Ulomak iz Liturgije autsajdera Madeleine Delbrêl otvara nam oči za neočekivana svetišta: zadimljeni kafić, noćni vašar, ulicu koja ne spava. Tamo gdje se čini da je sve potrošeno, ljubav tiho radi svoje.

U svijetu gdje legenda rado govori o jelenu s križem, a praksa često o plijenu i adrenalinu, sveti Hubert nas vraća na staro pitanje mjere: može li lov, kad je obuzdan etikom, doista služiti životu?

U vremenu u kojem sustavi radije broje nego imenuju, tražimo što u noći žalovanja doista drži: ime koje se izgovara, zajednica koja stoji blizu i nada koja ne popušta.

Danas ne možemo ne postaviti si pitanje: što dolazi poslije smrti?

Crkva je prostor svjetla, ali i sjena u kojima ljudi uče vjerovati.