Kardinal Radcliffe: Euharistija ne smije biti izvor podjela

Britanski kardinal Timothy Radcliffe, koji je široj crkvenoj javnosti postao poznat zahvaljujući svojoj ulozi na Sinodi o sinodalnosti, branio je ograničenja slavljenja mise prema starom obredu, ali i sam sinodalni proces.

„Koliko god to bilo bolno, ako Crkva odluči da se neki obred više ne treba koristiti, ma koliko ga netko volio, nije dobro dopustiti da njegovo slavljenje postane izvor podjela“, rekao je Radcliffe u razgovoru za tradicionalistički portal Ad Vaticanum.

Podsjetio je pritom da je euharistija sakrament jedinstva u Kristu te da zato nikada ne bi smjela postati znakom podjele unutar Crkve.

Radcliffe je istodobno naglasio da duboko suosjeća s ljudima koje je njihova privrženost tridentskoj misi dovela u sukob s crkvenom hijerarhijom.

„Neki od njih moji su prijatelji i teško mi je gledati kako pate“, rekao je.

Dominikanac i nekadašnji poglavar Dominikanskog reda podsjetio je da se i misa prema današnjem rimskom obredu može slaviti na latinskom jeziku, dostojanstveno i svečano. Kao primjer naveo je sprovod svojega rođaka na kojem je upravo tako slavio misu.

„Neki su mi poslije prišli i čestitali što sam slavio prema starom obredu, pa sam im morao objasniti da je riječ o novom“, ispričao je Radcliffe. „Nisu mogli uočiti razliku.“

Sinodalnost ne znači odbacivanje tradicije

U razgovoru je Radcliffe branio i Sinodu o sinodalnosti, na čijim je zasjedanjima sudjelovao te vodio duhovne meditacije za sudionike.

Prema njegovim riječima, mnogi ljudi, pa i neki koji su sudjelovali na sinodalnim zasjedanjima, nisu do kraja razumjeli što je zapravo smisao sinodalnosti.

„Mnogi strahuju da će sinodalnost dovesti do odbacivanja crkvene tradicije. To, međutim, uopće nije njezina svrha“, rekao je kardinal.

Sinodalnost, pojasnio je, nije pokušaj prilagođavanja Crkve suvremenom svijetu. Naprotiv, ona se na određeni način suprotstavlja suvremenoj kulturi koja čovjeka prije svega promatra kao potrošača.

„Sinodalnost nas poziva da jedni druge gledamo kao ljude stvorene na sliku i priliku Božju, pri čemu je svakome dan udio u Duhu Svetome i riječ koju može podijeliti s drugima.“

Radcliffe se osvrnuo i na strah dijela svećenika da bi veće uključivanje laika u život Crkve moglo oslabiti njihov autoritet.

Prema njegovu mišljenju, događa se upravo suprotno.

„Ako ne priznamo autoritet iskustvu Božjega naroda i njegovu sensus fidei, kler će izgubiti vlastiti autoritet. Duh Božji djeluje u svima nama.“

Sinodalnost, naglasio je, u svojoj biti nije novi oblik upravljanja Crkvom niti metoda kojom bi se pod svaku cijenu trebao postići konsenzus. Ona je prije svega način zajedničkog hoda i stav otvorenosti Božjoj prisutnosti.

„Sigurnost bez traženja je fundamentalizam“

Govoreći o ponovnom zanimanju za Crkvu i vjeru, koje se može primijetiti i u Velikoj Britaniji, Radcliffe je rekao da u svakom čovjeku postoji duboka žeđ za transcendencijom koju nije moguće trajno potisnuti.

„Mnogi mladi ljudi okreću se Katoličkoj Crkvi zato što ona čvrsto vjeruje u istine svoje vjere“, rekao je.

Takva sigurnost, međutim, ne znači da vjernik prestaje postavljati pitanja ili tragati za dubljim razumijevanjem.

Upravo zato, zaključio je Radcliffe, sigurnost i traženje ne treba suprotstavljati.

„Sigurnost bez traženja je fundamentalizam, a traženje bez sigurnosti relativizam.“