Carlo Acutis: Blještavi svetac između kulta i tragike

Carlo Acutis je prvi milenijalac proglašen svetim. Dječak sklon internetu, ali i Isusu. Pa ipak, pažnja koju izazivaju njegova osoba i životna priča otkrivaju kako se prošlost i sadašnjost u Katoličkoj crkvi nerijetko neobično isprepliću.

U Brazilu žena stoji na ulici i dijeli malene plave etuije okupljenoj masi. Ruke se pružaju prema njoj, jedna žena odmah poljubi etui koji primi. Ime žene je Antonia Salzano, a u etuijima se nalaze relikvije njezina sina, Carla Acutisa, preminulog prije gotovo dvadeset godina. Dana 7. rujna 2025. Carlo je proglašen svetim. Bez vlastite namjere postao je središte kulta u kojemu se drevni obrasci katoličke pobožnosti susreću s digitalnim sredstvima 21. stoljeća.

Carlo Acutis nije doživio starost. Rođen 1991. u Londonu kao sin talijanskih roditelja, umro je već 2006. u Monzi pokraj Milana, svega nekoliko dana nakon što mu je dijagnosticiran leukemijski karcinom. Imao je samo 15 godina. Dijete iz imućne obitelji (otac mu je bio investicijski bankar), prerano istrgnuto iz života. Već sada njegova posmrtna priča traje dulje od one koju je ispisao za života.

Od djetinjstva do „cyber-apostola“

Službena hagiografija, koju neumorno pripovijeda njegova majka Antonia Salzano zajedno s postulatorom kauze, govori o dječaku koji je vjeru primio ne od svojih roditelja, nego od mlade Poljakinje, dadilje Beate. Već s tri godine Carlo je htio ući u crkvu kako bi „pozdravio Isusa“. Kasnije svakodnevno moli krunicu, ide na misu i euharistijsko klanjanje, a u ispovijedi vidi čišćenje duše. Njemu se pripisuje rečenica: „Euharistija je moja autocesta prema nebu.“

Osim što je bio pobožan, Carlo je bio i dijete svojega vremena: volio je nogomet, svirao saksofon, igrao igrice i sjedio za konzolom. No, od devete godine samostalno uči programirati i izrađuje web stranice, uključujući i stranicu svoje župe. Sa svega jedanaest godina započinje katalogizirati euharistijska čuda, projekt koji je i danas dostupan online i koji je prerastao u međunarodnu izložbu.

Njegov životni stil bio je jednostavan: pomagao je siromašnima, kupovao vreće za spavanje beskućnicima, dijelio vlastitu večeru gladnima. Bio je prijatelj odbačenima, nije skrivao svoje stavove o pobačaju ili pornografiji, a za „jedinu ženu u svom životu“ nazivao je Djevicu Mariju.

Kratki život i brzi kult

U listopadu 2006. Carlo obolijeva od agresivne leukemije. Svoje patnje, kako je govorio, prikazuje za papu Benedikta XVI. i Crkvu. Nekoliko dana poslije umire. Na njegovu sprovodu pojavljuju se stotine ljudi koje obitelj nikada prije nije vidjela – siromašni kojima je pomagao.

Godine 2018. Crkva mu priznaje „herojski stupanj kreposti“, a 2020. beatificiran je nakon što je priznat slučaj ozdravljenja bolesnog dječaka u Brazilu. Drugo čudo, ozdravljenje djevojke iz Costa Rice nakon teške nesreće, potvrdilo je njegovu moć zagovora i otvorilo put kanonizaciji.

Svetac digitalnog doba

Od 2019. njegovo tijelo počiva u Asizu u staklenom sarkofagu. Odjeven je u traperice i tenisice. Njegova relikvija – srce – već je obišla više zemalja. Ikonografija koja ga prati šarena je i ponekad kičasta: gobleni s njegovim likom, kipovi s laptopom iz kojega izbija hostija, citati poput: „Svi se rađaju kao originali, a mnogi umiru kao fotokopije.“

No, uz entuzijazam rastu i kritike. Povjesničari upozoravaju da neka euharistijska čuda koja je prikupljao pripadaju tradicijama koje su imale i antisemitske posljedice. Skeptici podsjećaju da se ne zna koliko citata uopće potječe od njega, a koliko je dodano kasnije. I dok je njegova majka glavna pokretačica kulta, pojedini promatrači smatraju da je Acutis više projekt i simbol nego jasno definirana osobnost.

Što Crkva poručuje?

Heiligsprechungen nikada nisu samo duhovni čini, nego i crkveno-političke poruke. Carlo Acutis je „svetac iz susjedstva“, blizak mladima, a pritom lišen rizika da će se jednog dana otkriti neugodni detalji iz njegova života. Za Crkvu, često predvođenu starijim muškarcima, Carlo postaje digitalni uzor i lice katoličanstva 21. stoljeća.

Što od njega ostaje? Svijetli i proturječan lik: s jedne strane adolescent koji je koristio svoje talente kako bi služio Bogu i pomagao drugima, a s druge strane kult koji ga je nadživio i koji njegovo ime pretvara u simbol. Carlo Acutis tako ostaje figura između kulta i tragike – mladić čiji je kratki život prerastao u priču s mnogo većim odjekom nego što ga je sam mogao zamisliti.

Christoph Paul Hartmann