Reforma kanonskog prava: veća uloga laika i vjernika Kopiraj

Studijska skupina za kanonsko pravo, osnovana u sklopu Svjetske sinode, predstavila je izvješće s prijedlozima promjena koje bi trebale omogućiti provedbu sinodskih zaključaka. Među njima su veće sudjelovanje vjernika u donošenju odluka, snažnija uloga laika, veća transparentnost i obveza polaganja računa. Kanonistica Myriam Wijlens smatra da bi predložene izmjene mogle otvoriti put i temeljitoj reformi crkvenoga zakonodavstva.

Studijska skupina koja se u sklopu Svjetske sinode bavila pitanjima kanonskoga prava predstavila je svoje izvješće. Skupinu je krajem 2023. osnovao papa Franjo, povjerivši joj zadaću da razmotri kako se zaključci Sinode mogu pretočiti u kanonskopravne odredbe. Među stručnjacima koji su sudjelovali u njezinu radu nalazi se i kanonistica Myriam Wijlens sa Sveučilišta u Erfurtu.

„Pitanje koje smo si postavili bilo je kako uz pomoć kanonskopravnih normi postići da zaključci Sinode postanu stvarnost koja se živi“, izjavila je Wijlens za Radio Vatikan nakon objave izvješća. Pritom je, objašnjava, potrebno razlikovati nekoliko vremenskih razina.

„Kratkoročno postoji mogućnost da se određene stvari promijene. Srednjoročno imamo pitanja koja zahtijevaju dodatna istraživanja i razmatranja. No postavili smo si i pitanje nije li možda potrebno revidirati čitav Zakonik kanonskoga prava.“

Objavljeno izvješće doista predlaže izmjene u nekoliko područja kanonskoga prava Latinske Crkve, dok bi se dugoročno trebalo pristupiti i razmatranju Zakonika kanona istočnih Crkava. Prijedlozi se, među ostalim, odnose na sudjelovanje vjernika u crkvenom odlučivanju, odgovornost i transparentnost te na službe koje u Crkvi mogu obnašati i laici.

Veća odgovornost i transparentnost

„Izvješće je sada predstavljeno. Kad je riječ o promjenama koje bi se mogle provesti u kratkom roku, predložili smo kako se pojedini kanoni mogu izmijeniti unutar postojećega zakonodavnog okvira, a da te izmjene pritom imaju znatno šire učinke“, objašnjava Wijlens.

Jednim od ključnih područja smatra obvezu polaganja računa, koja bi trebala postati sastavnim dijelom crkvenoga upravljanja.

„Odgovornost i transparentnost vrlo su važne teme. Predviđeno je da dijecezanski biskup, uzimajući u obzir propise koje je donijela biskupska konferencija, utvrdi kriterije i načine na koje će se urediti obveza polaganja računa i vrednovanje rada pravnih osoba koje su u njegovoj nadležnosti.“

Prema prijedlogu studijske skupine, i taj bi se proces trebao odvijati sinodalno, uz poštovanje državnoga zakonodavstva i uključivanje vanjskih stručnjaka. „Veću transparentnost potrebno je osigurati i na području financija“, naglašava Wijlens.

Osjećaj vjere svih vjernika mora pronaći mjesto u kanonskom pravu

Drugo važno pitanje odnosi se na sensus fidei, odnosno osjećaj vjere koji pripada svim krštenicima. Studijska skupina predlaže da se taj pojam izričito ugradi u kanonsko pravo, i to prije odredbe koja govori o nezabludivosti pape.

„Koncil je naučavao da sveukupnost vjernika ne može zabludjeti u vjerovanju. Ta je tvrdnja sadržana u koncilskim dokumentima, ali nažalost nije uvrštena u Zakonik iz 1983. godine. Povjerenstvo je sada predložilo da se o tome uvede posebna norma, koja bi prethodila odredbi o nezabludivosti papinske službe“, pojašnjava Wijlens.

Laicima otvoriti prostor za nove službe

Mogućnosti za promjene studijska skupina prepoznaje i na području crkvenih službi, osobito onih koje bi mogle biti povjerene laicima.

„Treće područje odnosi se na službe koje se obnašaju u Crkvi. Predlažemo da se i laici mogu imenovati biskupskim delegatima te da kao takvi budu članovi biskupijske kurije. Također bi mogli biti imenovani sucima pojedincima, što dosad uopće nije bilo moguće. Predlaže se i pojednostavnjenje uvjeta pod kojima se laicima može povjeriti ovlast za asistiranje pri sklapanju ženidbe.“

Jedan od važnih naglasaka izvješća jest i sinodalno donošenje odluka na razini mjesnih Crkava. Predlaže se, među ostalim, da se u svakoj biskupiji svakih deset godina održava biskupijska sinoda, na kojoj bi se preispitao postojeći pastoralni plan i izradio novi. Na razini crkvenih pokrajina također bi se svakih deset godina trebao održavati pokrajinski sabor.

„Vjerujem da bi vjernici na taj način bili znatno više uključeni u upravljanje Crkvom nego što su danas. Osim toga, predloženo je i proširenje sastava pokrajinskih i plenarnih sabora kako bi se omogućilo veće sudjelovanje vjernika“, ističe Wijlens.

Predložene promjene trebale bi ojačati i ulogu biskupijskih pastoralnih vijeća. Njihovo osnivanje postalo bi obvezno, a vijeća bi dobila i pravo predlaganja točaka dnevnog reda. Trebala bi se sastajati najmanje triput godišnje, dok bi se predstavnicima drugih Crkava i crkvenih zajednica omogućilo sudjelovanje u obliku koji odredi dijecezanski biskup.

„Vjerujem da su to važne promjene“, naglašava kanonistica.

Promjene u župama uz suglasnost prezbiterskog vijeća

Veće sudjelovanje u odlučivanju predviđa se i pri promjenama u ustroju župa. Prema prijedlogu studijske skupine, prezbitersko vijeće više ne bi trebalo biti samo saslušano nego bi za takve promjene moralo dati i svoju suglasnost. U postupak bi trebalo uključiti biskupijsko pastoralno vijeće te župnike i župna pastoralna vijeća svih župa na koje se predložene promjene odnose.

„Istaknula bih još jednu stvar koja dosad nije bila predviđena Zakonikom. Kada se predlažu promjene u župnim zajednicama ili župama, prezbitersko vijeće više ne bi trebalo biti samo saslušano nego bi moralo dati svoju suglasnost. Potrebno je saslušati i biskupijsko pastoralno vijeće te župnike i župna pastoralna vijeća župa na koje se te promjene odnose.“

Za Wijlens su predložene izmjene važni koraci prema sinodalnijem načinu upravljanja Crkvom. Istodobno, pitanje temeljite revizije kanonskoga prava ostaje otvoreno. Ni sama studijska skupina svoj rad još ne smatra dovršenim, a prije daljnjih koraka očekuje se da svoja izvješća predstave i ostale studijske skupine osnovane u sklopu Svjetske sinode.

„Sve u svemu, vjerujem da smo na vrlo dobrom putu da se prijedlozi Sinode uz pomoć ovih normi doista provedu“, zaključuje Wijlens.

Izvor: Vatican News (cs/gs).