Oproštaj od samouništenja

Nije lako upravljati novcem. Tko je god pohlepan ili plašljiv, definitivno ne bi trebao raditi s financijama.

U današnjoj prispodobi o talentima nije riječ o najboljoj strategiji za ulaganje novca već o unutarnjem raspoloženju odnosno nedostatku istog. Način na koji raspolažemo novcem očituje se i u našem odnosu prema Bogu i prema životu općenito.

Prva dvojica slugu nisu pohlepni. Gospodin im je nešto povjerio i oni s time upravljaju s potpunim povjerenjem. Međutim, treći sluga je oprezan. On se plaši. On se boji Boga. Boji se ovna, boji se govna, piše Meša Selimović. Treći sluga se plaši da nešto ne bi pogrešno napravio pa sve izgubio.

On toliko nastoji kontrolirati ne samo svoj novac nego i cijeli život da će na kraju ostati bez svega.

Oštra osuda koju Gospodin izriče ovom trećem sluzi nije odlika strogog i nemilosrdnog Boga. Dapače, Isus ovom pričom meni prvom nastoji reći: “Ako imaš tako strašnu i negativnu sliku o Bogu i ako u svom životu sve nastojiš kontrolirati, onda si samom sebi već pripremio pakao.” Isus nas ovdje nastoji osloboditi strašnih slika o Bogu te one fatalne tendencije da pošto-poto uvijek moramo kontrolirati svoje živote, osjećaje i ponašanje.

Svakodnevna mudrost nam potvrđuje da će nam život definitivno izmaći kontroli, ako ga pokušavamo kontrolirati. Svatko tko primjerice pokušava kontrolirati svoje emocije na kraju će eksplodirati. Kao jednu od mogućih posljedica neurotične potrebe držati sve pod kontrolom, Isus ukazuje da bismo mogli završiti u “tami u kojoj je plač i škrgut zubi”. Ovaj se dio može čak i shvatiti doslovno. Poznajem ljude s izraženom potrebom da sve živo kontroliraju. I oni su mi potvrdili da u snu toliko škrguću zubima i da ih ujutro boli vilica, što je samo znak da im podsvijest reagira, odnosno da nije zadovoljna kako se oni nose sa svojom svakodnevicom.

Ima i onih koji će reći da je Isus ovu veliku životnu istinu mogao izreći i nešto jednostavnijim riječima. No, budimo realni: kako bismo mi reagirali da nam je Isus rekao da bismo ovaj život trebali živjeti opušteno i s povjerenjem? Vjerojatno bismo svi u znak odobravanja klimnuli glavom i ostali sjediti. Ništa se ne bi dogodilo. Ali smisao svake Isusove prispodobe je da malo isprovocira čitatelje i slušatelje. Ako ćemo nešto intenzivnije razmišljati o Isusovim pričama, onda ćemo brzo primijetiti da se nešto u nama budi. Prisiljeni smo suočiti se s vlastitom istinom, s vlastitim strahovima i s onom fatalnom potrebom da vlastite živote trebamo držati pod kontrolom. Također nas se potiče da neprestano preispitujemo vlastitu sliku Boga.

Jedan poznanik, koji inače radi kao psihoterapeut, rekao mi je da jako dobro razumije ovu prispodobu. Ova prispodoba odgovara terapiji suočavanja. Suočavajući klijente s njihovom skrivenom istinom, puno je vjerojatnije da će ih terapeut dovesti do problema koji im onemogućava život, nego kada bi se prema njima odnosio s oprezom i kao prema maloj djeci.

Pokojni terapeut Peter Schellenbaum je ovu Isusovu prispodobu nazvao “Oproštaj od samouništenja”. Ovom provokativnom prispodobom Isus nas želi pozvati da naučimo vjerovati i Bogu i životu.