St. Gallen bira biskupa, Papa potvrđuje: Rijetki model izbora u suvremenoj Crkvi

U švicarskoj biskupiji St. Gallen izabran je novi biskup. Njegovo ime zasad ostaje nepoznato, no očekuje se da javnost neće dugo čekati.

Kako je objavila biskupija, novoizabranog nasljednika dosadašnjeg biskupa Markusa Büchela u tajnom je glasovanju u utorak poslijepodne izabrao kaptol koji broji trinaest svećenika. Ime biskupa bit će službeno objavljeno tek nakon što njegov izbor potvrdi papa Leo XIV. Biskupija očekuje da će to biti najkasnije do četvrtka ili petka.

Biskup Markus Büchel navršio je 75 godina u kolovozu prošle godine te je, u skladu s crkvenim propisima, podnio ostavku papi Franji. Papa je odlučio da Büchel ostane na čelu biskupije do imenovanja njegova nasljednika, a kaptolu je povjerio pripremu izbornog procesa. Izbor je prvotno bio zakazan za 23. travnja, ali je odgođen zbog smrti pape Franje.

Biskupija St. Gallen – uz onu u Baselu – poznata je po gotovo jedinstvenom modelu izbora biskupa u Katoličkoj crkvi. Za razliku od većine biskupija diljem svijeta, gdje Sveti Otac samostalno imenuje biskupe na temelju prijedloga Dikasterija za biskupe, u St. Gallenu važnu ulogu imaju i lokalne strukture – i klerikalne i laičke.

Sve započinje širokim konzultacijama u lokalnoj Crkvi: različite crkvene skupine – uključujući pastoralna i župna vijeća – iznose svoja razmišljanja o profilu biskupa kakav bi bio potreban zajednici. Te se povratne informacije zatim prosljeđuju kaptolu – tijelu koje u St. Gallenu ima kanonsku ovlast izabrati biskupa. Kaptol sastavlja listu šest kandidata, tzv. Sechserliste, koju potom upućuje Svetoj Stolici.

U Vatikanu se lista kandidata pomno provjerava – može se prihvatiti u cijelosti, ali i odbiti pojedine kandidate ako postoje razlozi za zabrinutost (tzv. pravo veta). Nakon te evaluacije, revidirana lista vraća se u St. Gallen.

Sljedeći korak uključuje Katolički kolegij – svojevrsni laički parlament biskupije, čiji su članovi izabrani iz redova vjernika. Kolegij ima pravo izbrisati s liste do tri kandidata koje smatra „manje prikladnima“ (mindergenehm), čime izravno utječe na završni izborni krug.

Samo kaptol – dakle kolegij svećenika – ima pravo birati biskupa, i to natpolovičnom većinom glasova. No nijedna odluka ne postaje službena dok Sveti Otac ne potvrdi izbor i ne izda službeni dekret imenovanja. Tek tada izabrani kandidat stupa u službu.

Ovakav sustav – u kojem se spajaju sinodalna i hijerarhijska logika – iznimno je rijedak u suvremenoj Crkvi i podsjeća na drevnu praksu kada su lokalne crkvene zajednice birale svoje pastire. U tom smislu, St. Gallen se smatra nekom vrstom crkvenog laboratorija u kojem se čuva duh ranog kršćanstva, ali i ostvaruje suvremena vizija participacije vjernika u crkvenim procesima.

Model izbora biskupa u St. Gallenu izaziva pažnju ne zato što je idealan, nego zato što otvara prostor: prostor za dijalog, za odgovornost, za uključivanje šire crkvene zajednice u nešto što drugdje ostaje daleko od očiju i savjesti vjernika. Taj model nije bez rizika – ali njegovi rizici barem nisu prikriveni.

U vremenu kada mnoge crkvene odluke još uvijek djeluju kao stvar zatvorenih krugova i tišine u kabinetima, St. Gallen podsjeća da Crkva može disati i drukčije – sporije, ali možda dublje.

Pitanje nije treba li cijela Crkva kopirati model iz Švicarske.
Pitanje je – jesmo li negdje putem zaboravili da izbor pastira nikada nije bio samo tehničko pitanje, nego duboko teološko i duboko crkveno.