Blagoslov istospolnih parova: papa Lav XIV. između Njemačke i Rima

Održavati ravnotežu nije lako ni papi. To se vidi i u najnovijem odgovoru pape Lava XIV. na pitanje o jednoj od osjetljivijih tema u Katoličkoj crkvi: blagoslovu istospolnih parova.

Na povratku s putovanja u Afriku novinarka ARD-a Verena Schälter pitala je papu Lava XIV. kako gleda na odluku münchenskog kardinala Reinharda Marxa da u svojoj nadbiskupiji dopusti blagoslove istospolnih parova. Marx pritom nije usamljen slučaj ni radikalni izuzetak. Njegov je stav u skladu s jasnom većinom među 27 njemačkih biskupija.

Papa je odgovorio da je njemačkim biskupima već dao do znanja kako se ne slaže s takvim formalnim oblikom blagoslova. To nije zvučalo kao snažan udarac šakom o stol. Nije bilo ni govora o mogućim crkvenopravnim koracima. Da ih je Vatikan doista namjeravao poduzeti, vjerojatno bi se to dogodilo već ranije.

Primjerice, nakon preporuke Sinodalnog puta iz ožujka 2023. o blagoslovnim slavljima za parove koji se vole, ili nakon priručnika za takva slavlja iz travnja 2025. Njemački sinodalni proces dodatno se osjećao ohrabrenim nakon vatikanske deklaracije Fiducia supplicans iz prosinca 2023. Taj dokument, povezan s poznatom porukom pape Franje da je Crkva otvorena za „sve, sve, sve“, predviđa mogućnost blagoslova osoba u takozvanim „neregularnim situacijama“, među njima homoseksualnih, queer ili ponovno vjenčanih parova. No isključivo u obliku kratkog i spontanog blagoslova.

Koliko daleko smije ići „svi, svi, svi“?

Sada je papa Lav XIV. njemačkim biskupima, u blažoj formi, poručio otprilike: tako ipak ne ide. Njemačke preporuke očito idu dalje od onoga što Vatikan podrazumijeva pod kratkim i spontanim blagoslovom. U priručniku za blagoslovna slavlja govori se, primjerice, o dobroj suradnji s voditeljem ili voditeljicom slavlja kroz aklamacije, molitvu i pjesmu, kao i o pažljivoj pripremi.

Pitanje se stoga nameće samo od sebe: koliko daleko smije ići uključivo „svi, svi, svi“ pape Franje pod njegovim nasljednikom?

U zrakoplovu iz Afrike papa Lav XIV. svoj je odgovor započeo smirujuće. Naglasio je da pitanja spolnog morala ne bi smjela odlučivati o jedinstvu ili podjeli Crkve. Važnije su, rekao je, druge teme: pravednost, jednakost i sloboda žena i muškaraca te vjerska sloboda.

No to ne mijenja samu stvar. Za Vatikan je brak po svojoj naravi zajednica muškarca i žene. Blagoslovna slavlja za LGBTQ parove koja bi nalikovala obredu vjenčanja ostaju neprihvatljiva. Takve se veze i dalje smatraju „neregularnima“.

Poruka svima koji se nalaze u takvim „neregularnim“ situacijama glasi otprilike: ipak vas blagoslivljamo, barem malo, jer ste i vi djeca Božja.

Netko to može doživjeti kao oholost. S kojim pravom se uopće donosi takav sud? S kojim se pravom i dalje razlikuje jedne parove od drugih? Njemački zakonodavac od 1. listopada 2017. dopušta „brak za sve“. Prve evangeličke zemaljske Crkve već su 2016. počele vjenčavati istospolne parove.

Njemački put i svjetska Crkva

A papa? On vrlo dobro vidi da Sinodalni put i u samoj Njemačkoj nailazi na otpor. Pet biskupija, Köln, Regensburg, Passau, Eichstätt i Augsburg, i dalje odbijaju službena blagoslovna slavlja za istospolne parove.

Još jasnije papa vidi da mnogi predstavnici svjetske Crkve, osobito u rastućim afričkim Crkvama, odlučno odbacuju njemački put. Unatoč dokumentu Fiducia supplicans, i sam je papa Franjo svojedobno blago ironično primijetio da Njemačkoj ne treba još jedna „druga evangelička Crkva“.

Zato katoličke reformatorice i reformatori u Njemačkoj i dalje imaju pred sobom debele daske koje treba bušiti. A održavati ravnotežu na takvim daskama nije jednostavno ni za jednoga papu.

Dirk Müller / CiG