Koji kardinal može postati papa?

Tko će biti sljedeći papa? Tajni sastanci njegovih budućih izbornika u Vatikanu potiču nagađanja diljem svijeta. I sami se kardinali međusobno pitaju tko među njima “ima papinski potencijal”. Nekoliko se imena već ozbiljno razmatra.

Neki kardinali spuštena pogleda svakodnevno ulaze u Vatikan na predkonklavne sastanke. Nekolicina ih prozbori poneku riječ s novinarima koji s mikrofonima i kamerama opsjedaju ulaz u crkvenu državu, želeći doznati što se događa iza zatvorenih vrata. Uostalom, upravo je na jednom takvom sastanku uoči konklave 2013. Jorge Mario Bergoglio održao znameniti govor koji je uvjerio mnoge njegove izbornike. Jedno pitanje neprestano lebdi nad Vječnim gradom: Tko će biti novi papa?

Već godinama u opticaju je jedno ime: Pietro Parolin (70). Za pontifikata pape Franje bio je kardinal državni tajnik, dakle “glavni diplomat” Vatikana. Svjetsku Crkvu poznaje iznutra i izvana. Ipak, ovom umjerenom Talijanu, vjerojatno najpoznatijem kardinalu, zamjera se nedostatak pastoralnog iskustva i skromna karizma — djeluje više poput ozbiljnog, iako susretljivog, činovnika. Prema pisanju međunarodnih medija, Parolin u konklavu 7. svibnja ulazi kao jedan od favorita, no realnije je da bude kandidat kompromisa.

Američka putovnica kao prepreka?

Robert Francis Prevost (69) također je čovjek svjetske Crkve. Redovnik koji je godinama djelovao u Peruu — najprije kao misionar, zatim kao biskup — poznat je kao otvoren i skroman pastir s bogatim međunarodnim iskustvom. Dugo je vodio red augustinaca. Mnogi kardinali ga poznaju kao pročelnika vatikanskog dikasterija za biskupe, svojevrsnog “kadrovskog ureda” Katoličke Crkve. Cijeni ga se kao diplomatičnog i pragmatičnog centrista, prihvatljivog i progresivnima i konzervativnima. Na papiru ima sve preduvjete za Franjina nasljednika — da nije američki državljanin. Zbog moguće političke osjetljivosti, do sada su pape iz najmoćnije zemlje svijeta izbjegavani.

Sličan “teret” nosi i Joseph William Tobin (72), nadbiskup Newarka. Ovaj pristupačni redemptorist također ima međunarodno iskustvo — dva je mandata vodio svoj red. No, unatoč svom zalaganju za migrante i bliskosti s Franjinim stilom, Tobin dosad nije obnašao visoke dužnosti u rimskoj kuriji.

Nasljednik Benedikta XVI.?

Péter Erdő (72) iz Mađarske smatra se predstavnikom kontinuiteta s Benediktom XVI. Već je na prošloj konklavi bio kandidat konzervativnog krila. Kao dugogodišnji predsjednik Vijeća europskih biskupskih konferencija, Erdő je odlično povezan — i izvan europskih granica. Redovito surađuje s biskupima Afrike. Iako nije poznat kao karizmatičan govornik, njegova intelektualna snaga i teološka kompetencija mogli bi mu osigurati široku potporu.

Afrički kandidati

Kandidatima iz Afrike neće biti lako izboriti većinsku potporu. Fridolin Ambongo Besungu (65), nadbiskup Kinshase, često se spominje kao “papabile”. Teološki konzervativan, smatra se najutjecajnijim crkvenim glasom na kontinentu. Omiljen je u Demokratskoj Republici Kongo, dijelom zbog svoje spremnosti da javno kritizira političke elite. No, papinska služba zahtijeva sposobnost okupljanja cijele Crkve, a Ambongova snažna samouvjerenost i temperamentna retorika mogli bi biti prepreka.

“Blaža afrička varijanta”?

Moguća je i “blaža” afrička opcija. Cristobal Lopez Romero (72), rođeni Španjolac, posljednjih sedam godina nadbiskup je Rabata u Maroku. Iako Europljanin, ovaj salezijanac ima globalni pogled. Pastoralno je djelovao u siromašnim četvrtima Barcelone i Asuncióna, te je vodio bolivijsku salezijansku provinciju. Liberalnog i jednostavnog duha, poznat je po radu s marginaliziranima, osobito migrantima. U većinski muslimanskom kontekstu zalaže se za dijalog s islamom.

Azijski kandidati

Crkva u Aziji i Africi brzo raste. U Aziji je Luis Antonio Tagle (67) s Filipina među vodećim kandidatima. Bivši nadbiskup Manile, poznat po javnim nastupima (uključujući pjevanje Lennonove pjesme Imagine), danas vodi vatikanski dikasterij za evangelizaciju. Dugo je smatran Franjinim “nasljednikom”, ali je njegova vidljivost oslabila nakon što je zbog nepravilnosti morao odstupiti s čela Caritasa Internationalis.

Njegov nasljednik u Caritasu, Tarcisio Isao Kikuchi (66) iz Japana, vodi nadbiskupiju Tokio već osam godina. Član je Steyler misionara i radio je kao misionar u Gani. Poznat je kao otvoreni teolog, predan međureligijskom dijalogu. Kao predsjednik Japanske biskupske konferencije aktivno sudjeluje u reformskom procesu “sinodalnosti”, kojemu Crkva pod Franjom daje velik naglasak.

Europski kandidati

Mario Grech (68) s Malte vodi vatikanski sinodski ured i ključna je figura Franjinih reformi. Kao biskup Goza bio je poznat po konzervativnijim stavovima, no u posljednjim godinama postao je snažan promotor sinodalnosti. Ako kardinali žele nastaviti Franjinu reformsku liniju, Grech bi mogao biti njihov izbor.

Francuz Jean-Marc Aveline (66), nadbiskup Marseillea, s obitelji je kao dijete izbjegao iz Alžira. Predano se zalaže za prava migranata i međureligijski dijalog. Papa Franjo ga je prozvao “biskupom Mediterana”. Vedrog i pristupačnog karaktera, Aveline utjelovljuje ideju otvorene Crkve.

Slično vrijedi za Talijana Mattea Zuppija (69), predsjednika Talijanske biskupske konferencije i nadbiskupa Bologne. Bivši “ulični svećenik”, nekada je posredovao u mirovnim pregovorima za zajednicu Sant’Egidio. Papa Franjo ga je imenovao posebnim izaslanikom za humanitarna pitanja u kontekstu rata u Ukrajini.

Pierbattista Pizzaballa (60), latinski patrijarh Jeruzalema, utjelovljuje Franji bliske vrijednosti mira, dijaloga i blizine ljudima. Dugogodišnji je posrednik u osjetljivom kontekstu Bliskog istoka. No, za njegovo papinstvo postoje dvije prepreke: relativno mlad broj godina i njegova osobna izjava: „Trebao bi biti lud da bi poželio takav posao.“

Tko god bude izabran, nosit će ne samo bijelu odoru, nego i očekivanja Crkve razapete između kontinentalnih dinamika, karizmi i krhkosti, nostalgije i nužnosti promjene. Novi papa neće biti superjunak — bit će čovjek. No hoće li biti čovjek nade, dijaloga i sluha za ranjene? Ili će, poput previda, postati znak umora sustava koji traži čudo, a boji se potresa? Odgovor ne dolazi s neba — dolazi iz dvorane u kojoj 130ak ljudi šaptom bira povijest.

Severina Bartonitschek (KNA)