Progledaj srcem – i plati: vjera, spektakl i tišina Crkve

Što se događa kada se duhovni spektakl pretvori u tržišni proizvod, a prisutnost crkvene hijerarhije posluži kao reklama? Osvrt na koncert “Progledaj srcem” postavlja neugodna pitanja o granici između evangelizacije i komercijalizacije, između autentične vjere i vjerskog marketinga – te o zapanjujućoj šutnji Crkve.

Fenomen punjenja zagrebačke Arene, koji je započela Aleksandra Prijović, polako se prelijeva i u katolički šoubiznis. Ovogodišnje, jedanaesto izdanje koncerta “Progledaj srcem” održano je dva dana zaredom, a prema podacima IKA-e, okupilo je više od 30.000 ljudi. Nije to prošlogodišnjih pet Aleksandrinih večeri, niti četiri Merlinova nastupa, ali u većinski katoličkoj zemlji u kojoj ni iznadprosječni gradski župnik ne može nedjeljom napuniti svoju crkvu, to je – velika vijest!

Ipak, teško je jasno definirati ovaj događaj. Organizatori nisu dio hijerarhije Crkve u Hrvatskoj, a ipak, crkveni velikodostojnici i članovi te iste hijerarhije redoviti su VIP gosti, čijom se prisutnošću daje nedvosmislena podrška. Kako onda definirati taj koncert?

Teologija vjeru definira kao krepost po kojoj osoba vjeruje u Boga. Samim time, vjera je odnos pojedinca prema transcendenciji – u kršćanstvu, prema Jedinom Bogu Stvoritelju.

Religija je sustav vjerovanja, etičkih vrijednosti i čina kojima čovjek izražava svoj odnos prema svetome. Taj odnos može biti subjektivan i objektivan. Kada je subjektivan, očituje se u osobnom štovanju i klanjanju – tada govorimo o religioznosti. Kada se, pak, odnos prema svetome objektivira u riječ (molitveni, vjeroispovijedni, dogmatski i pravni obrasci), gestu (obredi), predmet (sakralni predmeti i objekti) i religijsku zajednicu, riječ je o objektivnoj religiji ili religijskoj ustanovi. (Hrvatska enciklopedija)

Iz navedenih definicija proizlazi da je koncert “Progledaj srcem” dio objektivne religije – premda ga službena Crkva ne organizira.

O samoj motivaciji i svrsi koncerta, glavna organizatorica Ksenija Abramović izjavila je:
“Ideja je bila koncertom navijestiti pokretanje prve obiteljske televizije s kršćanskim vrijednostima, u narodu od milja zvane katoličke televizije. Kasnije su koncerti širili glas o radu Laudato TV-a i potpomagali financiranje, a misija događanja ‘Progledaj srcem’ uvijek je evangelizacija: pozivati ljude Bogu najboljom duhovnom glazbom koju izvode odlični izvođači, duhovnim programom i slavljenjem.”
(Izvor – Bitno.net, pristupljeno 19.5.2025. u 14:20)

Ta “večer slavljenja Boga”, kako je nazivaju organizatori, prikazuje se kao jedinstvena prilika za blizinu sa Svevišnjim, trenutak kada će se Duh Sveti osobito spustiti među publiku. Zvuči sjajno! Samo, postoji jedna kvaka: da biste bili dio tog nadnaravnog događaja, morate kupiti ulaznicu – sasvim običnim, posve svjetovnim novcem.

Zanimljive su promotivne objave organizatora:

12.01.2025.
Gospod govori Suhim Kostima, ali govori i svima nama da nabavimo ulaznice za najveći duhovno-glazbeni spektakl.

28.01.2025.
Jesmo li spremni primiti Boga u punini? Ako jesmo, onda se vidimo na koncertu. A vi koji niste osigurali svoje ulaznice – trk na link.

02.02.2025.
Isuse, hvala. Jesmo li spremni opet zahvaliti Gospodinu? Ako jesmo, onda se nadam da su vam ulaznice spremne.

Ovakve i slične objave redovito su dolazile sa službenih profila organizatora, a dijeljene su putem društvenih mreža – osobito preko istaknutih svećenika Katoličke crkve u Hrvatskoj.

U svjetlu tih objava, teško se složiti s tvrdnjom da je riječ o pozivanju ljudi Bogu, kako tvrdi gđa Abramović. Iz samih oglasa proizlazi nedvosmislen zaključak: ljude se poziva – da kupe ulaznicu. A to što ih čeka „nadnaravno iskustvo“ Boga – uvjetovano je kupnjom. Sve dok netko mora platiti da bi doživio Boga, takve manifestacije teško mogu biti išta drugo doli – prikupljanje sredstava za jednu privatnu tvrtku.

Projekt dostojan nagrade Zlatna kuna!

Jer Laudato TV d.o.o., s prihodom od 2,34 milijuna eura u 2024. godini (prema podacima FINA Info.BIZ portala), samo je jedna u nizu tvrtki u vlasništvu gđe Abramović.

Današnji čovjek doista žeđa za iskustvom Boga. A iskorištavanje takvih vjerskih osjećaja ne predstavlja ništa drugo nego obezvrjeđivanje vjere. To sam svojedobno definirao kao proces svođenja vjere na ovozemaljske vrijednosti koje provode pojedinci – pa i cijele religije. U praksi, to je ponuda bliskosti s Bogom – ali uz cijenu. Ili, ako hoćete, “Progledaj srcem”.

Začuđuje šutnja naših pastira – onih koji sebe nazivaju braniteljima poklada vjere. Njihova podrška ovakvom prikupljanju sredstava za privatnu tvrtku, njihovo fotografiranje u VIP ložama, koje potom služe kao marketinški materijal, sve to prolazi s prešutnim nihil obstat Crkve.

I za kraj – dokle god masovna okupljanja onih koji sebe nazivaju vjernicima ne započinju minutom šutnje za žrtve zlostavljanja od strane službenika i službenica Crkve, teško da će doista okusiti išta nadnaravno. A Bogu, sigurno, neće biti bliže.

Ivan Horvat