Crkveno učiteljstvo pred atomskom prijetnjom

Nasljednici svetoga Petra desetljećima se jasno izjašnjavaju protiv atomskog oružja.

Od tragedije izazvane atomskim bombardiranjem Japana u kolovozu 1945. Crkva iznova promišlja mogućnost samouništenja čovječanstva. Nuklearna prijetnja više nije samo političko ili vojno pitanje. Ona je i duboko moralni, duhovni i civilizacijski izazov.

Od Hirošime do hladnoratovskog straha

Pio XII. u svojoj je božićnoj radijskoj poruci 1955. izričito imenovao nuklearnu opasnost i upozorio da „neće biti pobjedničkoga pokliča, nego samo neutješnog plača čovječanstva koje će očajno promatrati katastrofu što ju je vlastitim ludilom prizvalo“.

U enciklici Pacem in terris, objavljenoj neposredno nakon Kubanske krize, Ivan XXIII. napisao je da se narodi nalaze u trajnom strahu, „kao pred olujom koja svakoga časa može izbiti razornom snagom“. I dodao je da se ne može nijekati kako ratni požar može izbiti iznenada i neočekivano, tim više što oružja ne nedostaje.

Sveti Pavao VI. u lipnju 1968., „u ime cijeloga čovječanstva“, zazvao je „potpunu zabranu atomskog oružja“ i „opće i potpuno razoružanje“.

Ivan Pavao II. u veljači 1981. u Hirošimi je poručio da budućnost čovječanstva ovisi o moralnoj preobrazbi. „Čovječanstvo mora doživjeti moralnu preobrazbu“, rekao je, pozivajući na opću mobilizaciju svih ljudi dobre volje i na korak naprijed prema civilizaciji i mudrosti.

Benedikt XVI. u svibnju 2010. potvrdio je isto usmjerenje, istaknuvši da podupire inicijative koje teže postupnom razoružanju i stvaranju zona bez nuklearnoga oružja, s ciljem njegova potpunog uklanjanja s planeta.

Od Franje do Lava XIV.: moralna osuda nuklearne logike

Papa Franjo otišao je korak dalje i nuklearno pitanje postavio u još jasniji moralni okvir. Tijekom posjeta Hirošimi u studenome 2019. podsjetio je da je „uporaba nuklearne energije u ratne svrhe danas više nego ikada zločin, ne samo protiv čovjeka i njegova dostojanstva nego i protiv svake mogućnosti budućnosti u našem zajedničkom domu“. Potom je dodao da je nemoralna ne samo uporaba atomskog oružja nego i samo njegovo posjedovanje. Upozorio je također da će buduće generacije suditi današnjima ako budu govorile o miru, a istodobno nastavile graditi nova i strašna sredstva rata.

Papa Lav XIV. nastavio je smjer koji je učiteljstvo njegovih prethodnika već jasno zacrtalo. Na kraju jubilejske audijencije 14. lipnja 2025. upozorio je na pogoršanje situacije u Iranu i Izraelu te pozvao na odgovornost i razum. Zalaganje za sigurniji svijet, oslobođen nuklearne prijetnje, rekao je, mora se graditi kroz susret ispunjen poštovanjem i iskren dijalog, kako bi se postigao trajan mir utemeljen na pravednosti, bratstvu i općem dobru. „Nitko nikada ne bi smio prijetiti postojanju drugoga“, poručio je.

Nešto više od mjesec dana poslije, u poruci povodom 80. obljetnice atomskih bombardiranja Hirošime i Nagasakija, Lav XIV. napisao je da „istinski mir zahtijeva hrabrost da se odloži oružje, osobito ono koje ima moć izazvati neizrecivu katastrofu“. Atomsko oružje, upozorio je, ranjava naše zajedničko čovještvo i izdaje dostojanstvo stvorenoga svijeta, čiju smo harmoniju pozvani čuvati.

Na općoj audijenciji 6. kolovoza, prisjećajući se pokolja izazvanog atomskim bombama u Japanu, papa je ponovno upozorio da ta tragedija ostaje univerzalna opomena protiv razaranja koje uzrokuju ratovi, a osobito nuklearno oružje. Izrazio je nadu da će u svijetu obilježenom snažnim napetostima i krvavim sukobima iluzorna sigurnost, utemeljena na prijetnji uzajamnim uništenjem, ustupiti mjesto pravednosti, dijalogu i povjerenju u bratstvo.

Temi se vratio i u poruci za Svjetski dan mira 2026. U njoj je upozorio kako se u političkom životu sve češće kao propust smatra nedovoljna priprema za rat i nesposobnost da se na nasilje odgovori novim nasiljem. Takva logika suprotstavljanja, koja daleko nadilazi načelo legitimne obrane, prema njegovim riječima danas je jedan od glavnih uzroka globalne destabilizacije. Ponovno je upozorio i na činjenicu da se zahtjevi za povećanjem vojnih izdataka redovito opravdavaju opasnošću koju predstavljaju drugi. No odvraćanje silom, a osobito nuklearno odvraćanje, izraz je iracionalnosti odnosa među narodima koji se ne temelje na pravu, pravednosti i povjerenju, nego na strahu i vladavini jačega.

Mir se ne može graditi na prijetnji uništenjem

Na kraju audijencije 4. veljače 2026. Lav XIV. osvrnuo se i na istek ugovora New START, koji su 2010. potpisali predsjednici Sjedinjenih Američkih Država i Ruske Federacije. Taj je sporazum, rekao je, predstavljao važan korak u ograničavanju širenja atomskog oružja. Papa je tada uputio hitan apel da se taj instrument ne prepusti propasti bez ozbiljna pokušaja da mu se osigura konkretan i djelotvoran nastavak. Sadašnje okolnosti, upozorio je, zahtijevaju sve moguće napore kako bi se izbjegla nova utrka u naoružanju koja dodatno ugrožava mir među narodima. Logiku straha i nepovjerenja, poručio je, hitnije je nego ikad potrebno zamijeniti zajedničkom etikom, sposobnom usmjeriti političke odluke prema općem dobru i učiniti mir baštinom koju svi čuvaju.

Napokon, 5. ožujka 2026. papa Lav na službenom je računu Pontifex napisao: „#MolimoZajedno da narodi napreduju prema djelotvornom razoružanju, osobito nuklearnom razoružanju, i da odgovorni u svijetu izaberu put dijaloga i diplomacije, a ne nasilja.“

Iz tih se izjava jasno vidi da se u crkvenom učiteljstvu kroz desetljeća oblikovao snažan kontinuitet protivljenja atomskom oružju. Od Pija XII. do Lava XIV. poruka ostaje dosljedna: mir se ne može graditi na strahu, prijetnji i mogućnosti uzajamnoga uništenja. U svijetu koji i dalje vjeruje da se sigurnost može sačuvati gomilanjem sredstava smrti, Crkva uporno podsjeća da takva logika ne vodi stabilnosti, nego moralnom i političkom slomu. Zato poziv na nuklearno razoružanje nije tek idealistička gesta, nego pitanje odgovornosti prema čovjeku, povijesti i budućnosti.

Andrea Tornielli – Yaoundé  / Vatican News