Kardinal Kasper: Đakonat za žene bio bi smislen korak

U svojoj autobiografiji koja izlazi 10. lipnja, njemački kardinal Walter Kasper zauzima se za otvaranje đakonata ženama i poziva na obnovu crkvene kulture – manje klerikalne, a više sinodalne.

Njemački kardinal Walter Kasper, ugledni teolog i bivši predsjednik Papinskog vijeća za promicanje jedinstva kršćana, u svojoj novoj autobiografiji iznosi niz prijedloga za obnovu Katoličke Crkve. Knjiga Na tragu istine (Der Wahrheit auf der Spur) izlazi 10. lipnja u izdanju nakladničke kuće Herder, a u njoj 92-godišnji kardinal izražava otvorenost za reforme koje su već dugo tema intenzivnih rasprava – među njima i uvođenje đakonata za žene.

„Otvaranje stalnog đakonata ženama, prema mojem osobnom mišljenju, ima dobre teološke argumente i bio bi pastoralno smislen korak“, piše Kasper.

Kao temeljnu polazišnu točku navodi jednakost dostojanstva muškaraca i žena pred Bogom: „Muškarci i žene imaju istu vrijednost i moraju biti priznati kroz svoje osobite karizme.“ U tom je smislu, kaže, posljednjih desetljeća došlo do znatnih pomaka, no još je mnogo toga ostalo nedovršeno.

Megatema zvana žene

Kasper se time pridružuje glasovima brojnih reformno orijentiranih katolika, više katoličkih ženskih udruga i Središnjeg odbora njemačkih katolika (ZdK), koji se već godinama zalažu za otvaranje svih službi i crkvenih zvanja ženama. Ipak, prema trenutačnoj praksi Katoličke Crkve, svećenici, biskupi i đakoni i dalje moraju biti muškarci. Đakoni smiju krstiti, vjenčavati, sprovoditi i propovijedati, ali ne i predvoditi euharistiju – to je pravo rezervirano isključivo za svećenike.

Prema riječima samog Kaspera, „položaj žena u Crkvi danas je postao megatema“. Upozorava kako Crkva već ima niz službi i odgovornosti koje ne zahtijevaju sakramentalno posvećenje, a u kojima žene mogu i trebaju sudjelovati. Njihovo uključivanje nije samo dopušteno – ono je, smatra, nužno.

Protiv klerikalizma, za sinodalnu odgovornost

U knjizi kardinal ističe kako Crkvi nije potrebna samo strukturna, nego i kulturna reforma: „Potrebna nam je nova, bratskija kultura odnosa između zaređenih službenika i laika.“ Jasno poručuje: „I dalje nam trebaju dobri biskupi i svećenici, ali u sinodalnoj Crkvi vrijeme klerikalizma i samovolje biskupa mora biti završeno.“ Laici, dodaje, ne samo da smiju, nego i trebaju biti saslušani – i imaju pravo očekivati odgovornost od onih koji ih vode.

Ne sveti ostatak, nego sveti početak

U autobiografiji Kasper govori i o budućnosti Crkve, koja će, prema njegovim riječima, postajati sve manja u brojčanom smislu. U kontekstu sve sekularnijeg društva, Katolička Crkva mogla bi ponovno postati „Crkva dijaspore“ i vratiti se „na stanje prve Crkve“. No, to ga nimalo ne plaši:

„Prva Crkva nije bila sveti ostatak, kako to neki danas romantično zamišljaju, nego sveti početak. Iz tog početka, poput zrna gorušice, Crkva je izrasla u veliko drvo koje danas daje hlad i u najudaljenijim kutovima svijeta.“

Kao ključ budućnosti vidi male, ali odlučne zajednice koje, kako kaže, često nose najplodonosnije pomake. „Možda će, kako već sada predviđaju mnogi pažljivi promatrači, upravo mlade, malobrojne, ali živahne Crkve južne hemisfere unijeti novi polet – i učiniti da mi Europljani vrlo brzo izgledamo staro.“ No upozorava: „Bez obraćenja, molitve i pokore, ni najbolje namjerene reforme nemaju budućnost.“

KNA