Deset savjeta za izbjegavanje nenamjernog antisemitizma tijekom Velikog tjedna

Stručnjakinja za židovsko-kršćanske odnose Elena Procario-Foley nudi smjernice za izbjegavanje implicitnog i eksplicitnog izražavanja mržnje prema Židovima u liturgiji Velikog tjedna.

Propovijedati evanđelje bez mržnje prema judaizmu i bez svega onoga što bi moglo povrijediti Židove sveta je obaveza u bilo koje doba liturgijske godine. No to je posebno važno tijekom Velikog tjedna, nekoć najopasnijeg perioda za Židove.

Klerici imaju dužnost upoznati vjernike s poviješću te paziti da se tijekom liturgijskih slavlja ne potenciraju antižidovski stereotipi. Ignorirati to u vremenu ponovnog jačanja antisemitizma znači riskirati podržavanje sve izraženije netrpeljivosti prema Židovima.

U prosincu prošle godine je Vijeće centara za židovsko-kršćanske odnose, čija sam i ja članica, objavilo poziv crkvama SAD-a da se suoče s izazovima antisemitizma.

Posebno skrećem pozornost na ovaj dio: “U ovom ključnom trenutku, kao i u prošlosti, prijeti opasnost da bi propovjednici i profesori mogli nenamjerno potencirati sliku o Isusu kao o onome koji nema veze sa židovstvom ili, još gore, kao da je on djelovao suprotno duhovnim tradicijama vlastitog naroda. To bi kršćanske zajednice moglo učiniti podložnim razdornoj antižidovskoj propagandi koja odjekuje posvuda.” Podvlačim riječ „nenamjerno“, jer dosta toga se već postiglo po pitanju židovsko-kršćanskog pomirenja.

Liturgija je jedno izrazito intimno, ali opet zajedničko iskustvo. Kao takvo, riječ je o području u koje se neprimjetno mogu uvući nenamjerni antisemitizam i antijudaizam. Snaga liturgijskih ciklusa – u navještaju, samim ritualima, sakramentima, ambijentu i glazbi – može suptilno pojačati poruke koje možda i nismo namjeravali izaslati u javnost.

Ovdje nudim deset prijedloga, izvučenih iz godina dijaloga s kršćanskim i židovskim znanstvenicima čiji je rad posvećen obnavljanju odnosa između Židova i kršćana.

1. Poznavati povijest. Dok pripremate propovijed, nemojte smetnuti s uma da je Veliki tjedan bio povijesno najopasniji tjedan u godini za Židove. Kršćani bi u srednjem vijeku tada poticali na nasilje nad Židovima. Zakoni su stoljećima sprječavali Židove napuštati vlastite domove, bilo kao prevencija navodnog židovskog oskvrnjivanja kršćanske vjere, bilo kao zaštita Židova od kršćanskog nasilja. Zato se i traži „naglašavanje povijesne činjenice da je i Isus bio Židov“.
2. Upoznajte se s izjavama i priopćenjima vlastite zajednice o pokajanju prema Židovima i židovstvu. Ako vam nedostaje sadržaja, onda se za početak možete poslužiti izvrsnom zbirkom Franklina Shermana u dva sveska „Mostovi: dokumenti kršćansko-židovskog dijaloga“.
3. Jasno i nedvosmisleno propovijedajte da su i Isus i njegovi apostoli bili prakticirajući Židovi judaizma Drugog hrama. Jako je važno izbjegavati formulacije „mi vs oni” kao da je kršćanstvo za vrijeme Isusova života bila potpuno razvijena religija. Jer nije.
4. U svojim porukama naglasite bogatu raznolikost židovskog svijeta u Isusovo vrijeme. Isusov pokret je bio samo jedna od (židovskih) mogućnosti kako pronaći put do Boga. Uskrsna čitanja govore o prvoj zajednici i tzv. rađanju Crkve. Objasnite ljudima da ovi odlomci odražavaju unutaržidovske rasprave iz prvog stoljeća. Kontekst je bitan kako bi se shvatila poruka.
5. Provjerite vaše pjesme. Kršćanski trijumfalizam ponekad zna biti kontraproduktivan. Naše pjesme su samo jedan od načina na koji nam se antijudaizam zna uvući u liturgiju.
6. Nemojte dopustiti da liturgijski ambijent i korištenje Svetog pisma implicitno pošalju krivu poruku. Tradicionalni kršćanski antižidovski tropi iskorištavaju Sveto pismo kako bi optužili Židove za „tvrdoglavo neznanje“, za duboko ukorijenjenu blasfemiju da je riječ o „djeci đavla“ (Iv 8,44-45) te za njihovo tvrdoglavo odbijanje priznati Isusa mesijom. Ako vaša zajednica prakticira obrede vazmenog bdjenja te koristi ciklus čitanja Svetog pisma kako bi se predstavio luk povijesti spasenja, budite oprezni s propovijedi. Izbjegavajte trijumfalističko prenaglašavanje Novog zavjeta. Naglasite da se Isus molio i da je često citirao i Toru i Proroke te da i kršćani, kako naglašava Vatikan, moraju poštovati židovsko tumačenje hebrejske Biblije.
7. Izbjegavajte govor o „bogoubojstvu“ i „krvnom prokletstvu“ (Mt 27,25) koji je tisućljećima poticao na nasilje nad Židovima. Ako ste u mogućnosti, iskoristite priliku osuditi opasnu i lažnu optužbu da su svi Židovi posvuda i u svako doba odgovorni za Kristovu smrt zbog čega zaslužuju brutalnu kaznu. Nemojte zaboraviti da je Rim pogubio Isusa.
8. U istinskom nastojanju da razumiju židovske korijene kršćanstva, neke kršćanske zajednice organiziraju kršćansku verziju „obredne večere“ (seder) tumačeći stare židovske simbole na svoj način te pripisujući im kristološko značenje. Umjesto toga, ako vaša zajednica doista želi razumjeti židovstvo kao izvor kršćanske duhovnosti, pozovite lokalnog rabina i članove sinagoge na susret s vašim vjernicima. Zajedno analizirajte svete dane u obje religije. Alternativno bi obje zajednice mogle zajedno organizirati „obrednu večeru“.
9. Nemojte propovijedati da su Židovi prokockali svoj savez s Bogom. Kršćansko propovijedanje nije nadmetanje. Kršćani mogu učiti od židovske vjernosti Savezu, radujući se što su i Židovi dio Božjeg saveza.
10. Potrudite se da svojim vjernicima ne propovijedate ni jednu jedinu riječ o kršćanskom spasenju koju ne biste mogli izgovoriti u prisutnosti članova jedne sinagoge ili pred djetetom koje stoji pred plinskom komorom u Auschwitzu.

Propovijedajte dobru vijest o uskrslom Kristu, bez omalovažavanja židovstva.

10 ways to avoid inadvertent antisemitism during Holy Week | Faith and Leadership