Na čelu Katoličke crkve u Njemačkoj: od neustrašivog reformatora do odmjerenog posrednika

Ne samo u Vatikanu, nego i u Katoličkoj crkvi u Njemačkoj sada je na čelu redovnik s međunarodnim iskustvom. Biskup Heiner Wilmer želi posredovati i zato se danas izražava odmjerenije nego prije.

„Mislim da je zloporaba moći upisana u DNK Crkve.” Tom je kontroverznom rečenicom Heiner Wilmer 2018. godine, tada još sasvim nov na službi hildesheimskog biskupa, reagirao na skandal zlostavljanja. „Nije grešan samo pojedinac, nego i Crkva kao institucija”, pojasnio je. Da bi se zlo u Crkvi obuzdalo, potrebna je kontrola moći i podjela vlasti.

Tom je bespoštednom analizom Wilmer tada kod nekih biskupa, pa i u Vatikanu, izazvao negodovanje i stekao reputaciju neustrašivog reformatora. Danas, gotovo osam godina poslije, rođeni Emslanđanin vrijedi i među konzervativnijim predstavnicima Biskupske konferencije kao suzdržani diplomat i redovnik koji može posredovati između zavađenih krila. I upravo su ga zato biskupi u utorak u Würzburgu izabrali za novog predsjednika Njemačke biskupske konferencije.

Pobožne riječi za početak

„Slava Bogu na visini i mir na zemlji ljudima milosti njegove” – tim je riječima Wilmer započeo svoj prvi javni nastup nakon izbora. Ne crkvenopolitički borbeno, nego duhovno i pobožno. O sporu oko reformskog projekta Sinodalni put rekao je tek: „Sinodalnost ostaje duhovni stav.” Na pitanja o konkretnim zahtjevima, poput ređenja žena za svećenice, odgovarao je izbjegavajuće.

Kölnski kardinal Rainer Maria Woelki, koji je odbacivao reformski kurs dosadašnjeg predsjednika Georga Bätzinga, bio je vrlo zadovoljan Wilmerovim nastupom. „Od mene ima svu podršku koju mu mogu dati”, rekao je Woelki za Domradio. Wilmer preuzima ono „što nam je papa Franjo u pismu nama, kao Crkvi u Njemačkoj, napisao: da evangelizaciju trebamo staviti u središte naših nastojanja”.

Wilmer je više godina živio u Rimu, u središnjici svoje redovničke zajednice, svećenika Presvetog Srca Isusova (SCJ). Tečno govori talijanski i druge strane jezike te ima vrlo dobre kontakte u Vatikanu. I to je vjerojatno bio jedan od razloga njegova izbora. Od novog predsjednika očekuje se da prevlada podjele unutar Biskupske konferencije u pristupu Sinodalnom putu i ublaži napetosti s Vatikanom.

„Povrede na obje strane”

O skandalu zlostavljanja Wilmer danas, kao i tada, kaže: „Glas pogođenih mora se čuti, kako bismo kao Crkva ostali vjerodostojni.” U svojem je prvom govoru dodao i: „Ima povreda i ogorčenja na obje strane.”

Što je time točno mislio, ostalo je nejasno. U Katoličkoj crkvi se doista ponekad stječe dojam da društvo višedesetljetno, mukotrpno suočavanje sa zlostavljanjem ne vrednuje dovoljno. Nijedna druga institucija u Njemačkoj, tvrdi se, ne djeluje tako akribno u obradi i prevenciji.

Vjerojatno je Wilmer aludirao i na slučajeve u kojima su svećenici bili nepravedno optuženi. Njegov pomoćni biskup Heinz-Günter Bongartz 2024. je prijevremeno podnio ostavku, službeno iz zdravstvenih razloga, kako je tada priopćila biskupija. Bongartz se suočio s optužbama žrtava da je u vrijeme dok je bio odgovoran za personalna pitanja pogrešno postupao u slučajevima seksualiziranog nasilja. Wilmer je, naprotiv, prilikom Bongartzova oproštaja naglasio da je ovaj bitno unaprijedio obradu i prevenciju seksualnog zlostavljanja u biskupiji Hildesheim.

Rimska glasina i dalje odjekuje

U Rimu, gdje se Wilmer i nakon imenovanja biskupom u sjevernoj Njemačkoj redovito pojavljivao, njegov je izbor pažljivo praćen. Među „vatikanistima” se ističu dvije stvari: njegovo izvrsno znanje talijanskog jezika (koje nisu imali ni Georg Bätzing ni njegov prethodnik Reinhard Marx) te glasina, još uvijek živa, da je papa Franjo u proljeće 2023. Wilmera razmatrao kao mogućeg prefekta Dikasterija za nauk vjere. Glasina je bila toliko uporna da su je i kardinali Rimske kurije ozbiljno raspravljali. Na kraju se papa odlučio za svog sunarodnjaka Víctora Fernándeza.

S Argentincem bi Wilmer ubuduće ponovno mogao imati posla, osobito ako se u Rimu bude provjeravala pravovjernost nekih reformskih prijedloga Sinodalnog puta, odnosno buduće Njemačke sinodalne konferencije. Kao predsjednik Njemačke biskupske konferencije Wilmer automatski postaje i supredsjedatelj tog novog savjetodavno-odlučujućeg tijela Katoličke crkve u Njemačkoj.

Dva tvrda oraha

Njegovo „odobrenje” u Rimu drugi je tvrdi orah koji će u idućim mjesecima morati razbiti papa Lav XIV., koji je dosad unutarcrkveno bio malo izazivan: nakon neriješenog problema ultrakonzervativnog Bratstva sv. Pija X. s najavljenim biskupskim ređenjima, novi njemački sinodalni statut sljedeći je veliki test.

Od Wilmerovih budućih posjeta Rimu sada se iz Njemačke očekuje vrlo različito. Krovni laički savez ZdK i reformsko krilo među biskupima nadaju se da će projekt sinodalnog ustroja sada u Vatikanu dovesti do kraja. A konzervativna manjina biskupa nada se da će se pritom pronaći formula koja će, uz rimsku suglasnost, prevladati dosadašnje podjele unutar Biskupske konferencije.

Bernward Loheide i Ludwig Ring-Eifel (KNA)