame).

Uz te nazive, morali biste biti slijepi a da vam za oko ne zapnu prekrasna pročelja bezbrojnih crkava i crkvica koje se nalaze razasute po rubovima i središtima francuskih gradova, gradića i sela (koja promatrate kroz prozore vlakova kojima putujete od mjesta do mjesta). Iako u novije vrijeme poznatija po Revoluciji, Napoleonu, umjetnosti i liberalnim vrijednostima (uz jednakost i bratstvo), povezanost Francuske i katoličanstva, tj. kršćanstva velikog dijela zapadne povijesti, neporeciva je i nepredvidiva činjenica.

Povijest Francuske i Katoličke crkve nerazdruživo su vezane.

Ako ste jedan od rijetke vrste preživjelih knjigoljubaca, neće vam promaknuti niz knjižara koje su razasute po ulicama francuskih gradova. Između ostalog, u Francuskoj je sasvim uobičajeno da po parkovima i drugim mjestima imate male sandučiće u kojima možete pronaći knjige koje je netko po čitanju ostavio na za to predviđenom mjestu, kako bi te knjige bile besplatno dostupne onom koga bi interesirale. Ne odolite li kušnji da uđete u jednu od brojnih knjižara, tamo ćete zateći stolove prepune knjiga koje se prodaju po cijeni od jednog eura i koje su također u knjižaru dospjele kao donacija nekog bivšeg hodočasnika literarnih svjetova. Zanima li vas kojim slučajem filozofija, ostat ćete osupnuti količinom naslova iz te (nekadašnje) kraljice znanosti (koja je taj naslov preotela teologiji). Onako na prvu, čini se da su francuska kultura i društvo duboko filozofični. Na izlozima knjižara možete pronaći ukoričene filozofske eseje, filozofske klasike i komentare istih, popularnu filozofiju, filozofske časopise i sve ostalo na temu filozofije. I tako je u većini knjižara u koje zađete. Teološki odjeli u tim knjižarama zauzimaju znatno manje prostora, a naslovi su uglavnom manje aktualni i stručni. Tek poneki naslov o povijesti Crkve ili poneka knjiga posvećena aktualnom Papi.

Sve ćete te restorane, knjižare i slične sadržaje posjetiti nakon što utrošite sate svog života i propješačite kilometre kroz muzeje francuskih gradova. Možda ćete nakon tog beskraja osjetilnih senzacija, vizualnih spektakla, bučne vreve gradova, opojnih okusa i mirisa jela i pića, poželjeti nakratko pronaći mir u jednoj od gore navedenih katoličkih bogomolja, u koju ćete ući, u pravilu bez naplate ulaza (za razliku od nekih drugih zemalja), da potražite duhovnu okrepu.

Naravno, prvotno će vas i te crkve, uglavnom, šokirati svojom velebnošću i trebat će vam neko vrijeme da upijete svu tu raskoš nekih drugih osjetilnih senzacija.

Bilo da vam nosnice pogodi lagani miris tamjana ili vas prenerazi ljepota srednjovjekovne arhitekture, slikarstva i igra svjetlosti i sjene koju proizvode prekrasni vitraji. Vjerojatno ćete, za početak, napraviti krug oko crkve, ili katedrale, da barem nakratko promotrite niz oltara i malenih kapelica posvećenih popularnim francuskim i svjetskim svecima. Kružeći tako kroz te kamene sažetke srednjovjekovne teologije, estetike i cjelokupne misli i svjetonazora, teško će vam promaknuti da se u svakom tom hramu nalazi jedan ograđeni dio, obično bliže oltaru, koji je predviđen za one koji se žele pomoliti. Tamo ćete u svakom trenutku dana zateći nekolicinu osoba kako se u tišini mole, nerijetko i na koljenima. Primijetit ćete, također, da su te osobe često drugačije boje kože i porijekla od onih koji u Europi prevladavaju. Čak ako i sami niste religiozni, pred tim ljudima biste mogli osjetiti nekakvo poštovanje i trudit ćete se ne ometati ih u onom što čine.

Ako ste pak i sami religiozni, teško ćete odoljeti da im se, barem nakratko, ne pridružite.

Da kleknete ili sjednete i nakratko pokušate zastati. Zastati posred sve te vreve i buke, zastati nakon svog kretanja i grabljenja tog dana. Zastati ne bi li ste se susreli sa samim sobom, idealno s Bogom. Taj susret ćete zadržati za sebe.

Nakon kratkog predaha, ustat ćete se i napustiti mjesto šutnje i zaputiti se prema izlazu. Ako vam je pri ulasku promaklo, na izlasku zapažate da se pokraj ulaznih vrata nalaze stolići, police ili oglasne ploče s raznoraznim knjižicama, prospektima i plakatima. Među njima možete pronaći sažete molitvenike za mlade ili čak i sažetke Svetog pisma za sve zainteresirane. Možete saznati kakve sve programe organizira župna zajednica sa sjedištem u sakralnoj građevini kojom kročite. Teološka predavanja, duhovne obnove, tečajeve meditacije, klanjanja, pastoral: mladih, starih, bračnih parova, rastavljenih i ponovno vjenčanih, osoba s poteškoćama u razvoju, invalida i svih drugih skupina koje vam padaju na pamet. Kroz nekakav neočekivan sklop slučajnosti, može se dogoditi da se tamo nađete upravo u trenutku kada se okupila neka zajednica da proslavi misu, ili da ste tamo u vrijeme korizme pa upadnete na pobožnost puta križa. Istina, na takvim manifestacijama nećete zateći mnoštvo, ako nije riječ o nedjeljnoj misi na nekoj manjoj župi, ali vidjet ćete ljude koji se i u današnjem vremenu mole i slave u crkvama koje svojom starošću bježe van obzora našeg sjećanja, u takozvani mrak.

Vidjevši sve to, možda ćete se zapitati, u vlaku ili u avionu u zraku, što se dogodilo s tom „najstarijom kćeri Katoličke crkve“ (kako ju je nazvao jedan od predšasnika sadašnjeg pape Franje). Kako je Crkva mogla tako nisko pasti u zemlji u kojoj je nekad bila tako sjajna i moćna. Možda vas ta misao neće napuštati, pa ćete lagano početi osjećati da Crkva, da vjera nikada i nije živjela od sjaja i moći koje su joj pružali odnosi s moćnim kraljevstvima ovog svijeta. Možda vam čak kroz glavu prođe skandalozna pomisao da je i dobro da je ta najstarija kći postala usidjelica i obudovjela, jer ona je svakako živjela od muke podanika francuske monarhije. Možda vam na pamet i srce padne pomisao, ili osjećaj da su Crkva i vjera bliže tom štovanju na rubu, u tišini, daleko od očiju i povlastica svijeta. Tamo gdje je najbliža onima kojima je najpotrebnije, koji nisu toliko dobrodošli u moderne gradove naprednog Zapada.

Možda vam se svidi ponuda koju ima Crkva koja nema monopol.