U dvadeset i prvom stoljeću vrijeme je jedan od većih luksuza. Da bi se moglo čitati, treba imati vremena.

Parafrazirajući Tucovu omiljenu rečenicu iz Leoneova filma “Dobar, loš, zao” možemo reći da postoje dva tipa ljudi: oni koji čitaju o dalekim krajevima i oni koji onamo putuju.

Iako ovo nije klasična preporuka knjige, nadamo se da će ona bar nekoga potaknuti da izdvoji vrijeme za djelo Strpljenje s Bogom.

Tu noć kad me napao, davio me dok nisam pala u nesvijest. Prijateljica je došla i vidjela popucale žile na mom licu. Još sam uvijek bila u šoku. Odvela me u vikarijat gdje su me pitali: “Dakle, jeste imali nekakvu svađu?” … sljedeću nedjelju izašle su mi masnice oko očiju. Nitko me u crkvi nije […]

Maškare su, uz Valentinovo, meni jedan od najmržih dana u godini. Uvijek sam se osjećao nelagodno pod maskom, obilazeći kuće i uzvikujući ono što je ionako očito: “Maškare!” – “A ne, mislili smo da je ovrha stana…”.