Korizma kao test vlastite vjerodostojnosti

Dalibor Milas

14.02.2024

Korizma kao test vlastite vjerodostojnosti

Jedan od najvažnijih imperativa ovih sedam korizmenih tjedana pripreme za Uskrs glasi: “Metanoeite!”. Ovaj grčki imperativ s razlogom odzvanja korizmom. Jedino je šteta što ga se još uvijek pogrešno tumači.

Kroz cijelu korizmu provlači se imperativ obraćenja i promjene. No zaboravlja se da smisao korizme nije u samokažnjavanju, teškoj pokori ili patnji. Zahvaljujući pogrešnim pa čak i zlonamjernim interpretacijama Isusovih riječi, nije zanemariv broj naših sugrađana koji su zbog nekritičkog prihvaćanja svega što izlazi iz usta polupismenih klerika postali preopterećeni strahom, krivnjom, sramom i osjećajem manje vrijednosti. Stručnjaci ovaj pogubni učinak podignutog moralnog kažiprsta, uz obavezne propovijedi o paklenom ognju i strašnom Božjem sudu,  danas nazivaju duhovnim zlostavljanjem. Umjesto navještaja Radosne vijesti koja nam je svima nadohvat ruke bez ikakva napora, sve je više onih koji su uvjereni da spasenje dolazi samo i isključivo kajanjem, pokorom i patnjom. Umjesto prenaglašenog asketizma i privremenog odricanja od par grama šećera ili decilitara alkohola možda bi mnogo praktičnije bilo ne podlijegati kušnji umišljene pravednosti i onog famoznog elitizma moralne policije misleći da smo mi nešto bolji od onih koji navodno ne žive u skladu s našim pravilima. Umjesto sedam tjedana suzdržavanja od čokolade ili Netflixa, možda bi mudrije bilo zamisliti se nad biblijskom činjenicom da naše misli nisu automatski i Božje misli. Uostalom, prenaglašavanje odricanja od određenih prehrambenih namirnica uvreda je i za sve one koji su cijeli svoj život prisiljeni živjeti bez osnovnih životnih sredstava. Oni su osuđeni na korizmu bez mogućnosti Uskrsa.

Kod starih je Židova obraćenje podrazumijevalo promjenu čovjekova povijesnog djelovanja i cijele osobe. “Obratiti se“ značilo je promijeniti svoj odnos prema izvoru života, a posebno prema drugim ljudima. Stari su Grci čovjekovu bit poistovjećivali s – dušom. Glavni dio duše, prema starogrčkoj filozofiji, zove se nous, što bi se danas moglo prevesti kao razum, pamet ili intelekt. S ovim je povezan grčki glagol metanoeîn, što znači: obratiti se, promijeniti svoj razum, izmijeniti svoju bit. Bonaventura Duda je ovu „teško prevodivu“ riječ pokušao prevesti s „preusmjeriti se“. U našem kontekstu metanoeîn znači drugačije misliti i drugačije vjerovati. U tom je kontekstu metanoîa ključ ne samo biblijske poruke nego i cijelog kršćanstva. Ako čovjek promijeni svoju bit, mijenja onda i cijeli svoj život. Ono Isusovo “obratiti se“ znači misliti iznad vlastitih i (samo)postavljenih granica, izići ili nadići svojim umom okove vlastite sebičnosti, probuditi se. Budnost kršćana znači prije svega (samo)svijest, hrabru konfrontaciju i svekoliki angažman za ugodniji i pravedniji svijet s manje licemjerja i preglasnih pseudo-kršćanskih parola, a više istinskih kršćanskih i humanističkih vrijednosti. Uostalom, današnje evanđelje o Isusovim kušnjama nije ništa drugo nego test vjerodostojnosti svakog vjernika. Korizma je idealna za preispitivanje.