Stepinac 1935: „Nacionalizam je kuga“

Stepinac je još 1935. krajnji nacionalizam nazvao herezom i “kugom ljudskoga roda”, a Šagi-Bunić je 1990. upozorio koliko ta rečenica danas neugodno zvuči aktualno.

Istražujući tekstove vjerojatno najvažnijeg hrvatskog teologa 20. st. Tomislava Janka Šagi- Bunića, koncilskog stručnjaka Franje Šepera, dekana Katoličkog bogoslovnog fakulteta i aktivnog promicatelja Drugoga vatikanskog koncila, naišao sam i na jedan njegov tekst objavljen u mjesečniku Kana iz 1990. godine (21 (1990.) 2, str. 9.). Prije trideset šest godina, u godini u kojoj su se Hrvati oslobodili komunističkog poretka i započeli put osamostaljenja, Šagi-Bunić je upozorio svoje sunarodnjake na opasnosti nacionalizma pozivajući se na Stepinca. Danas, u vremenima kada se čini da nacionalizam ponovno dobiva krila u svijetu, kada i mnogi domaći kršćani trube u nacionalistički rog, katkada koristeći i samoga Stepinca u nacionalističke svrhe, najčešće u odnosu prema Srbima, vrijedi spomenuti ovaj Šagi-Bunićev tekst.

Hrvatski blaženik Alojzije Stepinac sredinom tridesetih godina 20. st. nacionalizam je percipirao kao krivovjerje. Nakon što je u tjedniku Danas pročitao izvatke iz Stepinčeva Dnevnika, kako ih je prenio akademik Ljubo Boban, Šagi-Bunić piše komentar za Kanu. Uočava da je 9. kolovoza 1935. Alojzije Stepinac apostolskom nunciju Pellegrinettiju u Beogradu pisao kako bi na sljedećem Koncilu nacionalizam trebalo osuditi kao herezu i navodi: “Uvijek me veoma žalosti krajnji nacionalizam što vlada posvuda u svijetu, a zbog kojega je čovjek čovjeku vuk, a prestao mu biti prijatelj i brat. Stoga bi na sljedećem saboru svete Crkve među prvim današnjim herezama trebalo osuditi krajnji nacionalizam kao kugu ljudskoga roda.” U svome tekstu Šagi-Bunić naglašava kako je Stepinac svoj stav o nacionalizmu formirao zato što je na našem geografskom području primijetio njegovu opasnost i ističe kako Stepinčevo shvaćanje nacionalizma kao hereze znači ne samo pogrešno poimanje čovjeka već i krivo razumijevanje Boga koje proizlazi iz nacionalizma.

U vezi s tim Šagi-Bunić poziva na osudu nacionalizma ne samo na budućem Koncilu već i od strane kršćana u nas, odnosno na području jugoistoka Europe. Piše Šagi-Bunić: „Misliš li, dragi čitaoče, da je šteta što oci Drugog vatikanskog koncila nisu razmišljali o nacionalizmu kao ‘kugi’ i kao ‘herezi’, kako je daleke 1935. predlagao mladi zagrebački koadjutor Alojzije Stepinac? Lako je razumjeti da je Stepinac nacionalizam doživljavao kao kugu. Iz konteksta se vidi da je prve simptome te kuge doživljavao ovdje, u sredini u kojoj je živio, u kojoj se kretao, u kojoj je osjećao teret vlastite odgovornosti. Kuga je zarazna bolest koja zahvaća ljude bez razlike, usmrćuje staro i mlado, koja se ne da kontrolirati, i tko je donese u selo uzalud se nada da njegovi neće od nje stradati. (…) Provjerite, molim vas, i vi, dragi čitaoci! Nije zabuna! Stepinac doista krajnji nacionalizam smatra herezom! Znači: tako pogubnim učenjem o čovjeku da to nužno sa sobom nosi – u osnovici krivo i pogubno shvaćanje o Bogu. Je li on bio prorok? Na kraju: u ovaj čas, imajući pred očima događanja u svijetu i kod nas, pitam se: Nije li hitno potreban novi koncil (…) Sveopći koncil Katoličke Crkve (…) Ili makar bar regionalni koncil našega jugoistoka ove Europe koja se budi i želi istinski zaživjeti kao autentično ljudsko zajedništvo u bogatoj raznovrsnosti?”