Kad je Vatikan zahladio ekumenizam: 25 godina Dominus Iesus

Izjava objavljena u Svetoj godini 2000. trebala je posvjedočiti Krista, a završila je razdvajajući kršćanstvo. Četvrt stoljeća poslije, ekumenizam očajnički treba novi dah.

Prije 25 godina, usred ljeta, zavladao je neobičan mraz. Ekumensko ozračje spustilo se do točke ledišta, a hladni val stigao je iz samog Vatikana. Bio je kolovoz 2000. kad je Kongregacija za nauk vjere objavila deklaraciju Dominus Iesus. Glavni autor i pokretač bio je tadašnji prefekt kongregacije, kardinal Joseph Ratzinger.

S vremenskim odmakom jasno je da je u Rimu prevladala svojevrsna teološka naivnost. Neki su kasnije govorili o „komunikacijskom nesporazumu“. Kardinal Kurt Koch, današnji vatikanski „ministar za ekumenizam“, nedavno je u jednom podcastu rekao:
„Glavna je namjera bila usred Jubilejske godine jasno posvjedočiti vjeru u Isusa Krista.“

Sam po sebi, to je hvalevrijedan cilj. Jer središte kršćanske vjere jest Isus Krist. Solus Christus – samo Krist je Gospodin. Tomu iskonski protestantskom načelu danas se, barem načelno, slažu sve kršćanske Crkve. No, kako iskreno priznaje i sam Koch, „ta kristološka dimenzija izjave u javnosti je gotovo potpuno nestala“.

I doista, problem Dominus Iesus nije bio u Kristologiji, nego u svemu što je slijedilo nakon nje. Dokument nije stao na ispovijesti vjere, nego je počeo izvoditi niz zaključaka. Ratzinger, poznat po svojoj logičkoj preciznosti, sustavno je razradio svaku tezu: imaju li druge Crkve biskupski red u istoj apostolskoj sukcesiji? Shvaćaju li euharistiju kao sakrament koji može dijeliti samo biskup ili svećenik? Ako ne i ako to svjesno odbijaju priznati, tada, logički gledano, „nisu Crkva u pravom smislu riječi“.

S rimskog stajališta, to teološki nije bilo pogrešno, nego jednostavno dosljedno. No, u ekumenizmu, kao i u glazbi, ton čini razliku. Da će mnoge povrijediti ako im se ospori „crkvenost“, u Vatikanu se očito nije uzelo u obzir. Ne pomaže ni kada kardinal Koch danas, 25 godina kasnije, pokušava ublažiti smisao riječi:
„Riječ eigentlich (‘zapravo’) u njemačkom je zapravo nezgodna riječ. Ponekad se njome kaže upravo suprotno od onoga što se zapravo želi reći.“

Tragično je što se ekumenski proces, barem onaj s protestantskim zajednicama, od tada nije oporavio. Istina, 2016. održano je zajedničko obilježavanje Reformacije u švedskom Lundu, ali u sjećanju je ostala i ironična primjedba pape Franje: „Ne treba nam još jedna protestantska Crkva.“

Danas, i u samom srcu nekadašnje Reformacije, Crkve zaokupljaju druge teme. Iako je prošlogodišnja studija naslovljena Više vidljivosti u jedinstvu i više pomirenja u različitosti pozvala na novi početak, javnost i dalje opaža rastuće udaljavanje, osobito u etičkim pitanjima. Za 2026. najavljen je novi zajednički projekt koji bi trebao naslijediti „Tjedan za život“. Nadajmo se da će probuditi novu iskru. Jer vjerodostojno može biti samo ono svjedočanstvo koje Crkve daju zajedno.