Može li Lav zauzeti pristup Drugog vatikanskog sabora prema Traditionis custodes?

Pristaše izvanrednog oblika liturgije pozdravile su najavu da će se u listopadu tradicionalna latinska misa ponovno slaviti u Bazilici svetog Petra, u sklopu godišnjeg hodočašća tradicionalista u Rim.

Očekuje se da će se služiti po Misalu iz 1962. godine. Bit će to prvi put nakon 2021., kada je papa Franjo motuproprijem Traditionis custodes znatno ograničio slavlje starog obreda.

Sam događaj, koji je tražio osobno odobrenje pape Lava XIV., nosi snažnu simboliku. Dopuštanje povratka tradicionalne mise na glavni oltar najpoznatije crkve na svijetu ne znači isto svima, ali nitko ne može osporiti važnost te geste.

Papine liturgijske sklonosti

Liturgijski ukus pape Lava već mjesecima intrigira promatrače. U odnosu na papu Franju, pokazuje veću naklonost prema svečanijim papinskim obredima, ali i snažnu osobnu povezanost s euharistijom. Na pojedinim misama viđen je kako se rasplakao.

Nema potvrđenih dokaza da je ikada, kao biskup, slavio misu po starom obredu, iako se o tome špekuliralo. Oni koji su ga poznavali u njegovoj bivšoj biskupiji Chiclayo u Peruu opisuju ga kao liturgijski zahtjevnog i točnog, s naglašenim osjećajem za pobožnost i vjernost rubrikama, ali bez ideoloških naboja. Ukratko, biskup koji je tražio da se „crno izgovara, a crveno čini“.

Svećenici svjedoče da je znao inzistirati na dostojanstvu mise, ali i da je bio strpljiv i pastirski kada je trebalo ispraviti liturgijske zlouporabe. Takav stav mogao bi objasniti zašto mu je hodočašće Summorum Pontificum prihvatljivo, ako se promatra prvenstveno kao iskrena pobožnost, a ne kao instrument crkvene politike.

Između kontinuiteta i otvorenosti

U prvim mjesecima pontifikata Lav je primao predstavnike vrlo različitih crkvenih struja: od kardinala Raymonda Burkea do isusovca Jamesa Martina. Obje strane izišle su s tih susreta ohrabrene, što se tumači kao znak njegove spremnosti na dijalog.

Mnogi u tome vide nagovještaj nove, inkluzivnije regulacije izvanrednog obreda. Vijest o listopadskoj misi u Rimu za njih je znak u kojem smjeru Papa razmišlja.

Ipak, Lav zasad nije posegnuo za velikim promjenama ni preinakama Franjinih dokumenata. Skupio je kapital na simboličkim gestama, a strateški se oslanja na postupne, organske promjene. To znači da ukidanje Traditionis custodes nije izgledno u srednjem roku, ali način njegove primjene može se bitno promijeniti, i to bez formalne reforme, kroz konkretne odluke poput listopadske mise.

Upravo se to već nazire. Dok se pod Franjom smatralo da prijelazne iznimke za pojedine biskupije neće biti produžene, pod Lavom je Dikasterij za bogoštovlje počeo odobravati nova produljenja i prihvaćati nove zahtjeve. Najizgledniji scenarij jest neformalno pravilo po kojem se biskupijama, kada zatraže, dopuštaju iznimke. Time bi Vatikan zadržao formalnu kontrolu, ali bi se prostor za staru liturgiju u praksi postupno širio.

Šira liturgijska slika

Pitanje starog obreda samo je jedan segment. U nekim američkim biskupijama uvedena su ograničenja i na slavlje redovitog oblika mise: zabrane mise ad orientem ili na latinskom jeziku, zabrane molitve svetom Mihaelu nakon mise, pa čak i reguliranje klečanja za vrijeme pretvorbe ili pri pričesti, premda su te prakse dopuštene u Rimskom misalu.

Istodobno, neki biskupi uvode liturgijske novotarije koje nailaze na otpor vjernika i ne prate smjernice biskupskih konferencija. Sve to pojačava dojam asimetrije i nesklada u liturgijskoj disciplini.

Papa Lav tu vidi priliku za drukčiji pristup: umjeren, postupno uključiv i usmjeren na dostojanstvo liturgije. Ako bi kratkoročno ublažio rimska ograničenja za stari obred, a dugoročno poticao dublju pobožnost i urednost u svim dopuštenim oblicima, mogao bi otvoriti put prema skladnijem suživotu, ne prema prisilnoj uniformnosti, nego prema raznolikosti u jedinstvu.

Ako bi taj put dosljedno provodio kroz iduće desetljeće, u razdoblju kada će se u crkvenom vodstvu dogoditi i smjena generacija, Lav bi mogao ostaviti snažan liturgijski i eklezijalni pečat, možda i jače nego njegovi neposredni prethodnici potvrditi viziju Drugog vatikanskog sabora.