Ispuniti sliku o sebi

Vjerujem prilično sigurno: svaki čovjek u sebi nosi neki životni cilj.

Netko s njim dođe na svijet. Netko ga nasluti iz rečenica svojih roditelja ili prepozna u pubertetu, kroz neki lik, uzor, možda i idola. Ponekad se u čovjekov životni poziv pretvori neka rečenica iz Biblije – toliko snažno ga pogodi da mu postane unutarnji kompas.

Mnogi ljudi u sebi nose neku sliku – gotovo tajnu viziju svoga života – skrivenu u vlastitom imenu ili nadimku. Angelika možda osjeća da je „angelos“ – anđeo, glasnica, ona koja povezuje zemaljsko s božanskim. Simon je možda stijena poput Petra – pouzdan, čvrst, netko na koga se može osloniti. Werner, „ratni gospodar“, možda je onaj koji je pozvan dovršiti bitke prethodnih generacija – ali pobjedonosno.

Životni cilj ne mora biti samo riječ ili ideja. On može biti slika. Vizija. Ponekad sasvim jasna, u boji, u pokretu – s mirisima i osjećajima.

Jednog dana čovjek bude pozvan. Taj poziv dolazi iznutra. I tada se otkrije karikatura – iskrivljena slika o sebi. Većina ljudi doživi to iskustvo barem jednom u životu. No mnogi mu ne vjeruju. Izgube iz vida svoju sliku. Zaborave je. Prestanu u nju vjerovati. Čini im se prevelika. Počnu slušati druge – one koji im govore: „Ostani na zemlji. Živi mali život, kao i mi. Zaboravi svoje snove. Zaboravi velike ideje. Budi zadovoljan s onim što već imaš i jesi.“

Sretan je onaj tko u pravom trenutku sretne osobu koja u njemu probudi ono veliko što još spava. Kao što je Šimun Petar imao sreću susresti Isusa – u pravom trenutku.

Uspjeh nije u tome da se zaradi puno novca, da se kupuju stvari iz reklama, da se primi orden ili dobije medijska pažnja. Uspjeh nije nešto što nam netko izvana treba priznati. Uspjeh je: ispuniti vlastitu sliku o sebi.

Da bismo tu sliku pronašli, najbolje je nacrtati je. Ili zapisati. A onda učiniti sve da joj se približimo.

Iz knjige: Werner Tiki Küstenmacher, Die Drei Minuten Bibel, München 2006.