Kardinal o boomu krštenja: Kaskamo za Duhom Svetim

Visoke brojke krštenja odraslih u Francuskoj iznova privlače pozornost sekulariziranog Zapada. Predsjednik konferencije francuskih biskupa ima svoje mišljenje o tome i još uvijek je iznenađen.

Marsejski kardinal Jean-Marc Aveline priznaje da ga i dalje zapanjuje broj odraslih koji se krste u Francuskoj. “Ti su mladi ljudi došli k nama putevima koje mi biskupi nismo zacrtali”, rekao je predsjednik Francuske biskupske konferencije u razgovoru za dnevnik La Croix. “Otvorili smo smo ulazna vrata, ali mnogi su ušli kroz prozor.” To, dodaje, predstavlja veliku odgovornost, tim težu jer “nismo doista vidjeli da dolazi”. “Kaskamo za Duhom Svetim”, rezimira kardinal.

Izazov nakon krštenja

Glavni izazov, prema riječima marsejskog nadbiskupa, nastupa tek nakon sakramenta: „Ti mladi ljudi otkrivaju Krista, ali još ne poznaju Crkvu.“ To je obrnuto od njegove vlastite generacije „koja je odrasla u Crkvi prije nego što je osobno otkrila Krista“. Zato su biskupi odlučili sazvati pokrajinski sabor posvećen toj temi. U Marseilleu je uspostavljena posebna služba za novokrštenike, a u drugim biskupijama pokrenute su slične inicijative. Potrebno je, uvjeren je kardinal, sustavno praćenje kroz više godina.

Neki kandidati za krštenje priznaju da su na putu traganja za vlastitim identitetom. Aveline upozorava da se ta potreba ne smije olako odbaciti, jer je često plod „potpunog nedostatka orijentira“. Ipak, ostaje skeptičan prema procesima identiteta: „Prečesto sam vidio do kakvih izopačenja mogu dovesti.“ Za njega je ključno načelo: „Zapovijed zajedništva temelj je kršćanske vjere.“ A da bi zajedništvo uopće moglo nastati, svatko mora znati odakle dolazi i moći crpiti iz vlastite kulture i korijena. Identitet bez usmjerenosti na zajedništvo uvijek je potencijalno opasan.

Za sam Uskrs u Francuskoj je kršteno oko 18.000 odraslih i mladih između 11 i 17 godina. To je 45 posto više odraslih nego 2024. Novi kršćani u velikoj mjeri dolaze iz studentskog okruženja.

U svijetu u kojemu Crkva više ne diktira ritam života, već se često mučno privikava na njegovu brzinu, neočekivani val odraslih koji kucaju na vrata sakramenata djeluje poput tektonskog poremećaja. Kardinalova rečenica da „kaskamo za Duhom Svetim“ zvuči gotovo kao ironična parafraza one drevne istine da Duh „puše gdje hoće“. Možda je upravo to najveća pouka: dok Crkva planira ulaze, Duh Sveti otvara prozore. A tko zna, možda će jednoga dana prozori biti širi od vrata.