Redovnici na čelu Crkve: najava novoga smjera?

S Heinerom Wilmerom po prvi put jedan redovnik dolazi na čelo Njemačke biskupske konferencije. U Vatikanu su redovnici pod posljednjom dvojicom papa ponovno zadobili vidljivo mjesto u samom vrhu Crkve. Postaju li oni nova upravljačka snaga Katoličke crkve?

Izbor Heinera Wilmera za predsjednika Njemačke biskupske konferencije svojevrsna je premijera. Ujedno podsjeća na povijesni izbor pape Franje, prvoga redovnika na Petrovoj stolici nakon 167 godina i prvoga isusovca u toj službi. Prije godinu dana naslijedio ga je Lav XIV., augustinac, dakle ponovno redovnik. Nameće se pitanje jesu li upravo redovnici postali nositelji drukčijeg, suvremenijeg lica Katoličke crkve.

Premda se s posljednjom dvojicom papa doista može govoriti o vidljivijoj prisutnosti redovnika na samom vrhu, sličan se trend ne očituje među biskupima u svijetu. Prema posljednjoj crkvenoj statistici, koja obuhvaća 2023. godinu, broj redovničkih biskupa smanjen je na američkom kontinentu za devet, u Europi za dva, a u Africi za jednoga. Jedino je u Aziji zabilježen porast, i to za pet biskupa. Ukupno su redovnici činili 1.172 od 5.430 biskupa u svijetu. Među njima su, ne računajući Lava XIV., 22 augustinca, dok Franjin isusovački red ima 68 biskupa.

U Njemačkoj tek trojica

U Njemačkoj se broj redovničkih biskupa dodatno smanjio nakon umirovljenja benediktinca Gregora Marije Hankea u Eichstättu. Uz Heinera Wilmera, danas su među njima još osnabrüčki biskup Dominicus Meier, također benediktinac, te Stefan Oster, upravitelj biskupije Passau i član salezijanaca Don Bosca.

Znatno je izraženiji porast redovnika među kardinalima. U konklavi na kojoj je izabran papa Franjo, od 2013. do 2025. svaki sedmi sudionik dolazio je iz neke redovničke zajednice. U konklavi na kojoj je izabran Lav XIV. to je već bio svaki četvrti. Broj redovnika među sudionicima konklave tako se udvostručio, sa 17 na 34, iako je istodobno porastao i ukupan broj kardinala s pravom glasa, sa 115 u 2013. na 133 u 2025. godini.

U Vatikanu tradicionalno rade brojni redovnici i redovnice, dijelom zbog povijesne uloge redovničkih zajednica, a dijelom i zbog financijskih i radnopravnih okolnosti. Lav XIV. sredinom veljače imenovao je redovnicu Ninu Benediktu Krapić zamjenicom ravnatelja vatikanskoga Tiskovnog ureda. Na toj je dužnosti prije nje bila laikinja Cristiane Murray. Ipak, kada je riječ o vodećim mjestima u šesnaest vatikanskih dikasterija, prisutnost redovnika i dalje je prilično skromna.

Karmelićanin Filippo Iannone vodi Dikasterij za zakonodavne tekstove, dok su na čelu Dikasterija za ustanove posvećenoga života redovnica Simona Brambilla kao prefektica i salezijanac Ángel Fernández Artime kao proprefekt. Guvernatorat Vatikanskoga Grada povjeren je Raffaelli Petrini iz Kongregacije franjevki od euharistije.

Papini ljudi od povjerenja

Ángel Fernández Artime bio je među najbližim savjetnicima pape Franje, a tu ulogu zadržao je i pod Lavom XIV. Isto vrijedi i za drugoga salezijanca, talijanskoga nadbiskupa Giordana Piccinottija, predsjednika vatikanske uprave dobara APSA-e. Lav XIV. ostao je u bliskom kontaktu i s augustinskim redom. Prema dostupnim informacijama, osobito se savjetuje s biskupom Luisom Marínom de San Martínom, drugim čovjekom Tajništva Svjetske biskupske sinode, te s ocem Alejandrom Moralom, koji je od 2013. do 2025. naslijedio Lava XIV. na čelu augustinaca. I u Papinskom domu augustinci blisko surađuju s aktualnim papom.

U savjetodavnom tijelu pape Franje za reformu Rimske kurije sjedio je i njegov subrat isusovac Jean-Claude Hollerich, luksemburški kardinal koji je odigrao važnu ulogu i u projektu Svjetske sinode. Afriku je u Vijeću K9 predstavljao kardinal Fridolin Ambongo Besungu, kapucin. Iz istoga reda dolazi i kardinal Sean Patrick O’Malley, koji nije bio samo član toga vijeća nego je godinama vodio i Papinsku komisiju za zaštitu maloljetnika. Franjo je pritom trajno održavao vezu sa svojim isusovačkim redom. Gotovo svako njegovo apostolsko putovanje uključivalo je i susret s isusovačkom zajednicom zemlje koju je posjećivao.

U Crkvi koja traži drukčiji oblik zajedništva, više savjetovanja i više suodgovornosti, redovnici sa sobom donose iskustvo koje nije zanemarivo. Za razliku od većine klerika, oni žive u zajednici, zajedno promišljaju smjer vlastitoga reda i svakodnevno odlučuju o konkretnim pitanjima života i djelovanja svojih zajednica. U idealnom slučaju, odluke se ne nameću odozgo, nego ih zajednica nosi zajedno.

Osim toga, mnoge redovničke zajednice međunarodno su ustrojene, prisutne u brojnim državama i povezane širokim mrežama ljudi i iskustava. U njihovim kućama žive članovi s različitih kontinenata, a mnogi redovnici prolaze kroz više službi u različitim zemljama. Zato im interkulturalni dijalog nije apstraktan pojam, nego svakodnevica, jednako kao i suočavanje s različitim karakterima, mentalitetima i načinima života unutar zajednice.

To, smatra pater Levi Ferreira, aktualni drugi čovjek Družbe svećenika Srca Isusova, bitno mijenja način na koji se druge ljude vidi i prihvaća. Riječ je o zajednici na čijem je čelu nekoć bio i novi predsjednik Njemačke biskupske konferencije Heiner Wilmer, prije nego što je postao biskup Hildesheima. Ta zajednica danas broji 2.100 članova u 43 zemlje. Raspravlja se, sluša i uči ući u perspektivu drugoga, kaže Ferreira. “Hajdemo razgovarati, hajdemo ući u proces u kojem ćemo zajedno pronaći rješenje.” Upravo je to, u konačnici, bilo i središnje nastojanje pape Franje u njegovu projektu Svjetske sinode.

Severina Bartonitschek (KNA)