Lav XIV. – prvi papa iz SAD-a i tišina koja razbija buku moći

Točno 150 godina nakon što su dale svojeg prvog kardinala, Sjedinjene Američke Države dale su svijetu i – svojeg prvog papu.

Robert Francis Prevost, novoizabrani Lav XIV., daleko je od karikature moći kakvu često vežemo uz američku simboliku. Umjesto retorike dominacije, donosi stil služenja. Umjesto političke samouvjerenosti – evanđeosku smirenost.

Pape iz SAD-a dugo su se smatrale gotovo nezamislivima. Izbjegavanje političkih napetosti, osobito u globalno osjetljivim regijama, desetljećima je činilo izbor Amerikanca za poglavara Katoličke crkve gotovo nemogućim. No Prevostov pontifikat upravo je suprotan pretpostavkama: on ne dolazi kao figura američke moći, nego kao njezina tiha korekcija.

Pod Franjom, papa Lav XIV. je dvije godine vodio vatikanski Dikasterij za biskupe – ključnu instituciju koja oblikuje lice svjetske Crkve. U njegovim je rukama bila jedna od najosjetljivijih zadaća: imenovanja biskupa diljem svijeta. Kroz taj ured prolazili su i tzv. ad limina posjeti – susreti s biskupima koji Vatikanu iznose duhovnu i socijalnu sliku svojih mjesnih Crkava. Upravo ta uloga učinila je Prevosta jednim od najprepoznatljivijih i najpouzdanijih lica u današnjem Kardinalskom zboru.

Redovnik s globalnim iskustvom

Robert Prevost rođen je 14. rujna 1955. u Chicagu. Godine 1977. pridružio se Redu svetog Augustina, a potom je poslan na studij kanonskog prava u Rim. Nakon toga odlazi kao misionar u Peru, gdje provodi niz godina služeći Crkvi daleko od kamera, u pastoralnom i formativnom radu s mladim redovnicima.

Njegov put nije bio linearan, ali je bio dosljedan. Između Sjedinjenih Država i Perua, gdje je kasnije postao i biskup Chiclaya, Prevost je skupljao iskustvo, ali i pouzdanost. Govori španjolski i talijanski s blagim engleskim naglaskom – što je detalj koji dovoljno govori o njegovoj suštini: ne dolazi se pokazivati, nego razumjeti.

Godine 2002. izabran je za generalnog poglavara augustinaca i seli u Rim. Tamo živi i danas, u neposrednoj blizini Vatikana. U međuvremenu ga je papa Franjo imenovao i predsjednikom Papinske komisije za Latinsku Ameriku – još jednim mostom između globalnog Juga i centra crkvene moći.

Papa kontinuiteta i odmjerene prisutnosti

Iako nije bio među najistaknutijim imenima uoči konklave, Prevost je izabran upravo zato što nije nosio oznake moći. Nije pripadao ni jednoj kurijalnoj frakciji, nije bio izložen, nije se gurao – ali su ga mnogi poznavali kao osobu na koju se može osloniti.

Lav XIV. sada preuzima Crkvu s 1,4 milijarde vjernika – u vremenu izazova, polarizacija, globalnih rana i unutarnjih nesigurnosti. Njegov pontifikat, prema svemu sudeći, neće biti pontifikat spektakla, već kontinuiteta. Nastavit će put sinodalnosti i uključivanja koji je otvorio papa Franjo, a koji je ovaj, sada već bivši prefekt, tiho i sustavno podržavao.

Nedugo prije svoje smrti, Franjo je sazvao opću crkvenu skupštinu za listopad 2028. Taj okvir, već postavljen, mogao bi biti polje na kojem će Lav XIV. nastaviti voditi Crkvu putem suodgovornosti i slušanja – ne iznad naroda, nego uz njega.

Lav XIV. nije papa naslova. On je, čini se, papa podnaslova. Onaj koji ne traži kadar, nego zna stajati postojano izvan njega. Ako je Crkvi danas potrebna figura tihe snage – možda je upravo u ovom Amerikancu s latinskoameričkim srcem pronašla točno ono što joj treba.