Što zec traži u crkvi? Pogled u povijest umjetnosti

Djeca nakon uskrsnog bogoslužja traže jaja koja je, navodno, sakrio zec. U uskrsnom zecu stapaju se simbolika, običaj i mašta. No ostaje pitanje: zašto se zečevi pojavljuju i u crkvenoj umjetnosti?

U biblijskoj uskrsnoj priči nema zečeva. Ipak, taj se motiv pojavljuje na brojnim umjetničkim prikazima u crkvama, bilo kao zec u skoku, bilo kao bijeli kunić uz Mariju. S Uskrsom su povezani tek neizravno.

Često ih nalazimo u prizorima lova. Na emajliranom ukrasu relikvijara Sveta tri kralja u Kölnu iz 12. stoljeća pas progoni zeca. U korskim klupama kölnske katedrale zeca pak napada orao.

Tri zeca kao simbol obnove života

Posebnu pozornost privlače takozvani prikazi triju zečeva: tri zeca u skoku tvore trokut, a u središtu se njihova tri duga uha stapaju u jedinstven motiv. Taj je prikaz izvorno iz Kine preko Puta svile stigao u srednjovjekovnu Europu i najčešće se pojavljuje na crkvenim građevinama. Stručnjaci su u njemu dugo vidjeli simbol božanskog Trojstva. Najpoznatiji je primjer oko petsto godina star prozor s motivom triju zečeva u katedrali u Paderbornu.

Joshua Sanders, koji je o toj temi istraživao u Biskupijskom muzeju u Paderbornu, objašnjava da suvremena istraživanja taj prikaz danas prije tumače kao „simbol beskrajnog gibanja sunca i mjeseca“. Budući da je zec noćna životinja, rano je doveden u vezu s mjesecom, a njegovo stalno vraćanje i kružno gibanje u prizorima triju zečeva, prema Sandersu, upućuju na obnovu života.

„Simbol triju zečeva nalazi se u krugu na sredini stropa slavnog budističkog špiljskog samostana u Dunhuangu, u kineskoj pokrajini Gansu“, kaže Sanders. Taj iluzionistički motiv poznat je i iz staroegipatske keramike od 18. do 20. dinastije, dakle iz razdoblja između približno 1500. i 1000. godine prije Krista. Kasnije ga preuzima i islamski svijet.

Simbolika obnove života dobro se uklapa i u kršćansku uskrsnu priču: nakon smrti na križu Isus Krist uskrsava od mrtvih, a Bog daruje novi život. Crkveni otac Ambrozije još je u četvrtom stoljeću zeca tumačio kao simbol uskrsnuća.

Progonjeni zec kao slika ljudske duše

Za oblikovanje simbolike zeca važna je i njegova brza reprodukcija, zbog čega ga se, kako kaže Sanders, povezuje s plodnošću. Tu je i njegova brzina. U kršćanskom tumačenju zec tako postaje i „slika čovjeka koji skače prema zaštitničkoj stijeni Crkve“.

Teolog i istraživač pučkih običaja Manfred Becker-Huberti navodi znakovit primjer takvog tumačenja: „Kameni reljefi na katedrali u Königslutteru prikazuju progonjenog zeca kao ljudsku dušu koja se pokušava spasiti od Sotonina progona.“ Još neobičniji prizor nalazi se na reljefnom lovačkom frizu iste katedrale: ondje su dva zeca svezala lovca.

Zečevi se pojavljuju i na prozoru s prizorom Marijina krunjenja u kölnskoj katedrali. Ondje uz supruge naručitelja Filipa II. von Virneburga upadaju u oči jedan smeđi i dva bijela zeca. Budući da su ti brakovi ostali bez djece, mogli bi se tumačiti kao simboli plodnosti, kaže Markus Frädrich, medijski referent Metropolitanskoga kaptola. U katedrali se, dodaje, nalazi „čitav niz prikaza zečeva“, ali oni „nisu u izričito kršćanskom ili liturgijskom kontekstu“.

Na jednom krilu glavnoga oltara u freiburškoj katedrali Marija je prikazana s bijelim kunićima. Prema tumačenju Manfreda Becker-Hubertija, oni su ondje znak plodnosti Marije i Elizabete, a možda i Marijine djevičanskosti. „Budući da je srednji vijek pogrešno vjerovao kako je zec dvospolac i da se razmnožava bez partnera, postao je metafora za bezgrešno začeće Djevice Marije.“

„Uskrsni zec nikada nije postao crkvena simbolička životinja“, naglašava Becker-Huberti. „To je bilo i ostalo Jaganjac Božji.“ Zec koji donosi jaja vjerojatno je tijekom 17. i 18. stoljeća postao dijelom izvancrkvenoga religijskog običaja među protestantskim kršćanima.

Jaje kao metafora

Stručnjak korijen toga običaja vidi u uskrsnim jajima. Objašnjava to ovako: „Svaki sudionik uskrsnog bdjenja primao je još prije 1000. godine crveno obojeno uskrsno jaje kao metaforu uskrsnuća.“ Taj je običaj očito snažno odjeknuo među vjernicima, pa su i sami počeli bojiti jaja, koja su se kod katolika o Uskrsu blagoslivljala u sklopu blagoslova jela.

Protestanti su, prema Becker-Hubertiju, pak izmislili izvancrkvene „dostavljače jaja“. U toj je utrci pobijedio zec, koji je djeci skrivao jaja. Još je 1682. godine liječnik Georg Franck von Franckenau zapisao da je tvrdnja kako uskrsni zec u nekim protestantskim krajevima donosi jaja „bajka koju se podmeće prostodušnima i djeci“.

Povezanost zeca i Uskrsa može se, dakako, objasniti i mnogo jednostavnije. Becker-Huberti navodi i pučko tumačenje: „U narodnoj se predaji uskrsni zec smatrao uskrsnim janjetom koje je neslavno završilo u peći.“

Dorothee Baer-Bogenschütz (epd)