Smisao Božića danas

Koliko god to možda zvučalo čudno, Božić već odavno nije rezerviran samo za kršćane i sve one koji se tako osjećaju. Prosinac svojim jedinstvenim raspoloženjem prekida uhodani tijek godine i nudi nam neke nove mogućnosti i perspektive. Vrijeme velikih utopija je iza nas. Nada u jedinstveni društveni i gospodarski pravedan svijet je de facto poražena. Ratovi, konflikti i politički egoizam su naša stvarnost.

Kršćani kao mogući nositelji neke nove nade vjeruju da se na Božić Bog objavljuje u liku jednog djeteta. U praznoj niši božićne čarolije svijetli život i gubi se u malenosti jednog djeteta. “Undercover” Bog skriva se u ranjivosti nezaštićenog bića koje se prepušta ljudima na milost ili nemilost. Ovaj Bog ne sužava vidike, ne plaši i ne oduzima dah. Ne prijeti, ne ucjenjuje i ne zahtijeva apsolutnu poslušnost. On otvara nova prostranstva i onima koji ga shvate ozbiljno pruža neke nove perspektive: s jedne strane nam pomaže promatrati i pristupiti fenomenu “Bog” dok nam s druge strane pomaže uhvatiti se u koštac s izazovima vlastitog vremena. I života.

Novorođeno dijete je realizirana nada i utjelovljena ljubav. U antičkom svijetu nije bilo ništa ranjivije od života novorođenog djeteta i njegove majke. Tad je i samo rađanje predstavljalo izvjestan rizik kako za dijete, tako i za majku. Prije nego se dijete nauči brinuti samo o sebi, njegov život je u rukama drugih.

Slično vrijedi i danas: djeca nam služe samo kao sredstvo političko-ideološkog potkusurivanja: borimo se samo za nerođene, ignoriramo rođene.

Kasnije će ono Dijete iz Betlehema odrasti i očitovati svoju ranjivost, osjetljivost na patnju i nemoć ugroženih skupina društva. Upozoravat će na nedostatak prava i pravde koji pripadaju siromašnima, čime će samo pokazati da je Bog najprisutniji upravo u onima najmanjima. Dijete će kasnije postati putujući propovjednik i vjesnik jednog boljeg i drugačijeg svijeta pa će ga vladajuće elite pogubiti kao političku prijetnju i sigurnosni rizik. No smrću čovjeka ne umire i njegova ideja. Bog se danas pokazuje velikim u svojoj nezaštićenosti i ranjivosti.

Bog je undercover. Ne samo onda, nego i danas. Skriva se među izgubljenima i oštećenima našega vremena. Skriva se u svim onim ljudima koji u svojoj tami ne mogu otkriti svjetlo i razmišljaju o samoubojstvu. Skriva se u svim onim alkoholičarima i ovisnicima koji su izgubili nadu u smislen život. Očituje se u svim onim hrabrim ljudima koji se svako malo raspadnu u komadiće, pa se onda ponovno ustaju, skupljaju i pokušaju nekako sastaviti da to na nešto liči. Slično kao što su pastiri prepoznali Boga u liku ranjivog djeteta, tako ga i mi danas prepoznajemo u svima onima koji su na bilo koji način odbačeni, ugnjetavani i zarobljeni.

Cervantes kroz lik Don Quijotea piše da je “najluđe od svega vidjeti život onakav kakav jest, a ne onakav kakav bi trebao biti”. Nije ovdje uopće bitno vjerujemo li u Božić (ili Boga) ili ne, već jesmo li spremni prepoznati onoga tko je ugrožen i nezaštićen i pomoći. To je smisao svega. To je Božić.