Veliki tjedan i liturgija: kako izbjeći antisemitizam

Stručnjakinja za židovsko-kršćanske odnose Elena Procario-Foley donosi smjernice kako u liturgiji Velikog tjedna izbjeći i implicitne i eksplicitne oblike mržnje prema Židovima.

Propovijedati evanđelje bez antijudaizma i bez svega što bi moglo povrijediti Židove obveza je kroz cijelu liturgijsku godinu. No tijekom Velikog tjedna ta obveza postaje osobito važna, jer je taj period u povijesti često bio najopasniji za Židove.

Klerici imaju odgovornost upoznati vjernike s povijesnim kontekstom i paziti da se u liturgijskim slavljima ne potiču antižidovski stereotipi. Ignorirati tu dimenziju u vremenu ponovnog jačanja antisemitizma znači riskirati, makar i nenamjerno, podršku sve raširenijoj netrpeljivosti prema Židovima.

U prosincu prošle godine Vijeće centara za židovsko-kršćanske odnose, čija sam i ja članica, objavilo je poziv crkvama u SAD-u da se ozbiljno suoče s izazovima antisemitizma.

Posebno želim istaknuti ovaj odlomak: “U ovom ključnom trenutku, kao i u prošlosti, postoji opasnost da bi propovjednici i profesori mogli nenamjerno pojačati sliku o Isusu kao o nekome tko nema veze sa židovstvom ili, još gore, kao da je djelovao suprotno duhovnim tradicijama vlastitog naroda. To bi kršćanske zajednice moglo učiniti podložnima razdornoj antižidovskoj propagandi koja odjekuje posvuda.” Naglašavam riječ “nenamjerno”, jer je na području židovsko-kršćanskog pomirenja ipak mnogo toga postignuto.

Liturgija je intimno, ali istodobno zajedničko iskustvo. Upravo zato u nju se mogu neprimjetno uvući antisemitski i antijudaistički naglasci, čak i kad ih nitko nije namjeravao. Snaga liturgijskog ritma, navještaja, obreda, sakramenata, ambijenta i glazbe može suptilno pojačati poruke koje ne želimo poslati.

U nastavku donosim deset prijedloga, izraslih iz godina dijaloga s kršćanskim i židovskim znanstvenicima posvećenima obnovi odnosa između Židova i kršćana.

1. Poznavati povijest. Dok pripremate propovijed, imajte na umu da je Veliki tjedan u mnogim razdobljima bio najopasniji tjedan u godini za Židove. U srednjem vijeku kršćani su tada znali poticati nasilje nad Židovima. Stoljećima su postojali zakoni koji su Židovima branili napuštanje vlastitih domova, ponekad kao navodnu zaštitu kršćanske vjere od “oskrvnuća”, ponekad kao pokušaj zaštite Židova od kršćanskog nasilja. U tom kontekstu razumije se i naglasak na povijesnoj činjenici da je Isus bio Židov.

2. Upoznati se s dokumentima vlastite zajednice. Proučite službene izjave i priopćenja svoje crkvene zajednice o pokajanju i obnovi odnosa prema Židovima i židovstvu. Ako trebate početnu literaturu, korisna je zbirka Franklina Shermana u dva sveska Mostovi: dokumenti kršćansko-židovskog dijaloga.

3. Jasno reći da su Isus i apostoli bili Židovi. Nedvosmisleno naglasite da su Isus i njegovi apostoli bili prakticirajući Židovi judaizma Drugog hrama. Izbjegavajte formulacije “mi protiv njih”, kao da je kršćanstvo u Isusovo doba već bilo potpuno razvijena religija. Nije.

4. Naglasiti raznolikost židovskog svijeta u Isusovo vrijeme. Isusov pokret bio je jedna od židovskih mogućnosti traženja puta do Boga. Uskrsna čitanja govore o prvoj zajednici i “rađanju” Crkve. Podsjetite da ti odlomci često odražavaju unutaržidovske rasprave prvog stoljeća. Kontekst je presudan za razumijevanje.

5. Provjeriti pjesmaricu. Kršćanski trijumfalizam zna biti kontraproduktivan. Pjesme su jedan od načina na koji se antijudaizam može uvući u liturgiju, često posve nenamjerno.

6. Paziti na ambijent i uporabu Svetog pisma. Tradicionalni kršćanski antižidovski tropi znali su se oslanjati na biblijske tekstove kako bi Židove optužili za “tvrdoglavo neznanje”, “bogohuljenje”, pa čak i da su “djeca đavla” (Iv 8,44–45), ili da “uporno odbijaju” priznati Isusa Mesijom. Ako zajednica prakticira Vazmeno bdjenje s ciklusom čitanja koji prikazuje povijest spasenja, budite osobito oprezni u propovijedi: izbjegavajte trijumfalističko suprotstavljanje Novog i Starog zavjeta. Naglasite da se Isus molio i često citirao Toru i Proroke, te da kršćani, kako ističu i crkveni dokumenti, trebaju poštovati židovsko tumačenje hebrejske Biblije.

7. Izbjegavati govor o “bogoubojstvu” i “krvnom prokletstvu”. Izrazi poput “bogoubojstva” i pozivanje na “krvno prokletstvo” (Mt 27,25) stoljećima su poticali nasilje nad Židovima. Iskoristite priliku jasno osuditi lažnu i opasnu optužbu da su svi Židovi, posvuda i u svako doba, kolektivno odgovorni za Kristovu smrt. Ne zaboravite: Isusa je pogubila rimska vlast.

8. Oprez s “kršćanskim sederom”. Neke kršćanske zajednice, želeći razumjeti židovske korijene kršćanstva, organiziraju kršćansku verziju seder-večere, pritom starim židovskim simbolima pripisuju kristološko značenje. Umjesto toga, ako zajednica doista želi upoznati židovstvo kao izvor kršćanske duhovnosti, pozovite lokalnog rabina i članove sinagoge na susret. Razgovarajte o svetim danima u obje tradicije. Alternativno, obje zajednice mogu zajedno organizirati seder-večeru.

9. Ne propovijedati da su Židovi “prokockali” Savez. Kršćansko propovijedanje nije natjecanje. Kršćani mogu učiti iz židovske vjernosti Savezu, radujući se činjenici da su i Židovi dio Božjeg saveza.

10. Mjerilo govora: može li se izreći pred onima koje povijest ranjava. Potrudite se da vjernicima ne izgovorite nijednu riječ o kršćanskom spasenju koju ne biste mogli izreći i u prisutnosti članova sinagoge, ili pred djetetom koje stoji pred plinskom komorom u Auschwitzu.

Propovijedajte dobru vijest o uskrslom Kristu bez omalovažavanja židovstva.

10 ways to avoid inadvertent antisemitism during Holy Week | Faith and Leadership