Papa nije smijenio Pagliu iliti kako radikalni katolici šire laži

U dijelovima društvenih mreža, osobito onima koji vole Crkvu „više od same Crkve”, proširila se ovih dana vijest koja zvuči kao ostvarenje sna jednog dijela katoličke desnice: „Papa Lav XIV. smijenio je liberalnog biskupa koji je narušavao moral Crkve!”

Vijest je brzo dobila svoj „konkretniji” oblik – navodno je Lav XIV. uklonio nadbiskupa Vincenza Pagliu i tako odlučno prekinuo s erom teološkog relativizma.

No problem je što se ta vijest – jednostavno rečeno – nije dogodila. Paglia nije smijenjen. Niti je to bila „kazna”, niti je njegovo nasljeđe izbrisano. U stvarnosti, riječ je o administrativnom premještaju unutar ustaljenih struktura. A interpretacija da je novi papa na taj način poravnao račune s „progresivnim liberalizmom” više govori o autorima tih konstrukcija nego o papi Lavu XIV.

Što se zapravo dogodilo?

Tiskovni ured Svete Stolice potvrdio je 20. svibnja da je papa Lav XIV. imenovao kardinala Baldassarea Reinu za novog velikog kancelara Papinskog teološkog instituta Ivan Pavao II. Riječ je o logičnom imenovanju koje efektivno vraća staru praksu: funkcija velikog kancelara pripadala je ranije kardinalu-vikaru Rima, jer je Institut izvorno povezan s Lateranskim sveučilištem. Papa Franjo je 2016. tu praksu promijenio i imenovao Pagliu.

Dakle, Lav XIV. nije opozvao Pagliu nego je imenovao Reinu, vraćajući time institucionalnu povezanost između Instituta i Rima – bez spektakla, bez osude, bez senzacije. Paglia, koji je navršio 80 godina, i dalje vodi Papinsku akademiju za život.

Zašto onda dezinformacija?

Ova izmišljena „smjena liberalnog biskupa” savršeno se uklapa u narativ koji već godinama njeguje dio tzv. radikalnih katoličkih medijskih platformi – koje Crkvu više ne promatraju kao mistično Tijelo Kristovo, nego kao bojno polje ideoloških ratova.

U toj verziji Crkve, sve je binarno: postoje vjerni i nevjerni, čisti i zaraženi, tradicionalni i otpadnici. A budući da stvarnost nikada nije dovoljno dramatična, tu prazninu popunjavaju lažne vijesti. I to ne iz neznanja – nego svjesno, kao strategija utjecaja.

U toj logici, nadbiskup Paglia je idealna meta: u njegovom se mandatu Institut suočio s ozbiljnim kritikama zbog uklanjanja niza profesora i kurikularnih promjena koje su umjesto klasične moralne teologije naglasile pastoralnu dimenziju, sociologiju i antropologiju. Paglia je i sam ušao u medijsku oluju izjavama o kontracepciji, kraju života, pa čak i o zakonima o pobačaju u Italiji. Sve to je dovoljno da bude proglašen liberalnim neprijateljem Crkve – iako on sam nikada nije odstupio od doktrinarnog okvira Katoličke crkve.

A tko je kardinal Reina?

Za razliku od Paglie, novi kancelar, kardinal Baldassare Reina, nije ideološki antipod, nego – tiši temperament. U tri godine prešao je put od rektora sjemeništa do kardinala-vikara Rima. Rijetko daje intervjue, rijetko se eksponira. U jedinom ozbiljnom razgovoru izjavio je da „Crkva ne treba prilagođavati nauk vremenu, nego vrijeme dovoditi u logiku Evanđelja”.

Dakle: nema revolucije. Nema čistke. Nema „obnove morala Crkve”.

Zašto to važno?

Ova epizoda nije bezazlena. Ne zato što se radi o imenu jednog nadbiskupa, nego zato što ponovno otkriva ozbiljan problem koji razara vjerodostojnost katoličkog diskursa na društvenim mrežama. Dobar dio tzv. katoličkih influencera više ne razlikuje novinarstvo od propagande, ni istinu od želje.

Oni koji se najčešće pozivaju na „obranu Istine” – sve češće se za svoju istinu bore lažima. I to ne bez posljedica: od gubitka povjerenja u crkvene strukture, preko stvaranja paranoje među vjernicima, do stvarne sablazni među onima koji traže istinsku duhovnu orijentaciju.

Umjesto zaključka 

Nije problem što papa Lav XIV. nije smijenio Pagliu. Problem je što neki nisu sposobni prepoznati Crkvu ako ona ne izgleda kao njihov refleks u ogledalu. I što su spremni – kako bi zadržali taj odraz – žrtvovati istinu.

Crkva, ako želi biti vjerodostojna u vremenu laži, mora imati manje tribuna, a više svjedoka. Manje parola, više razlučivanja. I nultu toleranciju prema onima koji Evanđelje pretvaraju u kulturni rat, a Istinu u klikbajt.