Kamenovanje u digitalnom dobu

Prije mjesec dana jedan preljub pretvorio se u globalni spektakl i cijeli svijet zaigrao se suca. Što nam taj video, još uvijek neumorno recikliran na mreži, otkriva o našim najdubljim međuljudskim obrascima?

Nastala je čak i računalna igra. Igrač mišem vodi kameru kroz stadion prepun pikseliziranih lica, u potrazi za „onim parom“. Tko ih prvi pronađe, dobiva bodove; tko ih pronađe najbrže, osvaja rekord. Deseci tisuća preuzeli su igru i ponosno dijele svoje rezultate na društvenim mrežama.

Sve je počelo na koncertu u Bostonu. Stadionska kamera uhvatila je direktora jedne tehnološke kompanije u prisnom zagrljaju s također udanom kadrovskom šeficom. Njihov nespretni pokušaj da se sakriju bio je uzaludan. Snimka je završila na internetu i u nekoliko dana postala viralan hit, stotine tisuća puta dijeljena, komentirana i parodirana. Od najvećih novina do jutarnjih emisija, svi su se natjecali tko će više zabaviti publiku tuđim poniženjem.

Pravno gledano, priča je završila. Oboje su dali ostavke, obitelji su se povukle iza zatvorenih vrata nadajući se da će se oluja stišati. No internet ne poznaje zaborav. Podsmijeh i ruganje nastavljaju se, a ista snimka iznova se prerađuje i dijeli. Tko poznaje Bibliju, lako se prisjeti: i tada je u središtu bio preljub, i tada je presuda bila jednoznačna, žena je trebala biti kamenovana (usp. Iv 8,3sl.).

Na prvi pogled prošla su dva tisućljeća. A zapravo, mehanizmi su isti. Kamenovanje uvijek traži masu, anonimnu i sigurnu u vlastitoj nevidljivosti. Danas se ne gađa kamenjem, nego komentarima, memeovima i „šaljivim“ aplikacijama. Razlika je samo u tehnologiji: kamen je zamijenjen klikom, trg je postao feed, ali logika je ostala ista.

Možda i nije slučajno da je opet riječ o preljubu. To je prijestup koji se može razumjeti na prvi pogled. Za razliku od složenih zločina našeg doba, ekoloških katastrofa, financijskih prevara ili političke korupcije, ovdje svi misle da shvaćaju situaciju i da imaju pravo baciti svoj kamen. Na trenutak se mogu osjetiti moralno nadmoćnima.

„Tko je od vas bez grijeha, neka prvi baci kamen“, kaže Isus (Iv 8,7). To je rečenica koja mijenja perspektivu: iz središta izlazi osramoćena žena, a u fokus ulazi svatko od nas. Jer tko ne bi drhtao kad bi se njegovi pogrešni koraci našli pod svjetlom neumoljive mase?

Taj obrat perspektive danas je jednako važan kao i prije dvije tisuće godina. Jer pomaže da u „grešniku“ ponovno vidimo čovjeka. A čovjek zaslužuje poštovanje i ljudskost, pa i možda baš tada kada pogriješi. Radikalna misao u digitalnom društvu koje pod svaku cijenu želi izgledati besprijekorno.

Ivan Horvat