Biblijske priče: Loši očevi i jedan dobar otac

U novoj kolumni Ivan Bosak kroz biblijske likove Samuela, Šaula i Davida promišlja o očinstvu, odgoju i pitanju koje ostaje jednako važno u svako vrijeme: što znači biti dobar otac?

Moj otac nažalost više nije mlad. Prije mjesec i pol dana proslavio je 75. rođendan. U zadnje vrijeme jako puno razmišljam o svom ocu i o tome što sam sve od njega naučio. Razmišljanje o mom ocu potaknula je iznenadna smrt prijateljeva oca. Otkad sam čuo tu tužnu vijest, iz glave mi ne izlaze misli o tome kako će to biti kada moj otac više neće biti sa mnom. Da ne biste mislili da je sve crno i tužno, moja razmišljanja o očevima potaknula je i jedna vrlo radosna vijest: moj prijatelj Lovro za koji mjesec prvi će put postati otac. Postat će otac jednoj maloj djevojčici. Moj je prijedlog odmah bio da se zove Ivana, jer ipak se ja zovem Ivan i imam najljepše ime na svijetu.

Moj otac je čovjek kao i svaki drugi, sa svojim dobrim i lošim stranama. Bez obzira na naša brojna neslaganja, veliki dio onoga što sam ja danas dugujem upravo njemu. Moj život meni je nezamisliv bez moga oca. Ne mogavši se otarasiti misli o mom ocu, počeo sam razmišljati o tome kakvi su očevi bili biblijski likovi. Otac je česta slika Boga u Bibliji, ali neću o tome u ovom tekstu. U ovom tekstu želim prikazati možda i najpoznatije biblijske likove: Samuela, Šaula i Davida, tj. želim prikazati kakvi su oni bili očevi i kolika je važnost dobrog oca za djecu.

Knjige o Samuelu i priča o očevima

Sva tri navedena lika spominju se u Prvoj i Drugoj knjizi o Samuelu. Prva i Druga knjiga o Samuelu čine dio onoga što bibličari nazivaju deuteronomističkom poviješću, koja započinje Knjigom o Jošui, a završava Drugom knjigom o kraljevima. Deuteronomistička povijest dio je jedne biblijske tradicije čiji su autori najvjerojatnije jeruzalemski hramski svećenici. Deuteronomistička se zove po starogrčkom nazivu za Ponovljeni zakon, tj. zadnju knjigu u Petoknjižju. Deuteronomistička tradicija seže u 7. st. pr. Kr. i biblijske knjige iz te tradicije nastaju sve do 5. st. pr. Kr.

Prva i Druga knjiga o Samuelu nose ime po proroku, svećeniku i posljednjem sucu Samuelu. Kroz dugo vremena autorstvo knjige pripisivano je samom Samuelu, ali ako pozorno i pažljivo čitate Prvu knjigu o Samuelu, zamijetit ćete da u 25. poglavlju knjige Samuel umire (spoiler alert!), a složit ćete se sa mnom da mrtav čovjek teško može pisati. Također možete zamijetiti da postoje dvije ili više različitih priča o istom događaju, što također upućuje na više autora. Ne znamo tko je autor ili tko su autori dviju knjiga o Samuelu, ali po stilu, jeziku i teologiji svakako spadaju u deuteronomističku tradiciju. Mislim da je ovo dosta za uvod o Prvoj i Drugoj knjizi o Samuelu i da možemo na priču o očevima.

Samuel: dijete molitve i učenik lošeg oca

Žena po imenu Ana dolazi u grad Šilo i u tamošnjem hramu moli Boga da joj podari dijete. Žena mogućeg, budućeg sina posvećuje Bogu. Tako počinje Prva knjiga o Samuelu. Ana je Samuelova majka koja, nakon što godinama nije mogla imati djece, dolazi u Šilo i tamo u hramu moli Boga da joj se smiluje. Bog je milostiv i Ana je zatrudnjela i rodila dječaka kojem je nadjenula ime Samuel, što znači Bog je čuo. Bog je čuo Aninu molbu i uslišao je kao i kad su u pitanju Rebeka i Rahela u Knjizi Postanka. Budući da ga je još prije nego što se rodio majka posvetila Bogu, Samuel odlazi u Šilo k svećeniku Eliju, koji će biti njegov učitelj. Samuel je iz Efrajimova plemena, jednog od dvojice Josipovih sinova rođenih u Egiptu, i prema uputama iz 6. poglavlja Knjige Brojeva Samuel će postati nazirej, tj. svećenik koji nije iz Levijeva plemena.

Dopustit ćete mi malu digresiju da objasnim dva kontradiktorna podatka koja nalazimo u Bibliji. Prema Prvoj knjizi o Samuelu, Samuelov otac je iz Efrajimova plemena pa je samim time i Samuel pripadnik istoga, no u Prvoj knjizi Ljetopisa saznajemo da je Samuel iz Levijeva plemena, tj. da je Levijev potomak. Levi je treći po redu Jakovljev sin kojeg ima sa svojom prvom ženom Leom. Ne može i jedno i drugo biti istina. Postoji objašnjenje po kojem je Samuelov otac iz Levijeva plemena, ali samo živi na teritoriju Efrajimova plemena, što nije ništa čudno budući da leviti, Levijevi potomci, nemaju svoj teritorij u Izraelu, već kao svećenici žive na cijelom teritoriju Izraela. Osobno mislim da je autor Prve knjige o Samuelu ovdje u pravu i da je Prva knjiga Ljetopisa, koja je nastala stoljećima nakon ove o Samuelu, pod svaku cijenu htjela Samuela, kao važnu ličnost u povijesti Izraela, prikazati kao levita budući da su autori Prve i Druge knjige Ljetopisa hramski svećenici, tj. pripadnici Levijeva plemena. A sad natrag na priču o Samuelu.

Eli i Samuel: dobri ljudi, loši očevi

Samuel je odgajan i školovan od strane Elija. Eli je bio svećenik, levit, u hramu u Šilu. Eli ima i dvojicu sinova, Hofnija i Pinhasa. Elijevi sinovi prikazani su kao pokvareni i zli. Oni su kao i njihov otac svećenici, ali za razliku od svoga oca nisu poštovali pravila i zakone, uzimali su ono što im ne pripada i iskorištavali žene koje su posluživale ispred hrama. Elijevi sinovi svojim ponašanjem ne sramote samo Elija, nego i odvraćaju narod od Boga. Bez obzira na Elijeva upozorenja, njegovi sinovi se nisu promijenili i Bog ih je odlučio kazniti smrću.

Već ovdje vidimo da je Eli loš otac i da nije uspio dobro odgojiti svoje sinove. Budući da Samuel živi u Šilu s Elijem, jedina osoba od koje Samuel može naučiti kako biti otac je Eli, a Eli je loš otac. Nakon smrti Elijevih sinova i samog Elija, Samuel preuzima ulogu svećenika u Šilu. Samuel je i sam postao otac dvojice sinova, Joela i Abije. Baš kao ni Elijevi sinovi, ni Samuelovi sinovi nisu išli očevim stopama, već su činili nepravdu, primali mito i gledali samo na svoju zaradu, a bili su, kao i njihov otac, suci.

Budući da je Samuel samo od Elija mogao naučiti kako biti otac, a Eli je bio loš otac, tako je i Samuel, iako dobar čovjek, loš otac. Ni Eli ni Samuel nisu znali kako dobro odgojiti vlastite sinove te su oni postali pokvareni i zli. Nije čudno da su Izraelci, vidjevši kakvi su Samuelovi sinovi, tražili od Samuela da pomaže kralja koji će vladati nad Izraelom. Izraelci ne žele pokvarene i zle Samuelove sinove da kao suci vladaju nad njima. Bez obzira na Samuelovo negodovanje i upozorenja, Bog kaže Samuelu da pomaže kralja kako ga je narod tražio.

Šaul: loš kralj, ali dobar otac

Za prvog kralja Samuel pomazuje Šaula. Ispostavit će se da je, bez obzira na svoje brojne mane i kršenje Božjih naredbi, Šaul jedini dobar otac u ovoj priči. Za Davida još ne znamo kakav je otac jer se kao lik još ne pojavljuje, ali iz priče o Šaulu i Davidu koja slijedi postaje jasno da je Šaul dobro odgojio svoju djecu.

Šaul je isprva dobar kralj i sluša sve što mu Bog govori preko Samuela, ali jedan događaj sve će to promijeniti. Bog je odlučio jednom za svagda uništiti Amalečane i Šaul preko Samuela dobiva naredbu da nad Amalečanima provede herem, tj. da uništi sve Amalečane: i muškarce i žene, i djecu i dojenčad i sve što posjeduju. Šaul je uzeo vojsku i proveo herem, ali je amalečkoga kralja Agaga i najbolju stoku ostavio na životu i zbog toga ga se Bog odrekao. Bog se pokajao što je Šaula odabrao za kralja i naređuje Samuelu da ode u Betlehem k Jišaju i da će jednog od njegovih sinova pomazati za kralja. Za kralja je pomazan najmlađi od Jišajevih sinova, David.

Sljedeća poglavlja govore o tome kako se upoznaju Šaul i David, kako David postaje prijatelj s Jonatanom, Šaulovim najstarijim sinom, i kako dobiva Mikalu, Šaulovu mlađu kćer, za ženu. U međuvremenu Šaul saznaje da je David pomazan za kralja i pod svaku cijenu ga želi ubiti. Za razliku od Samuela i Elija, koji su bili dobri ljudi, a loši očevi, kod Šaula je obrnuta situacija. Šaul je od dobrog čovjeka i kralja postao zao i sada njegova djeca, Jonatan i Mikala, pomažući Davidu ispravljaju očeve greške. Ni Jonatan ni Mikala ne bi pomagali Davidu i išli protiv vlastita oca i kralja da nisu dobro odgojeni i da u svakom trenutku ne znaju što je dobro i ispravno. Šaul je, izgleda, posvetio dovoljno pažnje svojoj djeci i potrudio se dobro ih odgojiti.

Ne znamo iz biblijskog izvještaja kakav je Jišaj bio otac, ali je jasno da David nažalost nije ništa naučio o odgoju od Šaula, ali ni od primjera Jonatana i Mikale. Nakon smrti Šaula i Jonatana David postaje kralj i sa svojih sedam žena dobiva brojnu djecu. Vrijedi spomenuti da je David zapravo imao osam žena, ali s Mikalom nije imao djece.

David i cijena roditeljske šutnje

O tome kakav je David otac saznajemo iz Druge knjige o Samuelu. Prva priča o Davidu i njegovom odnosu s vlastitom djecom govori nam sve o tome kakav je David bio otac. Priča govori o Amnonu, najstarijem Davidovu sinu, Abšalomu, Davidovu mlađem sinu i Amnonovu polubratu, i Tamari, Abšalomovoj sestri i Amnonovoj polusestri. Amnon je zaljubljen u svoju polusestru Tamaru i boji se da će ga Tamara odbiti. Na savjet svojeg prijatelja Amnon se pravi da je bolestan i traži od svoga oca Davida da mu pošalje Tamaru da se o njemu brine dok ne ozdravi. David šalje Tamaru Amnonu.

Amnon je iskoristio priliku i silovao Tamaru bez obzira na njezine molbe da to ne radi jer to Izraelci ne rade i da joj time nanosi sramotu. Tamara predlaže Amnonu neka moli Davida da mu je da za ženu, ali i to Amnon odbija. Nakon što je silovao vlastitu sestru, Amnonu se Tamara počinje gaditi i više je ne može ni pogledati. Sad je na redu David da kazni vlastitog sina zbog odvratnog prijestupa koji je napravio, ali David ne samo da nije kaznio Amnona, nego ni ne pruža utjehu Tamari. David, baš kao i Eli i Samuel, ne radi ništa kako bi svoju djecu dobro odgojio i izveo na pravi put.

Jedini koji u ovoj priči ne ostaje ravnodušan prema ovome što se dogodilo Tamari je njezin brat Abšalom. Abšalom je isplanirao osvetu koju je i proveo nakon dvije godine čekanja, vjerojatno znajući za onu izreku da je osveta jelo koje se servira hladno. Abšalom na jednoj zabavi ubija pijanog Amnona i bježi kako bi izbjegao kaznu. David je ostao bez svoje dvojice najstarijih sinova. Amnon je mrtav, a Abšalom u bijegu.

Kako bi ispravio grešku, David šalje Joaba, svog nećaka, glavnog savjetnika i najboljeg prijatelja, da nađe Abšaloma i da ga dovede natrag. Joab je izvršio zadatak i Abšalom se vratio u Jeruzalem. David opet propušta postupiti kako treba i Abšalom prolazi bez kazne. Ovaj put će se Davidovo loše roditeljstvo njemu obiti o glavu. Abšalom, nagovoren od strane nekih plemenskih starješina, odlučio se proglasiti kraljem. Abšalom podiže vojsku i ulazi u Jeruzalem, a David je sa svojim ženama i slugama primoran pobjeći iz Jeruzalema. Abšalom uzima Davidove priležnice sebi za žene. Kad kažem uzima, mislim na to da javno s njima opći, tj. da ih siluje, i proglašava se kraljem.

David, stjeran u kut, ponovno se oslanja na Joaba, koji uz pomoć Kerećana i Pelećana, plaćeničke vojske, uspijeva pobijediti Abšaloma. Bez obzira na Davidovu zapovijed da ga živog dovede k njemu, Joab nakon bitke hvata Abšaloma i daje ga ubiti. David je neutješan nakon Abšalomove smrti i umjesto da zahvali svojim vojnicima što su mu vratili prijestolje, on danima plače za Abšalomom. David je u starosti ostao bez svoja dva najstarija sina i prijestolonasljednika.

Iz biblijskog izvještaja jasno je da je David loš otac koji, umjesto da kazni prijestupe svojih sinova i da bude podrška i utjeha svojoj kćeri, postupa kao da ga to ne zanima i kao da ima i većih problema. Izgleda da ni David odrastajući nije imao primjer dobrog oca pa i sam čini iste greške u odgoju vlastite djece.

Što znači biti dobar otac

Biti otac nije lako, a biti dobar otac najteži je posao na svijetu. David je Božji izabranik i pomazanik, mesija, ali ni to nije dovoljno da se bude dobar otac. Čitajući i proučavajući ove biblijske retke, poglavlja i knjige, postalo mi je jasno da, bez obzira na sve mane svojeg oca, mogu biti sretan što je moj otac imao dobar primjer i što je i sam dobar otac. Dobar otac koji svoju djecu voli, poštuje i, kad je to potrebno, opominje i kažnjava. Od svojega oca sam puno naučio i nadam se da ću i ja jednoga dana, kada i ako budem otac, biti, kao i moj otac, dobar otac.