Smije li se postiti ako imam zdravstvene probleme?

Ako post ugrožava tvoje zdravlje, Crkva ne traži herojstvo, nego razboritost: korizma se može živjeti i bez preskakanja obroka, ali ne bez ljubavi.

Gotovo svake korizme pojavi se isto pitanje: smijem li uopće postiti s ovim tabletama, dijagnozama i uputnicama? I još važnije: hoću li “izdati” Boga ako se zbog zdravlja ne držim posta onako kako piše u kalendaru?

Crkva je tu razboritija nego što ponekad zamišljamo. Post i nemrs nisu svima jednako propisani, i to s razlogom. Strogi post nije zamišljen kao test izdržljivosti, nego kao pokornički znak. Kad taj znak počne ugrožavati zdravlje, onda više ne govori o obraćenju, nego o tvrdoglavosti. A tvrdoglavost nije sakrament.

Drugim riječima, post nije sveto natjecanje iz samokontrole. Nije asketski ekstremni sport u kojem samo najdiscipliniraniji ulaze u finale. Ako bi post ozbiljno naštetio zdravlju, ako ti liječnik jasno kaže da ne smiješ preskakati obroke ili mijenjati terapiju, tada pokušaj “držanja” posta pod svaku cijenu više nije pobožnost, nego loša odluka. I to ne samo prema razumu i liječniku, nego i prema Bogu koji ti je dao tijelo da ga čuvaš, a ne da ga dokazivački lomiš.

To, naravno, ne znači da je svejedno. Korizma se može živjeti i kad ne možeš postiti u klasičnom smislu. Ako zbog bolesti ne možeš držati post od hrane, smisao pokore možeš živjeti na druge načine: odreći se neke druge vrste komfora, dati više vremena molitvi, biti pažljiviji u riječima, napraviti konkretno djelo milosrđa, ili podnositi strpljivo ono što te tvoja bolest već sada uči. Nije poanta u tome da tijelo nešto “odradi”, nego da srce nešto nauči.

Umjesto posta od hrane, možeš se odreći zabavnog sadržaja koji ti inače pojede vrijeme i mir, možeš uvesti petkom mali čin blizine prema nekome tko je usamljen ili bolestan, ili možeš dio novca koji bi inače otišao na “gušte” usmjeriti nekome tko se liječi ili živi u oskudici. Ponekad je i najmanja promjena ritma najistinitiji post, jer se ne vrti oko tebe, nego oko drugoga i Drugoga.

U crkvenoj tradiciji uvijek se naglašava i još nešto: post nije forma radi forme, nego put prema većoj ljubavi. Zato se ponekad dogodi i ovaj paradoks: nekome je “najveća žrtva” pojesti kako treba, uzeti terapiju na vrijeme i odmoriti se, bez grižnje savjesti i bez potrebe da se Bogu dokazuje.

Ako imaš zdravstvene probleme, tvoja korizma nije ništa manje vrijedna. Samo izgleda drukčije. Bog nije računovođa koji broji preskočene obroke, nego Onaj koji vidi koliko si, unatoč slabosti, spreman otvoriti mu svoje vrijeme, brige i ranjivosti.

Za sve one kojima se ne da čitati između redaka

Smijem li postiti ako pijem lijekove?
Ako lijekovi i terapija traže redovite obroke ili stabilan režim, ne treba riskirati zdravlje. Korizmena pokora može se živjeti drugim oblicima.

Je li grijeh ne postiti zbog bolesti?
Ne. Kad post ugrožava zdravlje, obveza se ne primjenjuje. Bit je u smislu pokore, ne u formi.

Kako živjeti korizmu ako ne mogu postiti od hrane?
Odricanje se može preusmjeriti na druge oblike: molitvu, djela milosrđa, manje komfora, više vremena za druge.

Je li post “natjecanje u izdržljivosti”?
Ne. Post je znak obraćenja i put prema ljubavi, a ne dokazivanje.