Teologija izbliza: Ana s. Thea Filipović

U rubrici „Teologija izbliza“ petkom razgovaramo s teolozima i teologinjama o vjeri, mišljenju, kulturi i onome što ih ne pušta na miru. Ista pitanja otvaraju prostor različitim glasovima, iskustvima i pogledima na teologiju danas.

Rubrikom Teologija izbliza na portalu Točka zarez želimo otvoriti prostor za kratke razgovore s teolozima i teologinjama iz različitih crkvenih, akademskih i društvenih konteksta. Zanimaju nas pitanja koja ih profesionalno zaokupljaju, knjige kojima se vraćaju, biblijski tekstovi koji ih prate, ali i glazba, filmovi, strahovi, nade i mjesta koja su im važna.

Cilj ove rubrike nije ponuditi akademski intervju u užem smislu, nego približiti osobe koje se bave teologijom: njihov rad, duhovnost, intelektualne putove i pogled na svijet.

Današnja sugovornica u rubrici je Ana s. Thea Filipović.

Ana s. Thea Filipović, rođena 1961. godine, redovita je profesorica u trajnom izboru na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu i pročelnica Katedre religijske pedagogije i katehetike. Teologiju je diplomirala na istom fakultetu, a doktorirala na Papinskom salezijanskom sveučilištu u Rimu. Za potrebe znanstvenog istraživanja neko je vrijeme boravila u Njemačkoj. U akademskoj godini 2017./2018. predavala je jedan semestar kao gostujuća profesorica na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Luzernu u Švicarskoj. Autorica je više znanstvenih i stručnih knjiga te brojnih članaka u znanstvenim časopisima i zbornicima radova. Posebnu pozornost zavrjeđuje njezina knjiga „Crkva i teologija u svijetu koji se mijenja. Prilog sinodalnoj preobrazbi i poslanju Crkve u 21. stoljeću“, koja je objavljena u Zagrebu u lipnju 2025. godine. Članica je više profesionalnih udruženja, a trenutno je u drugom mandatu predsjednica Hrvatske sekcije Europskog društva za katoličku teologiju.

Koje je Vaše najdraže mjesto?

Teško bih mogla izdvojiti samo jedno mjesto. Volim mjesta na kojima se susreću vrlo različiti i uglavnom nepoznati ljudi, kao što su to velike zračne luke i kolodvori, koji su kao svijet u malom. Volim i dobro pripremljene međunarodne konferencije kao mjesta susreta i komunikacije na kojima se susreću i upoznaju različite osobe, različita promišljanja, iskustva, pitanja i perspektive. Draga mjesta su mi i ona uz koja me vežu drage uspomene ili dragi ljudi kao što je rodno mjesto, mjesta koja su mi pružila važna životna iskustva i prilike rasta. Drago mjesto mi je često i fakultetska dvorana u kojoj se događaju dragocjeni susreti s mladim, a i starijim ljudima, otvorenim za nova znanja i spoznaje. Drago mjesto mi je kapelica mog samostana kao i moja soba. To je dakako i priroda, iako već dugi niz godina puno manje nego što bih to željela i trebala.

Čime se trenutno bavite u svom teološkom, istraživačkom ili stručnom radu?

Istovremeno radim na više tema: interkulturalna teologija i praksa, socijalna pravednost u teološkom obrazovanju, uloga jednog dokumenta u teorijskom utemeljenju i profiliranju vjeronauka u školi.

Koje Vas teološko pitanje trenutačno najviše zaokuplja?

Božja prisutnost i Božja odsutnost u patnji.

Što je, po Vašem mišljenju, najhitnije teološko pitanje našeg vremena?

To je pitanje razumijevanja Boga i slikâ o Bogu. U tom se pitanju isprepleću i dotiču mnoga druga pitanja kao što je to uvijek iznova teodicejsko pitanje (zašto Bog dopušta zlo i patnju, pogotovo patnju nevinih?), odnos vjerovanja i duhovnosti, razumijevanje čovjeka i ljudske zajednice, kulturni izrazi vjerovanja, međureligijski dijalog, naviještanje i religiozni odgoj, vjera i znanost te mnoga druga pitanja.

Koja Vas biblijska rečenica, scena ili knjiga posebno prati?

Mnogo je Isusovih riječi i rečenica koje su mi bile važne u različitim situacijama i fazama života kao što to i nadalje jesu, iz dana u dan, i uvijek iznova. Jedna u kojoj se lako prepoznajem je: Gopodine, ti sve znaš, ti znaš da te ljubim.

Koja Vam je molitva posebno pri srcu?

Oče naš kao Isusova molitva, osobna iskaznica kršćana. Volim duhovske himne O, dođi stvorče, Duše Svet i Dođi, Duše presveti. Draga mi je i jedna molitva iz Reda pomirenja: Gospodine, Isuse Kriste, htio si da te zovu prijateljem grešnika. Otajstvom svoje smrti i uskrsnuća oslobodi me od grijeha. Neka tvoj mir u meni raste da donosim plodove ljubavi, pravednosti i istine.

S kojom biste osobom iz sadašnjosti ili povijesti rado razgovarali? O čemu?

S Marijom, o njezinu životu i ulozi u povijesti spasenja, o njezinu odnosu s Isusom, o njezinu odnosu s Bogom. Ali i o tome kako ona „doživljava“ marijansku pobožnost u Crkvi tijekom povijesti i danas. Rado bih razgovarala i sa sv. Pavlom, o njegovu prvom susretu s Isusom, o njegovoj biografiji vjere, o njegovim putovanjima u svrhu naviještanja i osnivanju zajednica, o poteškoćama i radostima djelovanja, a poglavito o razlici između onoga što je činio, što mu je pritom bilo na srcu te onoga što mu se pripisuje.

Kojeg ateista, agnostika ili kritičara religije posebno cijenite? Zašto?

Moram priznati da nemam nekog pripadnika tih svjetonazora kojega bih posebno istaknula. Tradicionalna kritika religije povezuje se s imenima kao što su Feuerbach, Marx, Nietzsche i Freud. Brojna su i druga imena, sve do novijih koja su povezana s takozvanim „novim ateizmom“. No, razumijem razloge kritike religije ateista i agnostika, kao i mnogih ljudi koji se na određeni način i dalje drže vjernicima, iako svojim kritičkim pitanjima prokazuju zastranjenja religija i vjerskih institucija. Samo Bog zna zašto netko ostaje vjernikom unatoč devijacijama koje shvaća kao izazov za autentičnije vjerovanje, dok se netko drugi udaljuje do mjere da se drži nevjernikom. Ne smijemo zaboraviti Isusovo upozorenje da ne sudimo te da će nas „carinici i bludnice“ preteći u Kraljevstvu Božjem.

Tko je Vaš teološki uzor ili važan intelektualni suputnik?

Ni kod ovog pitanja ne mogu izdvojiti samo jedno ime. Volim teologe i teologinje koji su ulagali i ulažu intelektualni i duhovni napor kako bi iznijeli na svjetlo dana zanemarene ili zapostavljene dimenzije i perspektive kršćanskog vjerovanja i života. To su oni koji vam pomognu najednom vidjeti stvarnost u novom svjetlu. To su svakako teolozi i teologinje koncilskog usmjerenja, ali i mnogi kontekstualni teolozi i teologinje, koji su se trudili i trude reinterpretirati kršćansku vjeru na pozadini pitanja koja postavljaju pojedini konteksti, kulture i epohe, kao i mnogi iz spektra ukupne kršćanske ekumene. Svatko unosi djelić nove spoznaje u razumijevanje neiscrpnog bogatstva i nikada do kraja shvatljivog otajstva Božje milosti i ljubavi.

Koje teološko djelo trenutačno čitate ili mu se često vraćate?

Trenutačno čitam knjigu Judith Gruber „Interkulturalna teologija: Istraživanje svjetskog kršćanstva nakon kulturnog obrata“, izdanje na engleskom, objavljeno 2018. godine. Budući da se bavim praktičnom teologijom i religijskom pedagogijom, usredotočena sam najčešće na odnos teologije i kulture, teologije i prakse vjere. Djela kojima se tijekom zadnjeg desetljeća i nešto više uvijek iznova vraćam, iako nisu u strogom smislu teološka, već učiteljska djela, su dokumenti pape Franje. Iznimno vrijedna baština koju nam je ostavio.

Koju neteološku knjigu trenutno čitate?

Knjigu koju je uredila Mary N. Getui, „Afrička kultura u 21. stoljeću: ustrajavanja, prilike, izazovi i izgledi“, izvorno izdanje na engleskom jeziku, objavljenu 2024. godine.

Koji Vas je film, koncert ili kazališna predstava u posljednje vrijeme dotaknula?

Film Konklava Edwarda Bergera iz 2024. godine. Osim dobre glumačke postave, režije, fotografije, kamere i glazbe, film – unatoč tome što sadrži i neke stereotipe – ipak vrlo lijepo izražava međuigru ljudskog i božanskog elementa u Crkvi, koja dolazi do izražaja pri izboru novog pape. U filmu su prepoznatljive i mnoge aluzije na aktualne događaje.

Koju glazbu rado slušate?

Smirujuću, instrumentalnu glazbu. Volim klavir, flautu, obou..

Koji Vam je crkveni prostor ili sakralna građevina posebno važna?

Volim jednostavne crkve, koje u svojoj jednostavnosti odišu ljepotom i usredotočuju na ono bitno, na susret s Bogom i zajednicom vjernika. One su i tihe nositeljice svjedočanstva vjere brojnih naraštaja vjernika i vjernica kroz stoljeća, molitvenih šapata i vapaja, pjesme, hvale i pouzdanja. Osobito volim estetski vrijedne i lijepe moderne crkve, s modernim materijalima i izražajnim mogućnostima, draga mi je ljepota boja u vitrajima, igra svjetla i sjene.

Čega se bojite, čemu se radujete i koju biste misao ostavili čitateljima?

Mnogo toga se nanizalo u zadnjih nekoliko godina: ratovi, potresi s nuždom napuštanja domova, pandemija, različite druge bolesti, iznenadne smrti… Mnogo je toga što izaziva brigu i strah, ne samo za sebe, nego i za bliske i drage ljude, kao i za sve ljude, čovječanstvo. Ipak, u svemu nekako prevladava pouzdanje da Božja ruka vodi i njegova ljubav drži ovaj svijet, da nas nepredvidivim putovima vodi sebi. Raduje me svako djelo ljubavi, svaki znak nade, svaki napor ususret miru, koje susrećem i oko sebe i u širem okruženju. Raduje me svaka prilika gdje mogu pružiti pomoć mladim ljudima koji nose dalje ovaj svijet, kao i svima koje život stavi na moj životni put.