Nakon dugih pregovora: Španjolska iznova uređuje odštete za žrtve crkvenog zlostavljanja

U Španjolskoj su se Katolička crkva i socijalistička vlada nakon gotovo tri godine pregovora dogovorile o novom sustavu odštete za žrtve seksualnog zlostavljanja u crkvenom okruženju. Država pritom preuzima središnju ulogu.

Nakon gotovo trogodišnjih pregovora Katolička crkva i socijalistička središnja vlada Španjolske postigle su dogovor o novom mehanizmu odštete u slučajevima seksualnog zlostavljanja. Sustav je zasad ograničen na godinu dana, a namijenjen je žrtvama čiji su slučajevi pravno zastarjeli ili je počinitelj već preminuo, kao i onima koje ne žele svoja potraživanja izravno upućivati Crkvi.

Prema sporazumu, oštećene osobe mogu potraživanja pokrenuti preko posebnog ureda koji je uspostavila vlada, ako se ne žele obraćati izravno crkvenim institucijama. Taj ured potom svaki slučaj prosljeđuje Odjelu pučkog pravobranitelja za žrtve, koji izrađuje prijedlog odštete. Ako prijedlog prihvate i žrtva i nadležna crkvena institucija, rješenje postaje konačno.

Ako se jedna od strana ne složi s prijedlogom, saziva se zajednička komisija u kojoj sudjeluju i udruge žrtava. Ne postigne li se ni tada dogovor, konačnu odluku donosi Odjel pučkog pravobranitelja za žrtve. Crkveni predstavnici prošlog su četvrtka preuzeli obvezu da će tu odluku poštovati.

Rokovi za provedbu mjera

Redovnička zajednica ili biskupija iz koje potječe počinitelj mora propisane mjere provesti u roku koji još nije preciziran. Ako to ne bude moguće, Španjolska biskupska konferencija (CEE) i Konferencija redovnika (Confer) osigurat će provedbu.

Sporazum su potpisali španjolski ministar pravosuđa Félix Bolaños, predsjednik Španjolske biskupske konferencije Luis Argüello te predsjednik Španjolske redovničke konferencije Jesús Díaz Sariego.

Ministar pravosuđa Bolaños, koji je posljednjih mjeseci pojačao pritisak na Crkvu, nakon potpisivanja je izrazio zadovoljstvo: smatra da se time podmiruje moralni dug prema žrtvama. Žrtve su desetljećima nailazile na, kako je rekao, “zid šutnje, prikrivanja i nerazumijevanja”, a sada je, prema njegovim riječima, država napokon intervenirala. Predsjednik CEE-a Argüello poručio je: “Prihvaćamo vlastitu odgovornost”, dodajući da nije riječ o pravnoj obvezi, nego o moralnoj odgovornosti.

“To što je ova stvar u rukama pučkog pravobranitelja daje nam sigurnost. Jamči i transparentnost kakvu nam biskupska konferencija nikada nije dala.”

Prve reakcije udruga žrtava na novi mehanizam bile su izrazito pozitivne. Juan Cuatrecasas, predsjednik Nacionalne udruge žrtava ‘ukradena djetinjstva’ (ANIR), rekao je španjolskom dnevniku El País da im činjenica što je postupak u rukama pučkog pravobranitelja donosi sigurnost i transparentnost koju, kako tvrdi, od biskupske konferencije nikada nisu dobili.

Žrtve su, prema svemu sudeći, često imale velike poteškoće u ostvarivanju prava na odštetu i obeštećenje, osobito kad su slučajevi, što se nerijetko događa, pravno zastarjeli ili je počinitelj preminuo. “U tom slučaju žrtvama je praktično ostajao samo put da se s potraživanjima obrate izravno Katoličkoj crkvi, a to nije uvijek bilo jednostavno”, rekao je Cuatrecasas.

Crkveni odbor pod pritiskom politike

Španjolska biskupska konferencija osnovala je tek 2024., pod pritiskom španjolske lijeve vlade, poseban odbor koji je trebao saslušati žrtve, provjeriti njihove zahtjeve i osigurati “ekonomsku, duhovnu i psihološku” satisfakciju.

Godinu ranije pučki je pravobranitelj objavio izvješće koje su inicirali premijer Pedro Sánchez i parlament: potvrđeno je 487 poznatih slučajeva seksualnog zlostavljanja u crkvenom kontekstu, a izvješće je sadržavalo i anketu prema kojoj bi broj mogućih žrtava mogao biti i u stotinama tisuća.

Biskupi su takvu procjenu odlučno osporili te su 2024. objavili vlastitu internu studiju koja za protekla desetljeća navodi 1.057 relevantnih slučajeva. Usto su naveli da je većina zločina počinjena prije 1990. te da je 60 posto počinitelja u međuvremenu preminulo.

PRIVA-plan i kritike netransparentnosti

U siječnju 2025. biskupska konferencija pokrenula je tzv. PRIVA-plan, crkveni sustav obeštećenja i odštete. No udruge žrtava i vlada kritizirali su taj model, tvrdeći da sastav crkvene komisije koja procjenjuje zahtjeve nije dovoljno transparentan te da njezine odluke nisu podložne neovisnom, vanjskom nadzoru. Zbog toga su mnoge žrtve sumnjale u neutralnost komisije.

Zašto je Crkva pristala na ulogu države?

Postavlja se pitanje: zašto je Španjolska biskupska konferencija sada ipak pristala na suradnju s državom i određeni oblik kontrole preko pučkog pravobranitelja?

Ministar pravosuđa Bolaños zahtijevao je da Crkva prihvati nadzor ili sudjelovanje pučkog pravobranitelja, no Crkva je to isprva odbijala, smatrajući da vlada nastoji cijelu Crkvu prikazati u poziciji počinitelja. U prošlosti su biskupi vladajućim socijalistima više puta predbacivali da krivnju vide isključivo u Crkvi.

U veljači prošle godine ministar Bolaños otputovao je u Rim kako bi o temi razgovarao s vatikanskim državnim tajnikom kardinalom Pietrom Parolinom. Razgovori s kurijom u Madridu zatim su napredovali sporo. No biskupska konferencija sada navodi da je do pomaka došlo zato što se vlada obvezala problem zlostavljanja ne svoditi samo na crkveni kontekst, nego ga tretirati kao društveni problem u cjelini.

Crkva, poručuju biskupi, skrbi za svoje žrtve, ali i država mora voditi brigu o žrtvama, uključujući one koji su zlostavljani u javnim institucijama. U tom smislu, tvrde, vlada se u pregovorima obvezala napokon provesti zakon o zaštiti djece usvojen 2021., koji je godinama ostao mrtvo slovo na papiru.

Kolike su odštete moguće?

Udruge žrtava sada osobito zanima kako će se sustav provoditi u praksi. Ni Crkva ni Ministarstvo pravosuđa nisu objavili konkretne iznose u skali odšteta. Visina i vrsta odštete, jasno, ovisit će o pojedinom slučaju i težini zlostavljanja.

Biskupska konferencija tvrdi da će se kriteriji temeljiti na španjolskoj sudskoj praksi i na usporedivim odštetnim modelima drugih europskih Crkava. U inozemstvu se iznosi kreću od minimalnih oko 6.000 eura, koliko je Crkva u Belgiji u prosjeku isplaćivala, do 62.245 eura, koliko je Crkva u Irskoj isplatila žrtvama.

Manuel Meyer, KNA