“Zavjet poslušnosti ne znači da se redovnica mora pokoravati svećeniku”

Zlostavljanje i dalje teško opterećuje Crkvu, a među žrtvama su i redovnice. Sestra Mary Lembo istraživala je zlostavljanje redovnica u Africi. Ona ovdje objašnjava što otežava suočavanje s tim slučajevima i njihovo rasvjetljavanje.

Zlostavljanje redovnica tema je o kojoj se i danas rijetko javno govori. Žrtve u Africi često šute zbog straha od posljedica, dok nastojanja da se slučajevi istraže i rasvijetle ne nailaze uvijek na potporu. Psihologinja i redovnica Mary Lembo iz Toga istražuje zlostavljanje redovnica u Africi, a od kolovoza savjetuje vatikanski Dikasterij za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života o njihovoj zaštiti. Surađuje i na projektima organizacije missio iz Aachena. U razgovoru za katholisch.de sestra Mary objašnjava kako je počela istraživati tu temu, što joj je otežavalo rad i kako danas procjenjuje situaciju.

Sestro Mary, kako ste se počeli baviti zlostavljanjem redovnica u Africi?

Nakon studija počela sam voditi različite radionice u Africi. Tako sam došla u doticaj s brojnim ženama koje su se pripremale za ulazak u redovničku zajednicu ili su joj već pripadale. Slušala sam što ih muči i primijetila da neke situacije koje opisuju upućuju na zlostavljanje. Temom seksualnog zlostavljanja i zlouporabe moći počela sam se baviti i tijekom rada u Centru za zaštitu djece.

U kojim ste afričkim zemljama proveli istraživanje?

To, nažalost, ne mogu otkriti. Jedan od uvjeta istraživanja bio je da sudionice ostanu potpuno anonimne. Mogu reći da sam istraživanje provela u četirima zemljama zapadne Afrike i jednoj zemlji istočne Afrike. Kada sam 2014. započela istraživanje, mnoge su žene oklijevale sudjelovati. Najprije sam im podijelila omotnice s pozivom i objašnjenjem istraživanja, ali gotovo se nitko nije javio. Tek kada sam im osobno govorila o istraživanju, neke su pristale sudjelovati. Katkad sam morala pitati redovničke poglavare i poglavarice znaju li za takve slučajeve i mogu li mi pomoći. Odgovarali bi: „Da, znamo za neke slučajeve, ali ne možemo ti pomoći u istraživanju.“

 Zašto?

Mnoge su jednostavno željele ostati anonimne zbog mogućih posljedica. Strahuju od odmazde. Može se, primjerice, dogoditi da ih izbace iz redovničke zajednice ako svećenik u njoj ima velik utjecaj. Prisutne su i ucjene, usmjerene prema samoj zajednici ili prema njihovim obiteljima. Sestrama se poručuje da će morati napustiti zajednicu ili da će se protiv njih poduzeti druge mjere, pa radije šute. Boje se da bi otkrivanje slučaja moglo naštetiti ugledu njihove zajednice, Crkve ili njih samih. Osim toga, osjećaju dubok stid zbog onoga što im se dogodilo. Riječ je o nečemu vrlo intimnom.

O kojoj ste vrsti zlostavljanja najčešće slušali?

Pitanja sam u početku usmjerila na seksualno zlostavljanje. Konkretno sam pitala o neželjenim dodirima i nasrtljivom ponašanju. Međutim, slušala sam i svjedočanstva o psihičkom, emocionalnom i duhovnom zlostavljanju. Tu pripadaju i zlouporaba moći te zlouporaba povjerenja. U Africi je muškarac još često postavljen na pijedestal. On predstavlja autoritet u obitelji. Njegove se riječi smatraju važnima, obrazovan je i uživa poštovanje. Takva se predodžba prenosi i na svećenike. Zbog toga se katkad razvije pogrešno shvaćanje redovničkih zavjeta. Zavjet poslušnosti ne znači da se redovnica mora pokoravati svećeniku, nego da treba postojati dijalog. Pogrešno shvaćanje poslušnosti olakšava zlouporabu moći.

U Africi je muškarac još često postavljen na pijedestal. On predstavlja autoritet u obitelji. Njegove se riječi smatraju važnima, obrazovan je i uživa poštovanje. Takva se predodžba prenosi i na svećenike.

Kako Crkva u Africi postupa u slučajevima zlostavljanja?

Vidim i čujem da dolazi do pozitivnih promjena. Susestre koje rade na tom području govore mi da sve više žena želi progovoriti o svojim iskustvima. Organiziramo radionice na kojima voditelje i voditeljice redovničkih ustanova nastojimo potaknuti da tim ženama pruže potreban prostor i sigurnost. Na drugim radionicama ohrabrujemo žene da slušaju jedne druge i ozbiljno prihvaćaju iskustva svojih susestara. Tako istodobno možemo ojačati njihovo samopouzdanje. Žene koje imaju više samopouzdanja lakše progovaraju o svojim iskustvima.

Od brojnih kongregacija također tražimo da izrade pravilnike i smjernice za zaštitu u kojima će biti jasno određeno komu se zlostavljana sestra može obratiti i što će se nakon toga poduzeti. To nazivamo safeguardingom, odnosno sustavnom zaštitom od zlostavljanja. Ona obuhvaća sprječavanje zlostavljanja i stvaranje sigurnog okruženja prožetog poštovanjem.

U početku nije bilo jednostavno sve to provesti. Takvi procesi nikada nisu laki. Ipak, osjećam da među kongregacijama i ustanovama raste spremnost za promjene. Postoje i projekti koji bude nadu. U Keniji i drugim zemljama, primjerice, djeluju redovnice obrazovane u području svjetovnoga i kanonskoga prava. Udružuju se u organizacije poput „Catholic Sisters in Legal Profession“ (CASILEP) te redovničkim zajednicama nude pravnu pomoć.

Biste li rekli da se u Europi zatvaraju oči pred problemom zlostavljanja u Africi?

Ne bih to rekla. Postoje brojni oblici suradnje između istraživača i istraživačica u Africi i Europi, ali i u Australiji, Aziji i Latinskoj Americi. Mnogi europski kolege i kolegice javljaju mi se i žele razmjenjivati iskustva. Zahvaljujući toj suradnji zaključili smo da nema velikih razlika u obrascima zlostavljanja: oni su uglavnom jednaki. Ono što ipak primjećujemo jest da se afričke redovnice teže odvaže govoriti o svojim iskustvima nego, primjerice, europske. Godine 2022. objavila sam istraživanje o seksualno nedoličnom ponašanju svećenika prema redovnicama u pet zemalja supsaharske Afrike. Nažalost, to je stvarnost.

Kako unatoč svemu uspijevate sačuvati nadu?

Teško je ne izgubiti nadu. No kada današnju situaciju usporedim s onom iz 2014., kada sam započela istraživanje, ponovno pronalazim razlog za nadu. Vidim ostvareni napredak i znam da se stvari nastavljaju mijenjati. Pomažu mi i riječi pape Franje. Papa Franjo 2019. javno je govorio o zlostavljanim redovnicama i poručio da zlostavljanje mora prestati. Takvo javno priznanje problema, naravno, mnogo je pomoglo.

katholisch.de