Studija o zlostavljanju u njemačkoj franjevačkoj provinciji: potpuni slom sustava

Nova studija njemačke franjevačke provincije razotkriva desetljeća šutnje i zaštite počinitelja, dok su žrtve ostajale ignorirane i prepuštene same sebi.

Kao jedan od prvih velikih redova u Njemačkoj, franjevci su predstavili znanstvenu studiju o slučajevima seksualiziranog nasilja i zlostavljanja u vlastitim redovima. Studija govori o „užasnim djelima”, ignoriranju žrtava, zaštiti počinitelja i sustavnom odgađanju istine.

Žrtve su ignorirane, počinitelji zaštićeni, a suočavanje s istinom godinama odgađano: njemačka franjevačka provincija priznala je potpuni neuspjeh u postupanju sa slučajevima seksualiziranog nasilja. Na predstavljanju 450 stranica opsežne studije u srijedu u Münchenu provincijalni ministar Markus Fuhrmann na tiskovnoj konferenciji zamolio je sve pogođene za oprost „zbog užasnih djela”. Šutnja o takvim zločinima, naglasio je, „nikada se više ne smije ponoviti”.

Četiri posto osumnjičenih

U studiji su socijalni psiholozi IPP instituta iz Münchena identificirali više od stotinu žrtava seksualiziranog nasilja od 1945. godine. Kao osumnjičeni su poimence navedena 98-orica članova Reda. U odnosu na ukupno oko 2.500 franjevaca u promatranom razdoblju, to odgovara udjelu od četiri posto. Stvarni broj slučajeva, naglasio je autor studije Peter Caspari, „višestruko je veći”.

Za lokalitete Vossenack i Dorsten (Sjeverna Rajna-Vestfalija), Ottbergen (Donja Saska) te Vlodrop u Nizozemskoj istraživači imaju naznake da se godinama odvijalo sustavno seksualizirano nasilje nad dječacima. U polovici dokumentiranih slučajeva riječ je o teškim oblicima zlostavljanja.

„Ne postoji nijedan slučaj u kojem je neki subrat razotkrio seksualno zlostavljanje”, pojasnio je Caspari. Do 2011. odgovorni u redu „ni na koji način” nisu pokazivali interes za sudbinu pogođenih. Do 2010. nije pokrenut nijedan kazneni postupak niti je proaktivno izrečena ijedna crkvenopravna sankcija protiv počinitelja. Ukupno gledano, proces suočavanja sa zlostavljanjem započeo je „puno prekasno”.

„Intenzivna ispitivanja prepubertetnih dječaka”

Studija opisuje kao specifičan, patološki oblik duhovnog zlostavljanja „intenzivna ispitivanja prepubertetnih dječaka o njihovoj seksualnosti”. No navodi se i da su manipulirane mlade žene koje su se željele angažirati u Crkvi te su uvlačene u seksualne odnose. Sram povezan s tim iskustvima neke je žrtve pratio cijeli život i duboko utjecao na njihove partnerske odnose.

Istraživači iz IPP-a preporučuju vodstvu Reda uspostavu kulture sjećanja, i na razini cijele provincije i na pogođenim lokalitetima. Prava imena optuženih, ako su navodi dobro potkrijepljeni i riječ je o teškim slučajevima, trebalo bi barem interno priopćiti. Pritom, upozoravaju, treba računati s otporima i poricanjem. Njemačka franjevačka provincija danas, prema vlastitim navodima, broji još 180 članova.

Što kažu pogođeni

U ime drugih žrtava bivši učenik franjevačkog internata u Vossenacku Achim Görke rekao je da je franjevačku molbu za oprost primio „na znanje”. Neoprostivo ostaje, naglasio je, to što su u Vossenacku mnogi članovi Reda znali što se događa, ali su šutjeli, sve do najviših razina.

Peter Krosch, također bivši učenik Vossenacka, dodao je da ga i danas ostavlja bez riječi činjenica da su se u vrijeme njegova školovanja svi redovnici „povukli u stranu”. Dugotrajna tromost i odugovlačenje oduzeli su mnogim pogođenima priliku da bolje obrade ono što su doživjeli. Nakon smrti „njihovih” počinitelja više ih nije bilo moguće suočiti s njihovim zločinima.

Što „žali” jedan počinitelj

Prema riječima istraživača, tijekom rada na studiji preminulo je više osumnjičenih počinitelja. Samo je jedan još mogao biti intervjuiran. Ta je osoba, rekao je Caspari, „pokazala kajanje”. Govorio je o „unutarnjim konfliktima”, ali nije razumio da je riječ o seksualiziranom nasilju. „On je žalio zbog toga što nije uspio održati zavjet čistoće”, rekao je Caspari.

KNA