Genazzano: svetište Majke Dobrog Savjeta koje pohode pape

Genazzano, malo svetište nedaleko od Rima, stoljećima privlači pape zbog slike Majke Dobrog Savjeta. Ondje je molio i Lav XIV., čiji je augustinski put duboko povezan s ovom marijanskom pobožnošću.

Pape vole Genazzano. Urban VII. bio je ondje 1630., Pio IX. 1864. godine. Ivan XXIII. posjetio ga je 1959., diskretno, barem je tako bilo zamišljeno, premda ta diskrecija nije osobito uspjela. Ivan Pavao II. došao je 1993., javno i znakovito, uoči svojega putovanja u Albaniju. A 11. svibnja 2025. ondje je stigao i Lav XIV. Svi su oni pohodili Madre del Buon Consiglio, Majku Dobrog Savjeta, u Genazzanu, malom hodočasničkom mjestu šezdesetak kilometara istočno od Rima.

A oni koji nisu došli osobno, pomagali su drukčije. Pavao II. financirao je obnovu crkve i samostana. Inocent XI. darovao je dragocjene zlatne krune za Majku i Dijete, kojima su bili ukrašeni i za posjeta Lava XIV. Benedikt XIV. odobrio je 1753. svjetsku bratovštinu. Pio VI. dodijelio je iste milosti kao i za Loreto. Lav XIII. uvrstio je zaziv S. Maria boni consilii u Lauretanske litanije i uzdigao crkvu na čast manje bazilike.

Što je ondje vidio i papa Lav? Prije svega jednu neobičnu priču o odnosu između mlade žene i djeteta koje djeluje neobično staro. Na fresci Marijinu plavu kosu lagano prekriva bijeli veo, a bijeli plašt pada preko tamnoplave haljine. Marija glavu tek neznatno naginje prema djetetu, ali mu se ne okreće nježno i izravno. Kao da miruje. Oči su joj napola zatvorene, a pogled, baš kao i djetetov, odluta u neodređeno.

Dijete pritišće glavu uz majčino lice i sa svojom ćelavom glavom djeluje gotovo uznemirujuće staro. Tijekom vremena brojni su umjetnici izrađivali kopije te slike, ali nitko se nije usudio preuzeti tu radikalnu pojedinost: Dijete je redovito dobivalo kosu. Usta su mu ozbiljno zatvorena. Desnom rukom obuhvaća majčin vrat, a lijevom poseže u izrez njezine haljine. Geste su dvoznačne. S jedne strane djeluju brižno, gotovo kao da dijete želi utješiti majku. S druge strane čini se kao da se grčevito drži za nju.

Ta dvoznačnost vjerojatno nije slučajna. Marija već „zna“ za smrt svojega djeteta na križu. To dodatno naglašava bijela boja vela i plašta, jer se bijela u 15. stoljeću smatrala bojom žalosti. Čini se da i Dijete zna za svoj kraj: privija se uz majku istodobno s ljubavlju i strahom. Tako ova Maria boni consilii istodobno govori o utjelovljenju i otkupljenju.

Kako je ta Marija dospjela u Genazzano? Augustincima je još od 1316. godine bila povjerena župna skrb u crkvi S. Maria boni consilii. U 15. stoljeću bio im je potreban novac za obnovu. Tu počinje priča koja današnjim ušima zvuči gotovo pustolovno: 25. travnja 1467. pojavljuje se oblak iz kojega izbija svjetlost i na crkvenom zidu otkriva sliku koja djeluje kao da su je naslikali anđeli. Mnogi su vjerovali da je došla izravno iz raja te su je nazvali Madonna del Paradiso, Rajska Gospa. Kasnije je naslov crkve prenesen na samu Gospinu sliku, što je bio jedinstven slučaj.

Nedugo nakon toga dvojica hodočasnika iz Skadra u Albaniji ispričala su da se ta slika ondje štovala dvjesto godina. No pred prijetećim prodorom Osmanlija Marija je, prema toj predaji, odlučila napustiti Albaniju. Pred očima hodočasnika slika se odvojila od zida i u oblaku nestala prema Genazzanu. Ondje zbog toga, može se pretpostaviti, nitko nije bio nesretan. Hodočašća čudotvornim slikama nisu bila samo duhovna praksa, nego i unosan posao.

Što se doista dogodilo, teško je rekonstruirati. Je li slika, vjerojatno nastala u prvoj polovici 15. stoljeća, u međuvremenu postala zastarjela pa bila prebojana, a zatim 1467. „ponovno otkrivena“? Je li zidna slika iz Skadra skinuta i ponovno postavljena u Genazzanu? Ili je neki slikar poznavao ondje štovanu Madonu iz viđenja pa prema sjećanju stvorio novu verziju?

Nakon dolaska čudotvorne slike započele su rijeke hodočasnika. U 18. stoljeću kopije su preplavile katolički svijet. Brojne župe u južnoj Njemačkoj i Austriji izabrale su za svoju zaštitnicu upravo Majku Dobrog Savjeta. U 19. stoljeću augustinski misionari iz Genazzana odlaze u Sjedinjene Američke Države, a 1941. buduća matična provincija Lava XIV. dobiva ime Province of Our Mother of Good Counsel, Provincija Naše Majke Dobrog Savjeta.

Upravo bi to mogao biti jedan od razloga zašto je Robert Francis Prevost već dvaput hodočastio u Genazzano: nakon izbora za augustinskoga poglavara 2001. godine te ponovno kao kardinal 2024. godine. I prve slike nakon papinskog izbora prikazuju ga u molitvi u Pavlovoj kapeli Apostolske palače u Vatikanu. Pokraj oltara nalazi se kopija Majke Dobrog Savjeta. Lav XIV. tako svoj papinski put započinje pogledom usmjerenim prema marijanskoj duhovnosti vlastitoga reda.

Verena Kessel povjesničarka je umjetnosti, specijalizirana za srednji vijek i rani novi vijek.