Znamo: kardinali u crvenim haljama, bijeli dim, latinski jezik, malo misterija i dosta tišine. No izbori za papu – ti tihi dramaturški spektakli Crkve – kroz povijest su znali izgledati kao politički triler, društveni eksperiment ili sasvim obična komedija zabune.

Dok je pažnja američkih medija posljednjih tjedana okrenuta prema tragičnim događanjima u Gazi i Izraelu, američko društvo već duže vrijeme prolazi kroz vlastita duboka previranja.

Tko će biti sljedeći papa? Tajni sastanci njegovih budućih izbornika u Vatikanu potiču nagađanja diljem svijeta. I sami se kardinali međusobno pitaju tko među njima “ima papinski potencijal”. Nekoliko se imena već ozbiljno razmatra.

Zanimljivo je da se u našem govornom području ne može pronaći skoro ništa o francuskom pokretu svećenika-radnika.

Nije mi jasno zašto jače ne reagiramo na krađe jezika, kao što inače reagiramo na krađe nacionalnih identiteta, materijalnih dobara i slično.